U bosanskohercegovačkoj javnosti često se historijski događaji i ličnosti iz srednjovjekovne Bosne tretiraju na kontradiktoran način i bez naučnih činjenica, pod utjecajem emocija, dnevne politike ili narativa koji održavaju romantičarski pristup historiji. Ovakve pojave najčešće se povezuju s Poveljom Kulina bana, koja jeste prvi sačuvani, ali nije najstariji dokument koji potvrđuje državnost Bosne. I pogotovo nije, kako to često vole reći, rodni list Bosne i Hercegovine.

Postoje različiti stavovi i mišljenja o broju primjeraka Povelje Kulina bana i prepisa koji su kasnije rađeni. “Primjeraka je sigurno bilo više. Možemo pretpostavljati da je u početku bilo najmanje dva originala – jedan koji je predat Dubrovačkoj Republici i drugi koji je ostao na bosanskom dvoru. Također, moguće da je bilo i više originalnih primjeraka. Kasnije su rađeni prepisi Povelje, a posebno su u tome bili revnosni Dubrovčani koji su vodili računa o svom arhivu, pa je ovaj arhiv ostao i najbolje sačuvan kada je u pitanju naš dio Balkana. Do danas su sačuvana tri primjerka Povelje. Dva primjerka nalaze se u Dubrovniku, a treći, koji se smatra najstarijim primjerkom, nalazi se u Sankt Peterburgu, u Rusiji”, kaže Fuad Ohranović, zamjenik direktora Arhiva Bosne i Hercegovine.

Posebno je zanimljiva sudbina primjerka koji je dospio u Rusiju, o čemu postoje različite verzije. “Prema onome što znamo, primjerak Povelje je ukraden iz Dubrovnika tokom prve polovine 19. stoljeća. Neosporno je da se radi o dubrovačkom primjerku. Povelja ima historijski značaj i za Dubrovačku Republiku, koja je predstavljala drugu ugovornu stranu”, dodaje Ohranović.

Međunarodno arhivsko pravo i saradnja imaju definirane procedure i pravila u arhivskoj međunarodnoj razmjeni dokumenata. Pitanje koje se iz godine u godinu postavlja u javnosti jeste kako i na koji način Bosna i Hercegovina može zatražiti da se bar privremeno Povelja iz Dubrovnika ili Rusije vrati i izloži u Sarajevu.

“Arhivsko zakonodavstvo predviđa okolnosti pod kojima se arhivska građa može iznijeti izvan zemlje. Da li bi postojala dobra volja Rusije ili Hrvatske da ove dokumente privremeno izlože u Bosni i Hercegovini, zavisi najprije od nadležnih u ovim državama”, pojašnjava Ohranović, nastavljajući: “Što se naše zemlje tiče, procedura bi trebala biti pokrenuta od državnih organa, prije svega Predsjedništva i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koji moraju iskazati interes, ali i dati garancije da će dokument biti osiguran i čuvan, te vraćen zemlji domaćinu u predviđenom roku. Ovo bi svakako predstavljalo prvorazrednu kulturnu saradnju između zemalja, ali mora postojati dobra volja prije svega Rusije ili Hrvatske da daju pozitivan odgovor na našu molbu.”

Kad se razgovara o povratku, transportu i izložbi historijskih dokumenata i artefakata, otvara se pitanje da li arhivi i muzeji u BiH imaju infrastrukturu za transport i čuvanje osjetljivih historijskih dokumenata kakav je Povelja Kulina bana.

“Naše baštinske institucije, arhivi i muzeji, uz sve poteškoće u kojima djeluju, imaju kapacitete da iznesu ovaj konkretan poduhvat. Naravno, pitanje osiguranja i čuvanja institucije u kojoj bi hipotetički bila smještena Povelja tokom privremenog boravka obaveza je državnih organa. Također, države bi zajedno mogle osigurati transport. Prihvatiti brigu o neprocjenjivo vrijednom dokumentu ne može biti teret samo jedne institucije, nego to mora biti državni projekt. Arhiv Bosne i Hercegovine, kao državna i najstarija arhivska ustanova Bosne i Hercegovine, bio bi pravi izbor za domaćina tog vrijednog dokumenta. Naravno, ukoliko se ispune svi prethodno kazani uslovi”, smatra Ohranović, zaključujući kako izjave da je Povelja Kulina bana “rodni list BiH” ili slične konstrukcije zvuče lijepo, ali nisu naučno utemeljene.

“Povelja je najstariji sačuvani dokument koji svjedoči historiju i kontinuitet državnosti Bosne, nastao iz pera srednjovjekovnog Bošnjanina i voljom vladara Bosne, bana Kulina. Neispravno i netačno ga je nazivati rodnim listom Bosne, kada postoje drugi historijski tragovi stoljećima stariji od ovoga. Bespotrebno tepanje da je nešto 'rodni list' ili 'rođendan' i slično proizvodi dodatne zabune. Javnost treba educirati, a ne zbunjivati.”