Na talijanskom otoku Siciliji, pčelar pokazuje svoje prazne košnice. „Tragedija“, kaže opisujući posljedice užarenog ljeta praćenog šumskim požarima. Slična je situacija u Grčkoj i Turskoj. U Sloveniji, zemlji čija je vrijedna autohtona pčelinja podvrsta, 'Apis mellifera carnica' nacionalni ponos, gotovo 80% pčelara zbog temperatura nije dobilo niti jedan gram proljetnog meda.

U sjevernim ravnicama Libije, gdje se nalazi popularni Sidr med 2000 od 4500 kolonija propalo je uslijed valova vreline. Francuski nacionalni pčelarski savez (UNAF) predviđa da je žetva 2021. vjerovatno najgora u historiji organizacije i vjerojatno najgora u više od pola stoljeća. Za razliku od 32.000 tona meda prikupljenog prošle godine u galskoj zemlji, ove godine ih je samo oko 8.000, što je pad od 75 posto.

Priča je ista na cijelom Mediteranu, u regiji čija je klima pozvala prve doseljenike da počnu pripitomljavati pčele prije hiljadu godina, nešto se drastično promijenilo na gore posljednjih desetljeća. Iz godine u godinu posljedice klimatskih promjena sve se jače osjećaju među pčelarima. "Suočavamo se s izrazito promjenjivom klimom, a za pčele je ta nepredvidljivost najgora od svega", tvrde stručnjaci.

Španija, zemlja s najviše košnica u cijeloj Evropskoj uniji, najvećim je dijelom izbjegla 'annus horribilis' svojih susjednih mediteranskih pčelara. Ali i ona trpi posljedice. U Alicanteu je, primjerice, proizvodnja meda smanjena za 35% u prošloj godini.

Prirodne katastrofe kao što su požari, mrazevi i poplave samo su mali dio dugog popisa problema koji proizlaze iz klimatskih promjena za pčele, vrstu koja sve više zahtijeva intenzivniji rad pčelara kako bi se zajamčio njihov opstanak.

Posljedice klimatske krize puno više pogađaju male pčelare koji zavise o onome što se dešava na terenu. jednostavno je, ako postoji cvijet, ima meda, ako nema cvijeta, nema ni meda. Njihovo se iskustvo razlikuje od iskustva velikih kompanija koje se često odlučuju umjetno hraniti pčele ili premještati košnice gdje god će cvjetanje početi.

Porast temperature prisiljava pčele na niz dodatnih zadataka za ventilaciju košnice, zbog čega imaju manje vremena za sakupljanje nektara i konzumiranje više meda. S druge strane, klimatske promjene uzrokuju nesklad između pčela i biljaka budući da potonje često nisu procvjetale do trenutka kada kukci otkriju klimu koja je u prošlosti značila početak sezone žetve nektara.

Globalno zatopljenje također pogoršava druge izazove s kojima se pčele susreću. Nedavna studija otkrila je da toplije temperature povećavaju vjerovatnoću da se kukci zaraze varoozom, štetočinom koja je posljednjih desetljeća postala glavna glavobolja pčelara.

Varoa je endemična, što zahtijeva sistematsko liječenje pčelinjih zajednica. Pokazalo se tako, naprimjer, da je u deset godina broj zaraženih pčela u Velikoj Britaniji porastao šest puta.

Novo vrijeme toplijeg, ali ekstremnijeg i nepredvidivog vremena stavlja u iskušenje pčelarsku industriju. “Prije ste u košnice morali ići samo četiri ili pet puta godišnje. Sada, ako ne idete svakih 15 dana, u trenutku kada stignete nađete ih mrtve. Postaje jako teško“, priča jedan od pčelara. „Svaki dan imamo novu bolest, nepredvidiviju klimu, novi problem. Trenutno je pčelarstvo jedno od najkomplikovanijih zanimanja koje postoje”.

Još jedan od problema sa kojima se pčelari susreću je izmjena gena suncokreta. On je  jedan od najočitijih primjera uticaja industrijalizacije usjeva na pčelarstvo. Suncokret je tradicionalno bio vrlo važna hrana za pčele. Ali tokom godina genetski je dizajniran za poljoprivredu. Rezultat je da cvat koji je nekada mogao trajati mjesec i po danas završava za sedam dana.