Evropska komisija uvjetno je preporučila Vijeću Evropske unije dodjelu statusa kandidata za Bosnu i Hercegovinu. Ukoliko Vijeće Evropske unije odbije tu preporuku (po reakcijama iz Berlina i Amsterdama, to je vrlo moguć scenarij), onda preporuka Evropske komisije nema ni formalno-pravno značenje, a kamoli suštinsko. Međutim, ukoliko Vijeće Evropske unije koje zasjeda u decembru usvoji preporuku Evropske komisije i Bosni i Hercegovini dodijeli kandidatski status, opet nema razloga za optimizam.

Naime, Republici Türkiye je 1999. godine dodijeljen kandidatski status, ali još uvijek nije postala punopravni član Evropske unije. Hrvatskoj je trebalo 10 godina od dobijanja kandidatskog statusa do članstva EU, Srbiji je dodijeljen kandidatski status 2012. godine, a ne nazire se njeno pristupanje EU. Zamislite samo kada jedna Republika Türkiye, koja nema izraženih unutrašnjih problema kao Bosna i Hercegovina i koja po mnogo čemu predstavlja primjer progresa za mnoge članice EU, još od 1999. godine čeka “skok” s kandidatskog statusa ka članstvu, koliko tek vremena treba Bosni i Hercegovini, kojoj sam Dejtonski sporazum onemogućava ulazak u EU? Stoga, ova preporuka za dodjeljivanje kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini podsjeća nas na priču o magarcu i mrkvi na štapu.

Uzimajući u obzir politički kontekst u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, jasno je da je ulazak u EU ustvari mrkva na štapu kojom mašu funkcioneri EU, a dok s druge strane sve rade kako do tog članstva ne bi došlo. Samo postojanje konstitutivnih naroda, visokog predstavnika, nametnutog izbornog zakona automatski Bosnu i Hercegovinu diskreditira i onemogućava pristup članstvu EU. To čelnici Evropske komisije i Vijeća Evrope znaju, ali svejedno odlučuju da Bosnu i Hercegovinu manipulacijom drže pod kontrolom, jer batina je manje efikasna od “davanja lažne nade” (mrkve na štapu).

Jako zanimljiv odgovor dao je Christian Schmidt na Centralnom dnevniku kada ga je Senad Hadžifejzović pitao da li će Bosna i Hercegovina s nametnutim izmjenama izbornog zakona moći postati članica EU? Schmidt je “hladno” odgovorio da vjerovatno neće, jer to nije u skladu s principima EU, ali da je važno bilo zaštititi Dejtonski sporazum koji njega obavezuje. Dakle, Schmidt otvoreno poručuje da nikada nećemo u EU. Tu bolnu istinu je javnost u Bosni i Hercegovini počela shvatati, pa je u svrhu prevencije buđenja svijesti iz “vedra neba” Evropska komisija predložila kandidatski status.

On treba da motivira političare i javnost da “više rade”, tj. da budu servilniji prema EU i tako budu pod kontrolom. Jasno je da su ljudi poslušniji kada se nalaze u tzv. međuprostoru (ili međuvremenu, kako je to Shakespeare pisao), jer ukoliko bi se Bosna i Hercegovina “odbila” od EU, ona se može okrenuti drugim geostrateškim putevima, a to može štetiti samoj EU s obzirom na geopolitičku važnost Bosne i Hercegovine kao mosta između Istoka i Zapada. Nije čudo da vlasnik manipulira magarca, jer je ljudska svijest iznad svijesti magarca koji pristaje na ropstvo zarad mrkve koju nikad neće dohvatiti.

Istog trenutka kada je preporuka za kandidatski status usvojena, bošnjački političari i mediji su se počeli utrkivati ko će veće pohvale iskazati prema EU, pa čak su i Vijećnicu obojili u zastavu EU kako bi pokazali zahvalnost (servilnost) prema EU. Bosna i Hercegovina, ako se ne dogodi neko čudo, a očigledno je da sa Schmidtom neće, neće ući u EU bar u naredne dvije decenije, razlog tome jeste isti onaj razlog zbog kojeg ni Republika Türkiye nikada neće ući u EU, ali je građanima Republike Türkiye to jasno i oni na kandidatski status “gledaju” kao mrkvu na štapu.

Jako je tužno posmatrati narod koji je preživio sve okupacije kako zaziva okupaciju, a pozvani to ne želi dok ne ispuni određene uvjete. Navedenih 14 prioriteta koje je Evropska komisija stavila pred političare i građane Bosne i Hercegovine jesu šarena laža koja služi da bijes javnosti kanališe ka političarima koji ne ispunjavaju zahtjeve. Navodno je neispunjavanje razlog zašto nismo još u EU, a ne to da nas tamo ustvari ne žele sve dok ne promijenimo svoj kulturni, vjerski i nacionalni identitet ili u najmanju ruku dok Bošnjaci muslimani neće imati političku relevantnost.

Ukoliko nekada Bosna i Hercegovina uđe u EU, to će se dogoditi samo ukoliko Forto i Ćudićka promijene moralne vrijednosti kod Bošnjaka i navedu ih da se odreknu svog nacionalnog, kulturnog i vjerskog porijekla. Stoga, dok god čuvamo svoj identitet, mi EU nećemo vidjeti. Zbog toga, važno je tretirati kandidatski status (ukoliko do njega i dođe) kao mrkvu na štapu pod kojom nas drže u kontroli dok će Schmidt korištenjem bonskih ovlasti polako podijeliti Bosnu i Hercegovinu na tri dijela, te u tom odnosu snaga Bosna i Hercegovina neće opstati.

Dakle, poruka od EU jeste: slušajte nas, još malo trčite za mrkvom i onda ćemo uvesti aparthejd, podijeliti Bosnu i Hercegovinu na tri dijela, što će rezultirati da Bošnjaci kao politički faktor nestanu s tla Evrope, što je izgleda i cilj naših “zapadnih prijatelja”.