Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu konačno je "prelomilo". Optužnica za stravičnu nesreću od 12. februara, u kojoj je ugašen mladi život Erdoana Morankića, a Ella Jovanović teško povrijeđena, podignuta je protiv vozača tramvaja Adnana Kasapovića.

Pravosudne institucije ovo serviraju kao "rezultat opsežne istrage", ali pitanje koje naprosto "vrišti" iz svakog slova ove tužilačke odluke glasi kako je moguće da je u lancu odgovornosti kriv samo onaj na dnu, dok su oni koji upravljaju milionima i sistemom potpuno, ali potpuno abolirani.

Nevjerovatno je, gotovo nadrealno, da se istraga zaustavila na kabini vozača. Glavna oštrica kritike mora biti usmjerena prema resornom ministru saobraćaja Adnanu Šteti i rukovodstvu GRAS-a. Podsjetimo, ministar Šteta već mjesecima, uprkos pritiscima javnosti i opozicije, krije dokumentaciju vezanu za rekonstrukciju tramvajske pruge. Ta netransparentnost je nonsens koji duboko kompromitira sigurnost građana.

Ako je pruga rekonstruirana po najvišim standardima, zašto se dokumentacija o trošenju desetina miliona maraka krije "kao zmija noge"? Skrivanje računa direktno pothranjuje sumnju da se štedjelo tamo gdje se nije smjelo – na materijalima, sigurnosnim provjerama i nadzoru. Pa ipak, Tužilaštvo u tome ne vidi elemente krivičnog djela.

Poseban nivo apsurda predstavlja odluka Tužilaštva da ne provodi istragu o servisiranju magnetnih kočnica, video-nadzoru i sumnjivim marketinškim ugovorima. Obrazloženje da "prijavljena djela nisu krivična djela" zvuči kao uvreda za inteligenciju.

Logično, ako su kočnice na vozilu koje teži desetine tona neadekvatno servisirane (kako su navodile anonimne prijave i mediji), i ako to vozilo izleti iz šina i usmrti čovjeka, kako to nije krivično djelo? Da li je moguće da sistem video-nadzora, koji bi trebao biti ključni dokaz u ovakvim situacijama, ne podliježe krivičnoj odgovornosti onih koji su plaćeni da ga održavaju? Ovakvim stavom Tužilaštvo direktno amnestira nemar, javašluk i potencijalnu korupciju u javnim preduzećima.

U cijelom ovom "slučaju" niže se đerdan nelogičnosti koje istraga očito nije željela rasvijetliti. Prije svega, treba uzeti u obzir pitanje stanja vozila i ljudskog faktora. Ako je vozač isključivi krivac, znači li to da je tramvaj bio u besprijekornom stanju? Kako se to uklapa u decenijsku sliku GRAS-ovih "skalamerija" koje svakodnevno ugrožavaju putnike? Isto tako, zašto se provjere marketinških ugovora i zakupa oglasnog prostora tretiraju odvojeno od opće sigurnosti ako je taj novac možda mogao i morao biti uložen u ispravnost vozila? Ono što je najgore, ovom optužnicom šalje se opasna poruka – ako ste na vrhu piramide, ako ste ministar ili direktor, vaša "odgovornost" je samo politička floskula. Pravna odgovornost rezervirana je isključivo za "običnog radnika".

Adnan Kasapović će se naći pred sudom, ali sistem koji ga je poslao na ulicu s upitnom opremom i na prugu čija je cijena i kvalitet tajna, ostaje netaknut. Ovo je klasičan primjer svaljivanja kompletne odgovornosti na krajnju kariku u lancu. Građani koji su danima protestovali nakon nesreće tražili su odgovore o tome zašto su nam tramvaji nesigurni i gdje odlaze milioni. Odgovor Tužilaštva je, po ko zna koji put, razočaravajući. Prema njima, ministar je nevin jer sakrivanje informacija nije grijeh, direktori su čisti jer papiri trpe sve, a vozač je kriv jer je on taj koji je držao ručicu.