Irma Baralija ne prestaje skandalizirati bosanskohercegovačku javnost. Gotovo svaki njen medijski nastup opterećen je ili nadasve stupidnim ili krajnje uvredljivim izjavama, dok su njeni politički potezi, u najboljem slučaju, mogu opisati kao glupavi, a najtačnije bi ih bilo okarakterizirati veleizdajničkim. Interesantno je da je Baralija dobar dio svojih skandaloznih i skandalozno tupavih izjava iznosila gostujući u emisijama medijske kuće N1. Upravo je to medij gdje je Baralija danas demonstrirala ne samo svu raskoš vlastite političke ograničenosti, ostrašćenosti i najobičnijeg primitivizma već i potpuno podivljale mašte, čak i halucinacija.

Ponovo gostujući u emisiji “Novi dan” televizije N1 Baralija nas je počastila svojim dubokoumnim zaključcima i promišljanjima u vezi s nekim sudskim procesima, kao i njihovim političkim implikacijama u Bosni i Hercegovini, ali i svijetu. Tako, recimo, Baralija smatra da je “zanimljivo kako se u javni prostor uvode neke priče ili podižu tenzije tik prije nastavka suđenja Fadilu Novaliću i ostalima” te smatra da se to dešava “kako bi se zamaglio čitav proces ili se od njega odvukla pažnja”.

Ovakav stav svrstava se u tipični repertoar gluposti kojima se služe političari, simpatizeri i medijski plaćenici “Trojke”, te to nije ništa novo ili neuobičajeno. No, ono što Baralija označava kao događaje kojima se navodno smišljeno odvlači pažnja sa slučaja “respiratori”, doista pokazuje koliko je ova političarka Naše stranke izgubila dodir sa stvarnošću pa čak i zdravim razumom. Naime, u elaboraciji svoje uvodne “duboke misli”, Baralija sugerira da je u pitanju međunarodna, ako ne i globalna, zavjera nezamislivih dimenzija.

Baralija smatra kako je indikativno da je za vrijeme prošlog ročišta Fadilu Novaliću i ostalima izbila, po njenom mišljenju, sasvim vještačka afera “Non paper”, da bi najnovije ročište bilo obilježeno “prepucavanjem Izrael – Palestina”, a koje bi, kako sugerira, moglo biti u funkciji “zamagljivanja procesa” Novaliću! Šta reći? Kako uopće dati smislen komentar na ovakvo suludo baljezganje koje nadilazi čak i najfantastičnije teorije zavjere? Zar Baralija zaista misli da je Fadil Novalić toliko moćan da se od montiranih i politički instrumentaliziranih pravosudnih progona brani tako što serbez naručuje diplomatske afere s nekoliko Bosni i Hercegovini nenaklonjenih, evropskih i svjetskih adresa? Zar Irma Baralija doista smatra da je izraelska agresija u okupiranom Jerusalemu te barbarski napad na pojas Gaze, u kojem je poginulo stotine civila, među kojima i veliki broj djece, u stvari nekakvo “prepucavanje”?

Ako je već Baralija mislila na “prepucavanje” u našoj javnosti u kontekstu onoga što se dešava u okupiranoj Palestini, zar je toliko cinična da smatra da nisu u pitanju stvarne emocije već politički cirkus? Da li takvo loše i nisko mišljenje o ovdašnjoj javnosti, tačnije glasačkom tijelu, ustvari ponajviše govori o samoj Baraliji? Da li se treba brinuti za Baralijino duševno zdravlje? Šta znači ovakav izljev najekstremnijeg zavjeraštva te odsustva bilo kakve empatije spram žrtava u Palestini? Da li je Baralija mentalno stabilna osoba koja je u stanju da obavlja svoje političke dužnosti? Je li potpuno poremetila pameću ili je u pitanju neka kratkotrajna epizoda? Je li moguće da je Baralija, ustvari, pogrešno shvaćena jer nije sposobna da bilo kako, a kamoli elokventno, artikulira vlastite misli? Šta znači takvo odsustvo i najosnovnijih sposobnosti jasnog izražavanja? Ili je možda stvar u tome što Barlija nije svjesna da njeni stavovi zvuče suludo svakome ko nije pripadnik miljea i kružoka kojeg čine članovi i simpatizeri Naše stranke, u kojoj su ovakva gledišta sasvim normalna? Nažalost, čini se da je ipak u pitanju ovo poslednje.

Prisjetimo se da je Baralija svojevremeno papagajski ponavljala političke teze ekstremnog krila hrvatske politike o tome kako “Hrvati argumentirano osjećaju nepravdu zbog Komšića” te da je Komšić praktično “nametnut” Hrvatima, da je tvrdila kako “moramo zaboraviti mitove o čistoći naše borbe i naše akcije”, čime je izjednačila Udruženi zločinački poduhvat, koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne, s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine. Neposredno pred lokalne izbore u Mostaru tvrdila je kako smo svi “kulturološki u pet deka”, a što je revizionizam prvog reda. Ovakav niz glupavih političkih ispada Baralija je krunisala političkom izdajom kada je, zajedno sa svojom stranačkom kolegicom, isporučila poziciju gradonačelnika Mostara u ruke HDZ-a. Nakon reakcija ogorčene mostarske, ali i bosanskohercegovačke javnosti, Baralija se ponovo sramotila po medijima tražeći da javnost vjeruje njoj, a ne vlastitim očima i ušima te ultimativno zahtijevala zaštitu od bilo kakvih javnih kritika i tumačenja koje njenu političku odluku predstavljaju onim što jeste – izdajom Mostara.

Barlijin politički šizofren svjetonazor nije individualan, on je, nažalost, dio političke kulture Naše stranke te čitave društvene kaste ili klase koja podržava takve političke projekte. U pitanju je specifična vrsta političke ograničenosti, gotovo retardacije, koja udružena s ideološkim radikalizmom dovodi do istinske političke paranoje, zamračenja uma, gubljenja osjećaja za mjeru, za pristojno, za normalno.

Od takvih je moguće očekivati doslovne sve.