Priča o Abu Simbelu

Hramovi Abu Simbel, izgrađeni za vrijeme vladavine faraona Ramzesa II, predstavljaju jedno od najvažnijih arheoloških blaga starog Egipta. Smješteni na zapadnoj obali Nila, ovi hramovi su izvorno izgrađeni kako bi impresionirali i zastrašili neprijatelje Egipta, kao i da bi slavili pobjede Ramzesa II. Veliki hram posvećen je bogovima Amonu, Ra-Horakti i Ptahu, dok je manji hram posvećen boginji Hathor i kraljici Nefertari.

Međutim, sredinom 20. stoljeća, ovi veličanstveni spomenici suočili su se s prijetnjom uništenja. Izgradnja Asuanske visoke brane, koja je trebala kontrolirati poplave Nila i osigurati električnu energiju za Egipat, značila je da će područje oko Abu Simbela biti potopljeno. Kako bi se spasili ovi neprocjenjivi spomenici, bilo je potrebno poduzeti drastične mjere.

Međunarodni napori za spasavanje

UNESCO je 1960. godine pokrenuo međunarodnu kampanju za spašavanje hramova Abu Simbel. Ova kampanja okupila je stručnjake iz cijelog svijeta, uključujući arheologe, inženjere i konzervatore, koji su zajedno radili na pronalaženju rješenja. Nakon mnogo rasprava i planiranja, odlučeno je da će hramovi biti premješteni na višu lokaciju, iznad nivoa budućeg jezera Nasser.

Premještanje hramova Abu Simbel bio je izuzetno složen i tehnički zahtjevan poduhvat. Hramovi su morali biti izrezani na više od deset hiljada komada, od kojih su neki težili i do trideset tona. Svaki komad je pažljivo označen, premješten i ponovno sastavljen na novoj lokaciji, koja je bila 65 metara iznad i 200 metara dalje od originalne. Na novoj lokaciji su izgrađena dva umjetna brda od kamena i betona kako bi se osigurala stabilnost hramova.

Proces premještanja

Proces premještanja započeo je 1964. godine i trajao je četiri godine. Prvo su napravljeni detaljni planovi i modeli hramova, kako bi se osiguralo da će svaki komad biti pravilno postavljen na novoj lokaciji. Zatim su hramovi pažljivo izrezani pomoću dijamantnih pila i drugih specijaliziranih alata. Svaki komad je zatim premješten pomoću dizalica i transportnih vozila, a potom ponovno sastavljen na novoj lokaciji.

Jedan od najimpresivnijih aspekata ovog projekta bila je međunarodna suradnja. Više od 50 zemalja sudjelovalo je u kampanji za spašavanje hramova, pružajući financijsku i tehničku podršku. Ova suradnja ne samo da je omogućila spašavanje hramova, već je također postavila temelje za buduće međunarodne arheološke projekte.

Premještanje hramova Abu Simbel ostavilo je trajno naslijeđe u svijetu arheologije i konzervacije. Ovaj projekt pokazao je da je moguće spasiti i očuvati kulturnu baštinu, čak i u najtežim uvjetima. Također je istaknuo važnost međunarodne suradnje i solidarnosti u očuvanju svjetske baštine. Stoga, premještanje hramova Abu Simbel nije samo tehnički podvig, već i simbol ljudske upornosti.