Po vlastitim tvrdnjama legitimniji od drugih Hrvata u Bosni i Hercegovini, bivši general Zdenko Lučić iznio je tokom gostovanja u programu Euronewsa niz kontroverznih stavova, ponovno rehabilitirajući presuđeni UZP projekat Herceg-Bosne. Stavovi koje iznosi Lučić nisu samo historijski već i politički problematični, posebno u trenutnim domaćim političkim prilikama te kontekstu ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Bez obzira na presude međunarodnih sudova i posljedica politike Herceg-Bosne tokom rata, Lučić je čini se uvjeren u ispravnost takvog projekta.

- Imam dva protivnika koji su ratovali protiv mene. Jedini ja od njih sam branio hrvatski narod. Sad imamo problem što oni imaju nove kandidate i ustraju dalje sa istom politikom, što je za mene neprihvatljivo. Ja ću nastojati u izbornoj kampanji iznijeti dosta podataka kako bih ostvario dobar izborni rezultat - stava je Lučić.

Ovakve izjave već su bile dio tvrdnje pojedinih hercegovačkih medija koji su iznijeli tezu da lider HDZ-a BiH Dragan Čović nije komentirao djelovanje Lučića zbog potencijalne prijetnje objavom podataka koje Lučić navodno posjeduje.

Komentirajući državni Izborni zakon, Lučić je kazao:

- Hrvati se već 25 godina bore za novi Izborni zakon, od 2000. godine. Narušen je integritet na način da Hrvati ne mogu birati svoga člana Predsjedništva BiH. Neophodno je provesti tu proceduru. Hrvatska izborna jedinica je kao komponenta hrvatskog naroda, kao Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kasnije Hrvatska Republika HB u Federaciju BiH unijela sve institucije vlasti, i formirala Federaciju. Zaključili Vašingtonski sporazum. Iza Vašingtonskog sporazuma zaključena Splitska deklaracija. Iza nje zaključen je preliminarni sporazum o konfederaciji Republike Hrvatske i Federacije BiH. On i dan danas nije zaživio, ali to je taj evropski put. -

Tvrdi Lučić da je HDZ BiH složena stranka koja je do 2000. godine radila besprijekorno, nakon čega u nju ulaze "određene grupacije" predvođene Čovićem. Neminovno, Lučić je ponovno govorio i o "trećem hrvatskom entitetu", toj nametnutoj političkoj temi koja baš tokom izborne godine dobiva na širem značaju u kontekstu utjecaja na glasački korpus kojemu se on i Petorka obraćaju, tako prateći politike kritiziranog HDZ-a.

Latentne prijetnje

Lučić rano otkrio karte, doslovno: UZP i nimalo drugačiji kandidat Petorke

- Hrvati su imali treći entitet. Unijeli ga u Federaciju. Ukoliko ne dođemo do svojih prava, mi ćemo se opet izboriti za svoj, bio to entitet ili Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Jedno ili drugo. Za Herceg-Bosnu je 8.000 ljudi poginulo. Mi smo pružili ruku partnerima Bošnjacima i ušli smo u jednu vrstu braka. Ako vas neko u braku zlostavlja, vi imate pravo izaći iz tog braka. Po međunarodnom pravu, Hrvati imaju pravo na samoopredjeljenje, unutarnje, unutar BiH. Mi smo za BiH, ali ravnopravnu.

Insistiranje na revitalizaciji zločinačke Herceg-Bosne nikako nije neutralna politička ideja, posebno zbog činjenice da je izgovara bivši brigadni general.

Herceg-Bosna je presuđeni UZP čiji je cilj bio teritorijalno i političko preuređenje BiH kroz etničko razdvajanje, odnosno upravo ono što je očigledan, predominantan cilj hrvatske politike u BiH i danas, nekoliko decenija kasnije. Bez obzira na to što Lučić nastoji romantizirati tu ideju iza koje se nalazi horor mučki ubijenih, zlostavljanih i protjeranih Bošnjaka, to ne znači da je predstavljanje HRHB išta drugo do politička rehabilitacija ratne politike devedesetih.

To svakako nije dovoljno, pa se sada kontekst trećeg entiteta nominalno veže za postojanje nekog političkog entiteta koji je na neki način "unesen" ili je odlučio postati dio onoga što sada jeste veći bh. entitet Federacija BiH. Vašingtonski sporazum nikako nije bio potvrda legitimnosti Herceg-Bosne, ali se on sada predstavlja kao krovni dokument za legalizaciju ratnih nastojanja mirnodopskim metodama.

No, kao da ni to nije dovoljno, spominje se i "pravo na samoopredjeljenje". Ignorira tako Lučić činjenice ove opasne političke konstrukcije koje mu ne odgovaraju, poput one da pravo na samoopredjeljenje ne znači pravo etničkih grupa da formiraju nove entitete unutar međunarodno priznate države. I nije da mu je previše stalo do činjenica, inspiriran jednakim narativima iz manjeg bh. entiteta.

Politika Lučića kojom se on svrstava na stranu onih koji konstantno propituju, prvenstveno teritorijalni integritet međunarodno priznate države, pogubno je za sve narode u BiH jednako.

Stranke hrvatskog predznaka u BiH sada otvoreno održavaju svoje ratne ciljeve živim barem narativno. Dakle, to je sad novi nivo? Vraćamo se na politike '90-ih?

Demokratiju nije moguće svesti na etnički princip cementirajući produbljivanje etnonacionalnog modela koji BiH drži zarobljenom decenijama. Lučić otvoreno želi teritorijalni etnički ekskluzivitet, pa time prvenstveno Bošnjacima sa juga zemlje, i njegovog Ljubuškog, dolaze ideje kojima se rehabilitiraju već presuđene zločinačke politike. I o tome se ne može debatirati. Takva nastojanja, historija je već osudila na propast.