Nakon posljednjih dešavanja u Srbiji i prizora koji su pratili ispraćaj ratnog zločinca, osuđenog za genocid i ratne zločine, reakcije nisu ostale samo na društvenim mrežama. Dok su se dijelili snimci, fotografije i poruke onih koji su Mladića ispraćali kao heroja, na drištvenim mrežama pojavio se poziv na bojkot proizvoda koji dolaze iz Srbije.
Ideja se počela širiti među ženama koje su, ogorčene prizorima iz Beograda, počele postavljati pitanje može li običan potrošač poslati poruku na način koji je njemu najbliži, preko novčanika.
Nije riječ o političkoj odluci, niti o zvanično organiziranoj kampanji. Za sada je to poziv koji se širi među korisnicima društvenih mreža, uz poruke da bi građani Bosne i Hercegovine trebali razmisliti o tome šta kupuju i kome ostavljaju svoj novac.
U zemlji u kojoj su police trgovina godinama ispunjene proizvodima iz Srbije, takav poziv teško je zamisliti kao nešto što se može provesti preko noći. Srpski proizvodi odavno su dio svakodnevne kupovine, od hrane i pića do kozmetike i kućnih potrepština. Upravo zbog toga pitanje bojkota brzo prerasta okvire jedne Facebook objave.
Koliko je realno da ljudi zaista promijene svoje navike?
Za dio onih koji su podržali ideju, nije ni najvažnije hoće li bojkot imati veliki ekonomski učinak. Važnija je poruka. Nakon što su ponovo gledali veličanje čovjeka koji je pred međunarodnim sudom osuđen za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, dio građana očito više ne želi ostati samo na komentarima i ogorčenim statusima.
Društvene mreže su tako još jednom postale prostor u kojem se nezadovoljstvo pokušava pretvoriti u javni čin. Nekada je to potpisivanje peticije, protest, a nekada odluka da se određeni proizvod jednostavno ne stavi u korpu.
Ali sama činjenica da se ovakav poziv pojavio govori o dubini ogorčenja koje su posljednji događaji izazvali u Bosni i Hercegovini. Za mnoge ovdje Ratko Mladić nije historijska ličnost o kojoj se raspravlja s distance. Njegovo ime nosi težinu Srebrenice, opsade Sarajeva i hiljada porodica koje i danas žive s posljedicama agresije.
Zato prizori veličanja za mnoge nisu bili samo vijest. Pretvorili su se u pitanje: šta mi možemo uraditi?
Za sada je odgovor da se počne od onoga što svakodnevno kupujemo. Hoće li taj poziv zaživjeti, ostaje da se vidi, ali ono što je sigurno jeste da nakon posljednjih događaja, dio građana Bosne i Hercegovine više ne želi samo gledati, komentarisati i dijeliti snimke. Žele pronaći način da odgovore.
A trenutno je, kako kažu, to najbolji odgovor.

