S obzirom na to da se materijal uglavnom kupuje u velikim formatima 200 x 100 cm, pa se onda reže na dimenzije koje nam odgovaraju, uglavnom nam uvijek ostane dosta komadića materijala koji izgledaju neupotrebljivo. Neki majstori te komade ostavljaju u kartonske kutije i, kada se nakupi nekoliko kilograma, odvoze ih na stovarišta, otpade koji se bave otkupom sekundarnih sirovina, i onda dobiju solidan novac za to ili eventualno zamijene za veće komade materijala od kojih ponovo mogu nešto praviti.

Nekad se davno taj bakreni otpad nosio u male privatne topionice metala koje su se zvale talhane, gdje bi se pretapala ta tzv. eskija i izlijevali su se veći i masivniji komadi bakra koje su kasnije vješti majstori kovači raskivali i pravili komade bakrenog lima koji se ponovo koristio za proizvodnju tradicionalnog suđa, alema, nakita itd. Nažalost, tih talhana više nema, a nema baš ni kovača koji bi to sve mogli kako treba pripremiti.

Lakše je, valjda, tu eskiju, kako su je stari majstori zvali, preprodati u Njemačku, pa onda od Nijemaca, kada to sve prerade, kupiti gotove table lima po duplo skupljoj cijeni. Ali ko bi se srkletio i znojio kada je lakše kupiti?! Jeste da bi se toplotna energija iz jedne takve talhane, naprimjer, na Čaršiji mogla koristiti onako usput za grijanje dućana i ko zna šta bi sve kreativnim ljudima moglo naumpasti. Neki majstori koriste te manje komade i od njih prave suvenire i nakit, tako da ne ostaje skoro ništa što bi bilo otpad. Nekad se čak i bakreni oksid u obliku prašine, koji se stvori prilikom odgrijavanja, sakupljao i prodavao grnčarima koji su to opet koristili za glazuru na svojim proizvodima. Međutim, nemamo više ni grnčara.

Pokazat ću kako da napravite jednostavan suvenir od komada bakrenog lima nepravilnog oblika, a motiv će biti grb Republike Bosne i Hercegovine. Na istom principu možete uraditi bilo koji motiv, ali za početak savjetujem da izaberete nešto krupnije, bez previše detalja.

Puno ljudi se ne usuđuje ni probati jer misle da nisu dobri u crtanju, a ustvari je to najlakši dio posla. Najprije isprintate sliku koju želite na papir, print zalijepite nekom trakom na jednoj strani za komad bakra i ispod papira postavite indigo ili karbon-papir. Lagano hemijskom olovkom prelazite preko detalja za koje želite da se preslikaju na bakar. Onda uzmemo makaze za lim i odrežemo eventualno oštre vrhove i prilagodimo oblik crtežu. Ideja s ovim komadom jeste da na kraju podsjeća na neke stare kožne svitke.

Kada smo završili s pripremom, uzimamo edžene i čekić i lagano kucamo sve linije koje smo nacrtali. Kao podlogu opet koristimo musinan. Tokom kucanja treba obratiti pažnju na to da je materijal naslonjen na podlogu, čisto da ne bi dolazilo do pretjerane deformacije ili kidanja materijala. Za sitnije detalje, u ovom slučaju su to ljiljani, možemo koristiti malo edžene s vrhom od 2 mm. Nakon toga, potrebno je napraviti kontrast da bi se motivi istakli, pa pozadinu ljiljana matiramo zaobljenom stranom čekića koji prilikom udaranja ostavlja trag u obliku malo krupnijih tačkica. Potrebno je sve vrijeme voditi računa da udaramo samo po površini oko ljiljana, da bi na kraju sve to izgledalo uredno i da bi se fino isticali detalji. Podlogu grba matiramo čekićem s oštrom ivicom da bismo napravili neku razliku, što će na kraju rezultirati i različitim nijansama patine zbog drugačijeg zadržavanja boje na različitim teksturama.

Kada završimo matiranje, cijeli komad lagano poravnamo i pokušamo da svemu tome damo neki izgled što približniji finalnom. Pazimo da ne udaramo previše jako i trudimo se da udaramo cijelom površinom čekića kako ne bi ostajali neželjeni tragovi.

Nakon ravnanja opet uzimamo edžene i kucamo detalje s druge strane da bismo ih što više stakli. Napominjem da trebamo paziti da nikada ne udaramo po istoj liniji i s druge strane jer tako poništavamo ono što smo kucali, a postoji opasnost da se previše istanji materijal i da napravimo nepotrebnu rupu. Kada završimo tzv. izbinanje, na prednjoj strani potrebno je ponoviti neke detalje koji su se previše deformirali. U ovo slučaju možemo kucati po istoj liniji, ali skroz pažljivo, s nekih 30 posto snage kako ne bi došlo do prosijecanja.

Po završetku kucanja turpijom izravnamo eventualne oštre ivice i cijeli komad premažemo akrilnom crnom mat bojom i odmah obrišemo pamučnom krpom sve istaknute detalje. Krajeve lagano savijemo prema unutra da bismo dobili taj vizualni osjećaj svitka. U gornjem središnjem dijelu probušimo rupu kroz koju provučemo komadić bakra, koji nam je ostao prilikom oblikovanja, i jednostavno ga uvrnemo u obliku broja osam te tako dobijemo zakačku. Može se koristiti i komad konopca, žice i drugog sličnog materijala.

Ovakav suvenir trenutno na Baščaršiji košta od 30 do 60 KM, što dovoljno govori o tome da li ga vrijedi pokušati napraviti.