Južni dijelovi Bosne i Hercegovine proživljavaju još jedno vatreno ljeto. Prizori s Bune, Hodbine i okoline Mostara podsjećaju na apokaliptične scene u kojima se vatrogasci nadljudskim naporima i uz pomoć Air Tractora bore za svaki metar zemlje. U isto vrijeme, građani Sarajeva i cijele države svjedoče poražavajućoj istini. Višemilionska igračka Vlade Kantona Sarajevo – pompezno najavljivani helikopter Bell 412 EPX – u trenucima najveće potrebe ne služi ničemu osim kao podsjetnik na populizam i nesposobnost aktuelne vlasti.

Prije samo nekoliko sedmica, na Igmanu smo gledali predstavu za javnost. Uz zvuke himne, diplomatski kor i visoke zvanice, ministar unutrašnjih poslova Admir Katica i premijer u ostavci Nihad Uk utrkivali su se u krupnim riječima. Slušali smo o "historijskim iskoracima", o tome kako "Sarajevo više nikada neće biti laka meta" i kako "naše nebo čuva naša policija". Samo nekoliko dana kasnije, dok Konjic i Mostar vape za pomoć iz zraka, ispostavlja se da to nebo ne čuva niko, a helikopter, plaćen novcem građana više od 35 miliona KM, "boravi" u Pragu, dok se u Sarajevu tek raspisuju konkursi za pilote.

PR spektakl ili gorka realnost

Kritika koju je uputio zastupnik Albin Zuhrić, a koja ovih dana dobija svoju bolnu potvrdu na terenu, ogolila je svu suštinu upravljanja koalicije Trojka (NiP, SDP, Naša stranka).

Nabaviti letjelicu od 30 miliona maraka (bez PDV-a), koja će sa svim pratećim troškovima, obukama, hangarima i platama dostići cifru od nevjerovatnih 40 miliona KM, a pritom je ne učiniti operativnom za sezonu požara, predstavlja vrhunac neodgovornosti prema javnim sredstvima.

Ministar Katica nas je uvjeravao da je izgrađena "policijska sila koja garantuje mir". Međutim, mir se ne garantuje PR saopćenjima i slikanjem pored uglačanog helikoptera, već brzim reagiranjem u kriznim situacijama. Kakva je korist od letjelice "namijenjene kritičnim zadaćama u ekstremnim uslovima", kako rekoše na prezentaciji, ako su ti uslovi upravo sada na terenu, a letjelica je hiljadama kilometara daleko, zaglavljena u procedurama, dozvolama i registracijama?

Gdje je nestala "strateška investicija"?

Posebnu odgovornost snosi Vlada Nihada Uka i cijela Trojka, koja je ovaj projekt predstavljala kao svoj najveći sigurnosni uspjeh.

Elvedin Okerić je na Igmanu tvrdio da svjedočimo "novoj sposobnosti države da zaštiti građane". Danas te sposobnosti nema. Umjesto nje, imamo nove konkurse za pilote i dodatne milionske troškove koji se gomilaju dok građani gledaju kako imovina nestaje u plamenu.

Zašto je helikopter predstavljen kao operativan ako to nije bio? Zašto su građani obmanuti slikom gotovog projekta, dok se u pozadini tek rješavaju osnovna pitanja potrebna za njegovu upotrebu? Odgovor je da je bilo važnije ubrati političke poene pred kamerama nego osigurati da sistem zaista radi.

Odgovornost, a ne opravdanja

Vlada Kantona Sarajevo, iako u ostavci, ne može pobjeći od odgovornosti. Novac građana nije potrošen na "mir koji donosi znanje da institucije rade", kako je to poetski sročio Nihad Uk, već na skupi simbol političke samopromocije.

Hercegovina gori, Air Tractori pokušavaju spasiti što se spasiti da, a višemilionski Bell 412 EPX ostaje samo najskuplja potvrda da Trojka zna upravljati marketingom, ali ne i krizama.

Građani nisu platili 40 miliona KM za "buduće operativne kapacitete" i obećanja o "decenijama partnerstva", već za sigurnost koja im je potrebna sad i odmah. Sve ostalo je samo skupa magla prodana pod krinkom modernizacije.