Posljednji Božiji poslanik Muhamed a.s. rođen je u ponedjeljak, 12. rebiu’l-evvela, trećeg mjeseca muslimanskog kalendara, 571. godine po Isau a muslimani dan rođenja Poslanika obilježavaju učenjem mevluda. Ove je godine mevlud 15. septembra. Sam termin mevlud označava rođenje, ali je vremenom njegovo značenje znatno prošireno, te se svaka vjerska manifestacija na kojoj se okupi veliki broj muslimana naziva mevludom. Osim mevluda na kojima se okupi veliki broj vjernika organiziraju se i porodični mevludi u različitim dobima godine.
Samo rođenje Božijeg Poslanika bilo je inspiracija pjesnicima da napišu spjevove – mevlude u kojima kroz stih opisuju vrijeme u kojem se rodio Muhammed, a.s., njegovu majku Aminu i dr. Takve spjevove napisali su Šemsudin Sarajlić, Hafiz Salih Gašević, Hafiz Ibrahim Zenunović, dr. Safvet-beg Bašagić, Rešad Kadić, Ešref Kovačević i drugi.
Muslimani širom svijeta obilježavaju mjesec Božijeg poslanika učenjem Kur’ana, mevluda, ilahija i kasida, te drugim prigodnim sadržajima prisjećajući se na taj način rođenja i života Poslanika, kao i njegove poslaničke misije.
No, u većinski muslimanskim državama svijeta mevlud je nekima dobra prilika za zaradu na nevolji bolesnih ili onih u stanju neke druge potrebe. Tako ovih dana marokanski učenjaci upozoravaju na "neprirodno ponašanje" povezano sa sudjelovanjem u magijskim i čarobnjačkim događajima za "epilepsiju i uklanjanje drugih magija, skidanje kletvi, poništavanje učinka urokljivog oka ili ubrzavanje braka i majčinstva", prema brojnim medijima u toj državi.
Mohsen Benzakour, specijalista socijalne psihologije, tvrdi kako se ta praksa nastavlja godinama te priznaje da je te mitove teško iskorijeniti jer su vezani uz narodnu maštu koja često pribjegava lahkim i jednostavnim rješenjima za razumijevanje, poput čekanja godišnjice Poslanikovog rođenja ili Noći Lejletul-kadra ili Ašure.
Dodaje da se te vjerske prigode smatraju "dragocjenima" za one koji provode „čarobnjaštva i magije“, koji ih koriste kao sredstvo komercijalne i ekonomske koristi. "Postoje inteligentni ljudi koji iskorištavaju te umove u ekonomskom smislu. Nastavak čarobnjaštva ne može se razumjeti bez ove komercijalne dimenzije: postoji ekonomska korist od ovih rituala, s obzirom da ti postupci generiraju značajne količine novca”, pojašnjava.
Khaled Touzani, istraživač i direktor Marokanskog centra za kulturna ulaganja, rekao je: “Magija i čarobnjački rituali ostaci su vrlo starih vjerovanja u Maroku, od kojih neka datiraju još iz predislamskog doba. Primijećeno je da su ovi rituali počeli opadati u posljednjim desetljećima zbog povećane svijesti i visoke razine obrazovanja među Marokancima, te interesa države za vjerska pitanja u smislu nadzora, usmjeravanja i prisutnosti u medijima, pa su stoga mnoga drevna vjerovanja izumrla.”
No, postoji “skupina Marokanaca koja je bila sklona nekim ritualima, posebno rješavanju problema za koje nauka nije mogla naći rješenja”.
“Ono što ovu pojavu čini sve raširenijom je prisutnost skupine ljudi koji iskorištavaju slabost ovog dijela društva i njihovu potrebu za liječenjem i pronalaženjem rješenja za svoje probleme. Oni koriste društvene mreže kako bi se predstavili, svoje usluge i svoje nadnaravne sposobnosti za rješavanje svih problema i liječenje svih bolesti.”
