Nedavni dogovor između Velike Britanije i Mauricijusa o povratku suvereniteta nad arhipelagom Čagos predstavlja značajan korak ka ispravljanju historijskih nepravdi koje su proizašle iz kolonijalne prošlosti.
Ovaj historijski sporazum, postignut 3. oktobra 2024. godine, označava kraj više od pola vijeka britanske uprave nad ovim ostrvima u Indijskom okeanu. Dok se Mauricijus raduje povratku svojih teritorija, pitanje Foklandskih ostrva ponovo je dospjelo u fokus.
Istorijski kontekst Čagosa
Arhipelag Čagos, smješten u Indijskom okeanu, ima bogatu i složenu istoriju koja je oblikovana kolonijalizmom i eksploatacijom. Ostrva su bila nenaseljena sve do 18. vijeka kada su ih naselili Francuzi, koristeći ih za plantaže kokosovih oraha. Nakon Napoleonovih ratova, 1814. godine, Francuska je ustupila Mauricijus i Čagos Velikoj Britaniji. Britanci su nastavili koristiti ostrva za plantaže, ali su tokom 1960-ih, u kontekstu Hladnog rata, odlučili da uspostave vojnu bazu na ostrvu Diego Garcia, najvećem ostrvu u arhipelagu.
Godine 1965., Velika Britanija je odvojila Čagos od Mauricijusa, stvarajući Britansku teritoriju Indijskog okeana (BIOT). Mauricijus je dobio nezavisnost 1968. godine, ali bez Čagosa. Između 1967. i 1973. godine, britanske vlasti su prisilno iselile oko 1.500 Čagošana sa ostrva kako bi omogućile izgradnju vojne baze. Stanovnici su preseljeni na Mauricijus i Sejšele, gdje su se suočili sa teškim uslovima života.
Pravni sporovi i međunarodni pritisak
Čagošani su decenijama vodili pravnu borbu za povratak na svoja ostrva. U 2019. godini, Međunarodni sud pravde je presudio da je britanska administracija nad Čagosom nezakonita i da Velika Britanija treba vratiti suverenitet Mauricijusu. Ova presuda je dodatno pojačala pritisak na Veliku Britaniju da riješi ovo pitanje.
U oktobru 2024. godine, Velika Britanija je konačno pristala vratiti suverenitet nad arhipelagom Mauricijusu, uz dogovor da vojna baza na Diego Garciji ostane operativna narednih 99 godina. Ovaj sporazum uključuje garancije da će ključna američko-britanska vojna baza na ostrvu Diego Garcia ostati operativna, kao i paket finansijske podrške Mauricijusu, uključujući godišnje uplate i partnerstvo za izgradnju infrastrukture.
Implikacije za Foklandska ostrva
Situacija sa Čagosom izazvala je zabrinutost u vezi sa budućnošću Foklandskih ostrva. Britanska vlada je naglasila da je njihova posvećenost suverenitetu Foklanda “nepokolebljiva”. Guvernerka Foklandskih ostrva, Alison Blake, izjavila je da su pravni i istorijski konteksti Čagosa i Foklanda veoma različiti.
Međutim, Argentina je iskoristila ovu priliku da ponovo istakne svoje zahteve za suverenitetom nad Foklandima. Argentinski ministar spoljnih poslova je izjavio da će Argentina nastaviti sa “konkretnim akcijama” kako bi povratila pun suverenitet nad Malvinima (argentinski naziv za Foklande).
Iako su ove izjave izazvale zabrinutost, britanska vlada je jasno stavila do znanja da neće pristati na ništa što bi moglo ugroziti suverenitet drugih prekomorskih teritorija. Britanski zvaničnici su naglasili da je situacija sa Čagosom jedinstvena i da ne predstavlja presedan za druge teritorijalne sporove.
Povratak Čagosa Mauricijusu predstavlja značajan korak ka ispravljanju historijskih nepravdi i jačanju međunarodnog prava. Međutim, ovaj događaj je također podsjetnik na složene geopolitičke odnose i neriješene teritorijalne sporove širom svijeta. Dok Mauricijus slavi povratak svojih ostrva, pitanje Foklandskih ostrva ostaje otvoreno, sa Argentinom koja nastavlja da polaže pravo na suverenitet.
Ostaje da se vidi kako će se ovi događaji dalje razvijati i kakav će uticaj imati na međunarodne odnose i stabilnost u regionu. Jedno je sigurno: historija Čagosa i Foklanda nastavlja da oblikuje geopolitičku scenu i podsjeća nas na važnost pravde i suvereniteta u međunarodnim odnosima.