Presudom koja bi mogla imati dalekosežne posljedice, sudija Angus Stewart iz Federalnog suda Australije zaključio je da kritika cionizma ne predstavlja antisemitizam.

Presuda je uslijedila nakon što su dvojica visokih članova Izvršnog vijeća australijskih Jevreja (ECAJ) tužila Wissama Haddada, muslimanskog imama iz Sidneja, zbog serije predavanja koja je održao u Al Madina Dawah Centru u Bankstownu u novembru 2023. godine, a koja su kasnije objavljena na internetu.

Tužitelji su tvrdili da je Haddad koristio “otvoreno dehumanizirajući” jezik prema Jevrejima i da je namjerno bio “provokativan i zapaljiv”.

Sud je zaključio da je Haddad vrijeđao jevrejski narod te mu je naredio da ubuduće ne drži slična predavanja. Također mu je naloženo da ukloni govor sa interneta.

Međutim, iako je sudija Stewart priznao da su neki od njegovih izraza bili problematični, presudio je da kritike na račun izraelske države i vojske ne predstavljaju kršenje Zakona o rasnoj diskriminaciji. Zaključio je da kritiziranje Izraela nije po svojoj prirodi antisemitizam.

Sudija je rekao:

“Ne smatram da bi prosječan, razuman slušalac zaključio da gospodin Haddad u tim govorima govori o Jevrejima uopće ili svim Jevrejima. On je u govoru prilično specifičan. Kritikuje Izrael, izraelske oružane snage i cioniste.”

“Kao što je već rečeno, Jevreji se spominju samo u vezi sa Holokaustom, i to ne na negativan način. Samo ako bi slušalac poznavao sadržaj njegovog prethodnog govora (Govor A), mogao bi zaključiti da riječ 'cionisti' označava sve Jevreje. Ali Govor B se ne može tako tumačiti. Prosječan slušalac razumije da nisu svi Jevreji cionisti niti podržavaju izraelske akcije u Gazi i da se kritika cionizma odnosi na ideologiju, a ne na rasu ili etničku grupu.”

Sudija se pozvao i na raniji slučaj iz Južnoafričke Republike:

“Politička kritika Izraela, koliko god bila oštra ili provokativna, nije sama po sebi napad na Jevreje kao narod ili etničku grupu.”

Odbrana Wissama Haddada tvrdila je da su predavanja imala edukativni karakter i da nisu kršila član 18C australskog zakona jer su bila namijenjena privatnoj, a ne javnoj publici.

Ključne poruke

Sud jasno razdvaja kritiku izraelske države i ideologije cionizma od mržnje prema Jevrejima kao narodu. Ovo je ključno jer pokazuje pravno i društveno priznanje da politička kritika nije nužno rasna ili etnička mržnja.

Sud se oslanjao na to kako bi "prosječan, razuman slušalac" shvatio govor. Dakle, ne tumači se samo sadržaj, već i kontekst u kojem je govor izrečen.

Iako je Haddadovo izražavanje u nekim dijelovima ocijenjeno kao uvredljivo i zabranjeno mu je ponavljanje istog, istovremeno mu nije uskraćeno pravo da kritikuje izraelsku politiku.

Ova presuda može imati šire pravne posljedice u Australiji (i potencijalno drugim državama), jer postavlja jasnu granicu između kritike politike i rasne ili etničke mržnje.

Odbrana je pokušala argumentirati da se radi o privatnom govoru, što je važno pitanje u digitalnom dobu, gdje granica između privatnog i javnog izražavanja postaje nejasna zbog online objava.