Za Veliku Britaniju Srednja Azija ponovo postaje područje od posebnog interesa. Poznato je da se velika imperijalna obavještajna utakmica (great game) između carske Rusije i Velike Britanije u 19. stoljeću odvijala upravo na teritoriji Srednje Azije. Britanija je strahovala od ruskog prodora ka Indiji, koja je tada bila pod britanskom kolonijalnom vlašću. U to vrijeme Afganistan je bio svojevrsna tampon-zona između dvije imperije. Nakon „Brexita“, London ima slobodu djelovanja u cilju ostvarivanja vlastitih interesa bez strahovanja od birokratskih prepreka koje mu je do tada nametao Bruxelles.

Ministar vanjskih poslova Velike Britanije Dominic Raab u više je navrata isticao  kako Velika Britanija treba biti snaga za globalno dobro, što neki analitičari tumače kao ambiciju Londona da se vrati na globalnu pozornicu. Srednja Azija je u višeznačnom smislu izvanredan poligon za testiranje ove inicijative. Nakon što je izašla iz Evropske unije, Velika Britanija želi potpisati više trgovinskih sporazuma sa zemljama Srednje Azije. Štaviše, postoji interes za britanskom robom u zemljama poput Kazahstana, a London ima uspostavljeno trgovinsko i diplomatsko prisustvo u svakoj od pet država Srednje Azije. Dugo posmatran kao regija čijim zemljama upravljaju autoritarni režimi kojim rukovode nekadašnji komunistički aparatčici izrasli u diktatore, u novije vrijeme eksperimentira s demokratizacijom. Dvije najutjecajnije zemlje regije, Kazahstan i Uzbekistan, najprivlačnije su za London. Kirgistan se smatra najdemokratičnijom zemljom regije. Tadžikistan i Turkmenistan definitivno nisu demokratije.

NEISKORIŠTENI ENERGETSKI RESURSI

Srednja Azija je važna iz više razloga. Zemlje ove regije posjeduju ogromne rezerve vrijednih minerala i energetskih resursa, koji zbog nedostatka finansijskih sredstava i infrastrukture nisu iskorišteni. Osim toga, ova je regija važna i zbog strateške lokacije, budući da predstavlja most između Evrope i Jugoistočne Azije. Za sada Moskva ima najveći politički utjecaj u svojim nekadašnjim sovjetskim republikama, dok Kina postaje veliki ekonomski igrač u regiji, posebno s obzirom na inicijativu Pojas i put, koja prolazi kroz Srednju Aziju. London je stoga u novije vrijeme posebno aktivan u regiji u nastojanju suzbijanja obnavljanja ruskog strateškog prisustva koje Srednju Aziju smatra svojom sferom utjecaja. Aktivnijim prisustvom London želi postati globalni igrač, te stoga ovu regiju smatra strateški važnom u utakmici s Moskvom i Pekingom. Prioriteti britanske politike nakon izlaska iz EU znatno su se promijenili i ona ima odriješene ruke za slobodnije djelovanje i korištenje svojih starih imperijalnih metoda i njihove prilagodbe novonastaloj situaciji i geopolitičkim prioritetima. London želi ojačati svoj utjecaj u zemljama Srednje Azije.

Britanski parlament je prije desetak godina osnovao posebnu parlamentarnu grupu za saradnju sa zemljama Srednje Azije u kojoj djeluje dvadesetak poslanika Doma lordova i Donjeg doma. Grupa ima za cilj jačanje ekonomske, političke, ali i vojne saradnje sa zemljama Srednje Azije. U Londonu preovladava uvjerenje da će uskoro doći vrijeme kada će se regija stabilizirati, nakon afganistanskog rata, koji traje već četiri decenije, i dvodecenijske američke okupacije, a ogromne količine energetskih resursa centralnoazijskih država bit će na cijeni.


Ministar vanjskih poslova Velike Britanije Dominic Raab

Politika i koncept Evropske unije u Srednjoj Aziji, koji je usvojen 2007. godine, a zatim više puta revidiran, ne zadovoljava u potpunosti interese mnogih zemalja EU, to posebno važi za Veliku Britaniju, koja više nije članica Unije. Stoga London kreira vlastitu politiku prema regiji koju karakterizira bilateralni pristup zemljama regije. Britanija već duže vrijeme ima snažnu saradnju s Kazahstanom, koji se smatra regionalnim liderom. U energetskom sektoru  (nafta i plin) kompanije „British Petroleum“ i „British Gas“ već imaju značajnu ulogu. Britanija je također zainteresirana za hidroenergiju u Kirgistanu, koja je još nedovoljno eksploatirana, a ima je u ogromnim količinama. Engleske kompanije su već u pregovorima s vlastima Kirgistana oko isporuke neophodne opreme za hidroelektrane u Kirgistanu. Kazahstan, u čiji sektor nafte i plina London ulaže više milijardi dolara, još uvijek je zlatna koka i na prvom je mjestu za Britaniju kada je riječ o zemljama regije. Osim toga, u Turkmenistanu je aktivna britanska kompanija „Gaffney, Cline & Associates“, gdje vrši ispitivanje polja Iolotan-Osman, gdje je otkrivena velika količina čvrstih rezervi ugljikovodika.

VOJNI INTERESI I ULOGA NVO

Naravno, interes Londona za regiju nesumnjivo je pojačan i iz vojno-političkih razloga i povezan je s antiterorističkom operacijom u Afganistanu. Ne treba gubiti iz vida činjenicu da Britanija sve vrijeme važi kao glavni saveznik SAD-a u vojnim kampanjama u Iraku i Afganistanu. Za vojne operacije u Afganistanu itekako je bila potrebna logistička podrška zemalja regije. U tom pogledu, najznačajniju ulogu imao je Uzbekistan, ključna zemlja u regiji. Uzbekistan je sve vrijeme američkog prisustva u Afganistanu važio kao glavna tranzitna zemlja bez koje Amerikanci i zemlje NATO saveza ne bi mogle djelovati.  

Analitičari vjeruju da će se u svom novom angažmanu u Srednjoj Aziji London posebno oslanjati na svoje značajno kolonijalno iskustvo koje posebno podrazumijeva korištenje etničke karte i kontradikcija s tim u vezi, kako bi proširio svoj utjecaj u brojnim srednjoazijskim državama, a u čemu je londonski establišment globalni šampion bez presedana u novijoj povijesti jer izvanredno može i zna manipulirati etničkim sentimentima, što je Britanija potvrdila u Indiji, u arapskom svijetu, Africi i dakako na Balkanu. Posebno osjetljivo područje Srednje Azije jeste Ferganska dolina, koja obiluje vodom i ima najbolji potencijal za proizvodnju hrane. Oko njenih resursa nadmeću se tamošnje zemlje. Ovo područje predstavlja najveći rizik i potencijalni je izvor etničke nestabilnosti, prekograničnih tenzija pa čak i oružanih sukoba.

Kao jedan od glavnih alata za konsolidaciju i širenje svog utjecaja u ovoj regiji London će aktivno iskoristiti široku mrežu nevladinih organizacija (NVO) koje je kreirala u zemljama Srednje Azije. Aktivnosti nevladinih organizacija u Kirgistanu i Tadžikistanu koordiniraju britanske agencije, među kojima Britansko odjeljenje za međunarodni razvoj (DFID), a nepisano je pravilo da to čine i britanske obavještajne službe. Neki analitičari i promatrači regije već su primijetili aktivnosti ovih britanskih nevladinih organizacija. One djeluju pod sasvim legitimnim i poželjnim inicijativama protiv kojih niko ne može imati ništa protiv. Ko bi se to usprotivio programima koji imaju za cilj unapređenje dobrog upravljanja i jačanja javne uprave (GGPAS). Ove programe sufinansirali su DFID i USAID. Međutim, nije teško zaključiti da pod okriljem ovih i sličnih inicijativa djeluju i određeni obavještajni punktovi koji imaju posebne sposobnosti mobilizacije masa i poticanja na razne vrste protesta ili, kako ih popularno nazivaju, narandžastih revolucija. Takve aktivnosti  najprimjetnije su u Kirgistanu, koji od svih zemalja regije već duže vrijeme pokazuje najviši stupanj građanskog aktivizma, antivladinih protesta, smjene vlasti i oštrog sukoba između tamošnjih elita.

IDEOLOŠKI UTJECAJ KROZ OBRAZOVANJE

Najveći ideološki utjecaj na stanovništvo zemalja Srednje Azije, u korist Londona i proklamiranih vrijednosti koje zagovara, Britanija aktivno koristi nevladine organizacije koje rade na polju obrazovanja. Jedan od najznačajnijih projekata u tom pogledu jeste Univerzitet Srednje Azije. Ovaj je univerzitet pod patronatom Fondacije “Aga Khan”, čije je sjedište u Londonu. Univerzitet ima svoje punktove u Kazahstanu (Tekeli), Tadžikistanu (Khorog) i Kirgistanu (Naryn). Riječ je o vjerskoj sekti Ismailija koja je na marginama šiizma, čiji je ismailijski duhovni vođa Aga Khan IV. Njegova porodica kultivira stare veze s britanskim obavještajnim službama i kao takav je važan akter u provođenju britanske politike, posebno u muslimanskim zemljama. Fondacija „Aga Khan“ aktivno djeluje u nekim azijskim i afričkim zemljama na planu obrazovanja. Ovu aktivnost svakako treba pozdraviti. Međutim, neki analitičari vjeruju da se ove institucije često koriste kao inkubatori i platforme za planiranje etničkih sukoba.


Britanska kraljevska porodica u posjeti Aga Khan centru u Londonu (Aga Khan IV, vojvotkinja Kate Middleton i princ William) 

Historijska je činjenica da je Aga Khan, princ Sadruddin Aga Khan, pod okriljem svoje fondacije izveo niz osjetljivih i tajnih operacija u inostranstvu, nastojeći da ih sačuva od znatiželjnih očiju  kako ne bi naštetio inače besprijekornoj reputaciji Age Khana u međunarodnim krugovima. Jedna od takvih tajnih operacija, koju su krajem 1980-ih i početkom 1990-ih provele zapadne obavještajne agencije uz pomoć princa Sadruddina, nazvana je Selam. Operacija je službeno predstavljena kao humanitarna akcija, a njen cilj bio je repatrijacija afganistanskih izbjeglica nakon povlačenja sovjetskih trupa iz Afganistana. Međutim, u stvarnosti su se, pod maskom humanitarnih programa koje je kontrolirao princ Sadruddin, vojna i subverzivna obuka i tajno snabdijevanje oružjem izvodili u blizini afganistanskih izbjegličkih kampova na afganistansko-pakistanskoj granici. Prije toga princ Sadruddin odigrao je ključnu ulogu u specijalnoj tajnoj operaciji obavještajnih službi, koja je poznata kao Iran-Contras. Bila je to tajna prodaja američkog oružja Iranu za vrijeme Reaganove administracije u Americi, koja je nakon toga profit od prodaje iskoristila, bez znanja Kongresa SAD-a, za finansiranje paravojnih formacija tzv. „kontre“ u Nikaragvi u cilju rušenja sandinističkog ljevičarskog režima Danijela Ortege, koji nije odgovarao američkim interesima.

Jedna od značajnijih aktivnosti britanskih nevladinih organizacija u Srednjoj Aziji jesu i posebno targetirana društvena istraživanja. Cilj ovih istraživanja jeste opservacija ponašanja, djelovanja i trendova stanovništva regije s posebnim osvrtom na praćenje radikalnih islamskih utjecaja i njihove manifestacije u kontekstu međuetničkih i međuelitnih odnosa u određenim zemljama regije. Utjecaj Rusije i Kine u regiji posebno je u fokusu tih istraživanja, što je sasvim prirodno, jer su to dvije velike sile koje su aktivne u susjedstvu čija je stabilnost posebno važna za Kinu bez koje bi provedba inicijative Pojas i put bila neizvodiva. Britanska nevladina organizacija International Alert aktivna je u Kirgistanu i Tadžikistanu od 2014. godine. Druga nevladina organizacija, The Search for Common Ground (SFCG), koju finansira britansko Ministarstvo odbrane i Ministarstvo vanjskih poslova, aktivna je na polju sprečavanja nasilnog ekstremizam u Kirgistanu i Tadžikistanu, ali je ustvari uključena u pomno praćenje situacija u tim zemljama. Kritičari engleske politike Londonu prigovaraju i da koristi svoju staru imperijalnu kolonijalnu politiku kako bi spriječio regionalno približavanje naroda Srednje Azije podstrekavajući tenzije po etničkim, sektaškim i vjerskim linijama, igrajući na međuetničku kartu u regiji Srednje Azije kako bi ostvario svoje interese.