Geopolitika | 03.11.2026.

Svjetske sile

Pregovori preko tuđih leđa: Washington i Moskva potisnuli Evropu na geopolitičku marginu

Povratak realpolitike na veliku scenu potvrđuje da se ideologija koristi kao sredstvo, ali da konačne odluke donosi isključivo pragmatična računica moći

Autor:  Stav
Foto: Anadolija

Dok se u zvaničnim saopštenjima i na međunarodnim forumima insistira na narativu o "nepokolebljivom jedinstvu Zapada" u odgovoru na rusku agresiju na Ukrajinu, analiza zakulisne geopolitičke arhitekture ukazuje na drugačiju realnost. Sukob u Ukrajini i prateći ekonomski rat sve više poprimaju odlike klasične bilateralne dinamike između dvije nuklearne supersile, Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije, u kojoj Evropska unija snosi najveći dio ekonomskih posljedica, ali ostaje bez direktnog utjecaja na konačne ishode. Ključne odluke o upravljanju eskalacijom, ekonomskim ustupcima i budućim granicama utjecaja donose se primarno na relaciji Washington-Moskva, potiskujući iluziju o strateškoj autonomiji Evrope na marginu.

Unatoč oštroj retorici i sankcionim paketima bez presedana, globalno tržište energenata nije pretrpjelo potpunu izolaciju Rusije, prije svega jer takav scenario ne odgovara vitalnim interesima Washingtona. Sjedinjene Države i Rusija, kroz neformalne, ali funkcionalne kanale komunikacije, održavaju krhku ravnotežu kako bi spriječili globalne cjenovne šokove koji bi direktno ugrozili američku ekonomsku stabilnost i utjecali na raspoloženje birača.

Analiza trgovinskih podataka i regulatornih odluka otkriva da se primjena sankcija provodi selektivno, demonstrirajući da ekonomski pragmatizam redovno nadvladava političke dogme. Taktička izuzeća, poput dozvola za izvoz specifičnih naftnih derivata, rezervnih dijelova za energetsku infrastrukturu ili, najupečatljivije, kontinuirane trgovine nuklearnim gorivom i uslugama sa ruskim državnim korporacijama, pokazuju da je cilj upravljanje konfliktom, a ne potpuni ekonomski kolaps Rusije.

Ova strategija omogućava Washingtonu da zadrži kontrolu nad globalnim cijenama energije, dok istovremeno vrši pritisak na Moskvu kroz dugoročni rat iscrpljivanja. S jedne strane, ruska prerađivačka infrastruktura, pogođena napadima i nedostatkom zapadne tehnologije, pokazuje znakove iscrpljenosti. S druge strane, gotovo potpuni kolaps ukrajinskog industrijsko-energetskog sektora stvara pritisak na obje strane da traže izlazni scenario koji bi spriječio nekontrolisani haos.

U ovoj velikoj igri, Evropska unija platila je najvišu cijenu bez sticanja odgovarajuće geopolitičke nagrade. Prekidanjem dotoka jeftinih ruskih energenata, na kojima je decenijama gradila svoju industrijsku konkurentnost, Evropa je ušla u period ekonomske stagnacije i postala strukturalno ovisna o znatno skupljim energentima, prvenstveno američkom tečnom prirodnom plinu (LNG). Istovremeno, sigurnosna arhitektura kontinenta postala je u potpunosti zavisna od američkog vojnog kišobrana unutar NATO saveza, čime je Brisel izgubio prostor za samostalno djelovanje.

U diplomatskim krugovima unutar EU, naročito u istočnoevropskim prijestolnicama, raste frustracija i strah od scenarija "nove Jalte" – dogovora postignutog između Washingtona i Moskve koji bi definisao nove sfere utjecaja bez uvažavanja sigurnosnih prioriteta i interesa država članica. Pokušaji Kijeva i pojedinih evropskih zemalja da nametnu vlastite mirovne uslove i inicijative, iako deklarativno podržani, suočavaju se s neumoljivim pritiskom Washingtona, čiji je strateški interes postepeno zatvaranje "evropskog fronta" kako bi se resursi preusmjerili na prioritetno globalno žarište – pacifički region i rivalstvo s Kinom.

Konačni ishod ovog sukoba, stoga, neće definisati samo sudbinu i teritorijalni integritet Ukrajine, već će uspostaviti novu, restruktuisanu mapu globalnog utjecaja. U toj preraspodjeli moći, Evropska unija rizikuje da trajno izgubi status samostalnog geopolitičkog pola i postane partner čija je uloga svedena na provođenje odluka donesenih u Washingtonu.

Za male i srednje države, lekcija je surova i nedvosmislena: u savremenim međunarodnim odnosima, načela suvereniteta i međunarodnog prava važe samo do granice u kojoj ne ugrožavaju vitalne interese i stratešku stabilnost najvećih svjetskih sila. Povratak realpolitike na veliku scenu potvrđuje da se ideologija koristi kao sredstvo, ali da konačne odluke donosi isključivo pragmatična računica moći.

 

Deveti put zaredom

U čemu se krije tajna najsretnije zemlje svijeta?

Otac nacije

Tačno u 9.05 sati: Znate li zašto je danas cijela Turska stala na minutu?

Šupljiranje

Bivši ambasadori i njihovi mediji

Istok i Zapad zajedno

Kameni i čelični zagrljaji Miljacke: Kako sarajevski mostovi spajaju svjetove i ljude

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh