Edin ef. Mezit dugogodišnji je imam u sklopu Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. Osim imamskog poziva, ovaj je Mostarac prevodilac i autor nekoliko značajnih knjiga, od kojih se izdvajaju prijevodi knjiga Nečasni savez: Grčka i Miloševićeva Srbija i Izgubljena historija. Za Stav govori o nedavno realiziranom projektu Julsko jutro, Genocidu, njegovanju kulture sjećanja, Bošnjacima u Norveškoj i drugim interesantnim temama.
STAV: Nekoliko dana neposredno prije obilježavanja godišnjice Genocida u Srebrenici promoviran je projekt pod nazivom Julsko jutro. Riječ je o istoimenoj kasidi, čiji ste autor. Šta Vas je motiviralo za realizaciju jednog ovakvog projekta?
MEZIT: Od mog prvog dolaska u Srebrenicu osjećao sam želju da napišem nešto što bi bilo moj poetski doprinos nezaboravu Genocida i predstavljalo barem malu utjehu preživjelim porodicama šehida. Također, uvidio sam da nakon rata i nije baš snimljen preveliki broj pjesama ili kasida koje tretiraju ovu tematiku te sam pomislio da jedan toliko tragičan i za moj narod tako enormno značajan događaj kao što je Genocid u Srebrenici zaslužuje mnogo više pažnje i mnogo više poetsko-muzičkih osvrta i numera. Dodao bih još i da svi koji se bave pisanjem znaju da je najteže pisati kratko i jednostavno, a pri tome na lijep način uspjeti prenijeti važnu poruku. Nadam se da sam s Julskim jutrom, u dovoljnoj mjeri, uspio upravo to.
STAV: Prije nekoliko godina preveli ste izvanrednu knjigu pod nazivom Nečasni savez: Grčka i Miloševićeva Srbija grčkog novinara Takisa Michasa. Knjiga tematizira ulogu Grčke tokom ratova u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Koliko su značajne knjige o zločinima i Genocidu koji pišu strani autori?
MEZIT: Naravno, veoma su značajne jer strani autori često uspijevaju javnosti prezentirati činjenice, dokumente i stavove koji nisu dostupni domaćim autorima i tako proširiti opseg istraživanja i osvjetljavanja Genocida. Tako, naprimjer, poznati autor Sukoba civilizacija Samuel Huntington tvrdi za Nečasni savez da je to “impresivna knjiga koja kombinira lične opservacije, iscrpljujuće istraživanje, humanitarne obzire i političke analize te da je, po njegovom mišljenju, obavezno štivo za sve Evropljane, Amerikance i Grke koje zanima uloga Grčke na Balkanu, NATO-u, Evropskoj uniji i svijetu”. Pošto se ovih dana obilježila 26. godišnjica Genocida u Srebrenici, nije zgoreg napomenuti i da je M. Takis u pomenutoj knjizi veoma dobro dokumentirao ulogu preko stotinu grčkih dobrovoljaca u zauzimanju Srebrenice od strane srpskih snaga.
STAV: Skoro ste osamnaest godina imam u Norveškoj. Prema Vašem mišljenju, koliko su Bošnjaci u ovoj državi razvili svijest o događajima iz rata?
MEZIT: Pri odgovoru na ovo pitanje važno je imati na umu da su Bošnjaci u Norveškoj mahom bivši logoraši zloglasnih srpskih koncentracionih logora iz Krajine ili hrvatskih iz Hercegovine te da njihova traumatična iskustva i sjećanja na užase kroz koje su prošli 1992. i 1993. još uvijek ne blijede. To zasigurno u znatnijoj mjeri utječe na njihovu svijest o bliskoj prošlosti i na njihov odnos prema značajnim datumima, događajima i ličnostima vezanim za razdoblje agresije na Bosnu i Hercegovinu. Međutim, izazov s kojim se svi mi koji živimo u ovoj skandinavskoj zemlji sve izraženije suočavamo jeste kako prenijeti tu svijest generacijama koje se rađaju u Norveškoj i koje odrastaju u svijetu koji ima drugačije interese i kulturološke obrasce.
STAV: Na koji način Bošnjaci Norveške čuvaju svoju tradiciju, bosanski jezik i historiju?
MEZIT: Bošnjaci u Norveškoj kroz svoja udruženja, klubove i nekoliko kulturno-umjetničkih društava nastoje kroz različite programe čuvati vlastitu tradiciju, jezik i snažiti svoj bošnjački i bosanskohercegovački identitet. Naravno, kao najveća i najbolje organizirana institucija Bošnjaka u ovoj skandinavskoj zemlji, naša Islamska zajednica kroz pomoć pomenutim udruženjima i njihovim aktivnostima daje značajan doprinos ovim nastojanjima. Pored toga, Islamska zajednica realizira i vlastite sadržaje usmjerene u ovom pravcu pa ću ovdje samo spomenuti ekskurziju za mlade koju smo organizirali već devet godina zaredom i to na način da su mladi Bošnjaci iz Norveške, predvođeni svojim imamima, autobusima odlazili na desetodnevno putovanje kroz BiH.
Tom prilikom oni su obilazili najznačajnije kulturno-historijske znamenitosti svoje domovine, a poseban akcent je stavljen na učenje o Agresiji na BiH i Genocid u Srebrenici. Ova izuzetno sadržajna edukativna putovanja imala su veoma pozitivan efekt kod učesnika i, prema priznanju mnogih od njih i njihovih roditelja, u velikoj su mjeri utjecala na formiranje ili, u pozitivnom pravcu, mijenjanje već postojećih stavova o BiH, njenoj kulturi te starijoj i novijoj historiji. Nažalost, pandemija virusa korone prekinula je kontinuitet naših ekskurzija, ali se nadamo da ćemo, s Božijom pomoći, već naredne godine nastaviti s ovom tradicijom.
STAV: Da li mlađe generacije nastoje ostati povezane s domovinom, te da li su mladi budući potencijal za Bosnu i Hercegovinu?
MEZIT: Naravno, mladi su uvijek bili potencijal na koji se računa u budućnosti i od njihove angažiranosti zavisit će mnogi budući bitni procesi. Mogao bih reći da je većina mladih Bošnjaka u Norveškoj, zahvaljujući prije svega zalaganju svojih roditelja, izgradila prilično snažnu vezu sa zemljom svojih predaka, ali se s prolaskom vremena kod jednog broja naših ljudi uočavaju i stanovite tendencije slabljenja te veze. Riječ je, naravno, o uobičajenoj pojavi koja se dešava kod svih etničkih grupa u dijasporalnim zajednicama i koju mi u Islamskoj zajednici, koliko je to u našoj mogućnosti, kroz naše vjerske, obrazovne, kulturne i sl. aktivnosti, pokušavamo spriječiti ili umanjiti.
STAV: Pred nama je jedan od dvaju najvažnijih islamskih praznika, Kurban-bajram. Kao Bajram žrtve, uči nas odricanju i međusobnoj empatiji. Koliko su upravo ove vrijednosti razvijene među Bošnjacima danas?
MEZIT: Prilično mi je teško odgovoriti u kojoj mjeri su ove vrijednosti razvijene, međutim, iz vlastitog iskustva u radu s našim džematlijama u Norveškoj, ali i kroz naše brojne aktivnosti u kojima smo realizirali različite humanitarne i druge društveno korisne akcije, mogao bih zaključiti da je želja za pomoći i suosjećanje s drugima još uvijek veoma prisutna kod naših ljudi. Od pomoći pri liječenju oboljelih, izgradnje kuća, preko kupovine krava, ovaca ili poljoprivrednih mašina pa do stipendiranja učenika i studenata itd., bjelodano je da su Bošnjaci širom svijeta, pa tako i u Norveškoj, spremni pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Naravno, određene društvene anomalije koje se vjerovatno mogu pronaći u svim savremenim društvima i narodima postaju u izvjesnoj mjeri primjetne i kod određenog broja naših ljudi. Upravo zbog toga, važno je i ovaj Kurban-bajram iskoristiti za naglašavanje važnosti požrtvovanja i samoodricanja za visoke ciljeve i opće dobro, jer je to najbolji recept za vlastitu sreću i dobro cjelokupne zajednice.
