Jedna lijepa ljubavna pjesma Muse Ćazima Ćatića posvećena je učiteljici i pjesnikinji Anki Topić.
Mnogo puta čula sam da nam ta pjesma zapravo otvara priču o ljubavi ovo dvoje pjesnika. Neki autori tek daju naslutiti takvu mogućnost, a ima istraživača koji tvrde da su se njih dvoje voljeli.
Da li je ta ljubav stvarno postojala, kakva je bila, kako se završila? Pronaći neke činjenice o njihovoj zaljubljenosti ili nekoj ljubavnoj vezi zahtijevalo bi ogromno biografsko istraživanje koje ionako ne može dovesti do sasvim pouzdanog podatka.
Osim toga, danas to nikome više nije ni važno. O Musi Ćazimu Ćatiću znamo sve što trebamo znati da bismo razumjeli poeziju koju je pisao. Koga je sve u životu ljubio, varao ili sanjao, neka ostane barem djelimično nepoznato, jer i pjesnici imaju pravo na malo privatnosti.
O Anki Topić i njenoj poeziji znamo mnogo manje. Uglavnom se zna da je bila učiteljica i prva žena u Bosni i Hercegovini koja je objavila samostalnu zbirku poezije. Knjiga je objavljena u vlastitoj nakladi pod naslovom Izgubljena zvijezda.
Ostale su nam njihove pjesme da u njima, a ne u usputnim bilješkama savremenika, pokušavamo sklopiti njihovu (zabranjenu) ljubavnu priču. Ako su njene ljubavne pjesme upućene baš Ćatiću, možemo govoriti o pjesničkoj ljubavi. Oni su pjesnički komunicirali, bili jedno drugome bliski, pjevali su ljubav i o ljubavi i to ih povezuje.
"Spokojna i plava" pjesnikinja odgovarala je ovako:
"O, kako si krasan,
Ko jutarnja zora,
Pramaljetno cvijeće,
Kad procvjetat mora. (…)
Pojava je cijela
Remek onog gori,
Jer najljepšeg tebe
Na svijetu stvori…. (…)
O kako te ljubim,
Srećo, nad sve sreće!
Miso moja tebi
Neprestano kreće. (…)
(…)
Dva su tijela, jedna duša,
Srce jedno, jedna ljubav;
Na jutarnjem suncu maja
Ogrija se cvijet taj ubav. (…)"
Anka Topić rođena je u Žepču 1882. godine. Nije imala ni punu godinu kad joj je umro otac i majka je s malom Ankom u naručju preselila u Sarajevo. Upućene jedna na drugu, bile su veoma vezane, i Anka je svoje prve stihove posvetila za nju najvažnijoj osobi na svijetu - majci. I njena prva objavljena pjesma zvala se Majci, časopis Pobratim 1900. godine. Završila je Učiteljsku školu u Sarajevu i radila u Kreševu, Sarajevu, Humcu, Stocu i na Šćitu.
Osim poezije pisala je i objavljivala i priče, a 1908. godine izašla je Izgubljena zvijezda, prva zbirka pjesama Anke Topićeve, objavljena u vlastitoj nakladi. Knjiga nije prošla nezapaženo, a kritika je naglasila da "pjesnikinja ove zbirke nije kao literarna pojava nepoznata našoj publici.(…) Pjesme ove zbirke dokazuju da doista nije početnica na pjesničkom polju (…) Ove pjesme glatčinom stiha i rime odaju autora, u kojeg već ima rutine pa i dara stihovima izrazivati svoje misli i osjećaje. Tom svojom spremom stvorila je pjesnikinja u ovoj zbirci niz lirskih pjesama, koje će iskrenošću osjećaja i čuvstva naći odziva u srodnim joj dušama. (…) Preporučamo uostalom tu zbirku naše mlade pjesnikinje, u koje ima nesumnjivo pjesničkog dara." (Ljudevit Dvorniković, Behar, br. 15, 15. decembar 1908. godine)
Izgubljena zvijezda obuhvata dvije vječne teme mladih poetičkih duša: domovinu i ljubav. Knjiga je podijeljena na Otadžbinke (14 pjesama) i Ljubovanke, sastavljene od triju dijelova: I Tebi pjevam (14 pjesama); II Rob tvoj (9 pjesama) i III Uvenuli jasmin (20 pjesama). Izrazito emotivne i iskrene pjesme našle su odziv u srodnim dušama toga vremena, ali je sve manje objavljivala i uskoro je zaboravljena. Nije bilo nove knjige poezije ili proze da podsjeti na talentiranu učiteljicu.
Ne znamo zašto je Anka Topić odustala od objavljivanja, iako je njena prva knjiga dobro primljena. A možda se i ona zajedno s nama pitala:
"Zvijezdo, - zvijezdo,
- sreće moje zvijezdo,
Što si mi se za oblake skrila?!"
Penzionisana je oko 1920. godine, a 1937. godine pa sve do smrti 1956. godine živjela je u Vitezu, u kojem je s prijateljicom Marijom Lamprecht napravila kuću.
Godine 1991. žepački Napredak podsjetio je na ovu pjesnikinju, a 1998. godine podružnice Vitez i Žepče objavile su reprint prve zbirke pjesama Anke Topićeve, knjigu Izgubljena zvijezda. Utemeljenjem književne nagrade "Anka Topić", pjesnikinja je "spašena od zaborava". Nagrada se dodjeljuje za prvu knjigu poezije bosanskohercegovačkih pjesnikinja objavljenu u posljednjih šest godina, odnosno u trima posljednjim bienalnim ciklusima.
Jedna ulica u Žepču nosi ime pjesnikinje Anke Topić.
(Tekst je prvobitno objavljen u 40. izdanju printanog izdanja Stava)