Okončani su do sada najintenzivniji pregovori o reformi Izbornog zakona Bosne i Hercegovine uz podršku američkih i evropskih diplomata Matthewa Palmera i Angeline Eichhorst, te pravnika Venecijanske komisije Vijeća Evrope. Cilj je bio konačno osigurati model koji bi značio provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava o etničkoj diskriminaciji, ali i zadovoljiti zahtjeve stranaka s hrvatskim predznakom okupljenih oko HNS-a o takozvanom legitimnom predstavljanju i tako prekinuti dugogodišnju blokadu Federacije BiH.
Sami pregovori odvijali su se u trenutku radikalnih poteza hrvatskih i srpskih predstavnika u Bosni i Hercegovini. HDZ godinama drži Federaciju u blokadi, čime onemogućuje izbor nove Vlade Federacije, te sudija u Ustavnom sudu FBiH. S druge strane, Milorad Dodik krenuo je u blokadu državnih institucija nakon što je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko odlučio dopuniti Krivični zakon BiH kojim se zabranjuje negiranje Genocida. S time su se pregovori nalazili u paradoksalnoj situaciji, gdje se s jedne strane pregovara o reformi države, dok s druge strane Narodna skupština bh. entiteta RS ruši ustavni poredak zaključcima o otimanju državnih nadležnosti na nivou pravosuđa, indirektnog oporezivanja i Oružanih snaga.
Od početka međunarodna zajednica imala je cilj pritisnuti, prema njihovom mišljenju, najslabiju kariku i tražiti da probosanski blok pristane na zahtjeve HDZ-a, čime bi ova stranka praktički dobila monopol na mjesto člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ono što pokazuje svu štetu jakog pluralizma u bošnjačkoj politici jeste i činjenica da su, prema izjavama Dragana Čovića, i neki bošnjački predstavnici imali razumijevanja zahtjevima HDZ-a. Nije teško zaključiti o kojim strankama se radi s obzirom na to da su Konaković i Radončić u javnosti nekoliko puta govorili da Hrvati imaju pravo birati svog predstavnika. No, zahvaljujući predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću, koji je insistirao da se paralelno uz izmjene Izbornog zakona izmijeni i asimetrija domova naroda između FBiH i manjeg entiteta – što bi značilo da Dom naroda FBiH i Bosne i Hercegovine odlučuje samo o pitanjima koje se tiču vitalnog nacionalnog interesa, a ne svakog zakona koji se donosi u parlamentu – pregovori nisu završili kako su zamišljali u stranačkoj centrali HDZ-a.
ŠTA PREGOVORI GOVORE O POLITIČKOJ SITUACIJI
Pregovori o Izbornom zakonu pokazali su mnogo toga o trenutnoj političkoj situaciji. Prije svega, mogao se primijetiti raskol u savezu NiP – SDP – NS, odnosno u “Trojci”, s obzirom na to da je Naša stranka imala svoj utopistički prijedlog s jednim predsjednikom, dok je predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, po već poznatoj matrici, koristio pregovore za samopromociju i kritike na račun SDA. S druge strane, najjača stranka u ovoj grupaciji, Socijaldemokratska partija BiH, imala je bliže stavove sa SDA u pitanu prioriteta Doma naroda nad izborom članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Prema riječima predsjednika SDP-a Nermina Nikšića, “međunarodna zajednica ne može krenuti u neko (loše) rješavanje pitanja ako smo SDA i SDP na istoj strani”. Ovakav stav jeste blago iznenađenje u odnosu na ranije izjave čelnika SDP-a, kada je SDA izjednačavao s antidržavnim strankama poput HDZ-a i SNSD-a, ali i pokazuje približavanje stajališta ovih stranaka u kriznim situacijama, kao što je bilo i 1992. godine, za vrijeme Agresije, kada je SDP, s Nijazom Durakovićem na čelu, učestvovao u radu institucija Republike Bosne i Hercegovine predvođenih Strankom demokratske akcije.
Pregovori o Izbornom zakon pokazuju, nažalost, i licemjeran odnos međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini, gdje u svojim zemljama podržavaju principe individualizma, građanskog patriotizma, principa jednakog vrijednosti glasa, dok u Bosni i Hercegovini imaju najviše razumijevanja aparthejdskim zahtjevima Dragana Čovića o legitimnom predstavljanju. To je potvrdio novi visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je na konferenciji u Njemačkoj početkom septembra ove godine izjavio da se “Hrvatima mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima kako sve ne bi završilo nekim oblikom bojkota”. Kao da visoki predstavnik nije dovoljno upućen u političku situaciju pa ne zna da su Hrvati u Bosni i Hercegovini zastupljeni s blizu 33 posto na državnom nivou (iako čine približno 15 posto stanovništva Bosne i Hercegovine po popisu iz 2013. godine), a u Federaciji s 40 posto, što je također znatno više u odnosu na njihov demografski status u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Tokom pregovora Bakir Izetbegović izjavio je da se “vrši pritisak (međunarodne zajednice) na sve strane, a ponajmanje na HDZ”. No, možemo slobodno konstatirati da ovaj odnos međunarodne zajednice predstavlja zapravo samo kontinuitet koji je kratko prekinut za vrijeme NATO bombardiranja i mandata Paddyja Ashdowna kao visokog predstavnika.
Treće, pregovori o Izbornom zakonu pokazali su i to da probosanski politički blok nije spreman prihvatiti kompromise nauštrb države i u najtežim mogućim okolnostima, s konstantnim političkim blokadama, antiustavnim djelovanjem NSRS-a i pritiscima međunarodne zajednice. Od izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva, potpisivanja ANP-a, odnosno Programa reformi, novog saziva CIK-a BiH, smjene predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije i glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić – ovo je još jedna politička pobjeda probošnjačkog i probosanskog faktora.
POLITIČKE POSLJEDICE NEUSPJELIH PREGOVORA
Iako možemo konstatirati da je uspjeh što pregovori nisu rezultirali jačanjem etničkog principa nad građanskim i uvođenjem anticivilizacijskih i antievropskih načela u naše zakonodavstvo, jasno je da će napadi na državu i političke blokade od sada biti još snažniji.
Najozbiljniji u tim napadima svakako jesu član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik i NSRS, koja je 20. oktobra ove godine usvojila Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima RS-a, čime je izglasano formiranje entitetske agencije za lijekove. Desetog decembra ista Skupština izglasala je zaključke o izlasku tog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane.
Naravno da su ovi potezi direktni atak na Dejtonski mirovni sporazum i ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine. VSTV, UIO i OS BiH institucije su koje su osnovane kroz zakonske procedure u Parlamentu Bosne i Hercegovine i niži zakonodavni organi nemaju nikakvu pravnu mogućnost da se jednostranu povuku iz ovih sporazuma i zakona. No, jednako kao i 1992. godine, srpska strana pridržava se Ustava i zakona onoliko koliko od njih imaju koristi. Hrvatska strana, predvođena HDZ-om, već je najavila bojkot narednih izbora u oktobru 2022. godine, što je naišlo na razumijevanje i kod SNSD-a.
S obzirom na to da su Evropska unija, Ujedinjene nacije, Francuska, Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Velika Britanija i Ruska Federacija svojim potpisima svjedoci Dejtonskog sporazuma, međunarodna zajednica ima posebnu ulogu u zaštiti ustavnog poretka. No, međunarodna zajednica nije do sada pokazala poseban interes za kažnjavanje ovih antidejtonskih poteza. Tačno je da su nekoliko funkcionera SNSD-a pod američkim sankcijama i da se unutar Evropske unije planira uvođenje ekonomskih sankcija za RS, ali vrlo je diskutabilno koliko ove sankcije uopće imaju efekta u sprečavanju ovih aktivnosti. Ako Evropska unija povuče suglasnost s nekih ekonomskih paketa, jasno je da ovaj entitet može naći alternativu kod Rusije, Kine, Mađarske i Srbije.
Dakle, jedino je sigurno da će državu braniti i zaštititi Bošnjaci i bosanskohercegovački patrioti kao što je bilo između 1992. i 1995. godine. Na kraju, situacija je danas mnogo povoljnija nego što je bila u posljednjoj agresiji. Bosna i Hercegovina danas je međunarodno priznata država. Ona ima svoje institucije, Oružane snage, obavještajnu službu, Sud i Tužilaštvo, koji imaju najveću odgovornost u sprečavanju rušenja države. Bosna i dalje ima stotine hiljada patriota spremnih u krajnjoj nuždi svojim životima odbraniti ono za šta su se njihovi preci kroz stoljeća borili. Valja se podsjetiti na riječi rahmetli Alije Izetbegovića: “Zakon i pravda su, na kraju krajeva, jači od bezakonja i sile, ali treba izdržati!”
