Nakon višednevne potrage, poznata je sudbina Edžmela, mladića iz Afganistana, koji je posljednji put viđen 31. jula prilikom pokušaja prelaska Drine, pri ulasku u Bosnu i Hercegovinu iz smjera Srbije. Edmžel je mrtav. Njega je, na osnovu fotografije tijela nastale prije ukopa u Zvorniku, prepoznao rođak, a nastavljaju se dodatne aktivnosti u vezi s potvrđivanjem identiteta.

Ovo je samo jedan u nizu slučajeva kada je smrt migranta zatekla u našoj državi.

Za ovog afganistanskog tinejdžera ne bi se ni saznalo ko je, jer je zbog neposjedovanja dokumenata u Zvorniku ukopan kao NN osoba, da prošle sedmice potragu za njim nije pokrenuo njegov rođak, koji je trenutno u Francuskoj. Rođaka je prijatelj povezao s tuzlanskim volonterima, kojima se očajan javio kazavši da porodica ne zna ništa o Edžmelu i da ne znaju šta da rade. Posljednji put, ispričao je rođak, javio se iz Srbije, s obale Drine.

Posljednjeg julskog dana, kada je Edžmel nestao, u blizini Zvornika pronađeno je muško tijelo koje je izbacila Drina.

Ne znajući ništa o tome, rođak je stigao u Bosnu i Hercegovinu i u Tuzli se javio volonterima koji su mu se stavili na raspolaganje prilikom potrage. Odlaze u Zvornik, a gledajući fotografije s uviđaja, koje su mu pokazali kriminalistički tehničari u Policijskoj upravi Zvornik, rođak je prepoznao Edžmela.

“Nažalost, to nije dovoljno. Potrebno je uraditi DNK analizu i to otežava situaciju, ali policija u Zvorniku vrlo je ljubazna i imaju razumijevanja i suosjećanja prema ovim ljudima”, naveo je jedan od volontera.

Zbog političkog sistema, uključenosti više organa iz vlasti i nevladinih organizacija, zvaničnu statistiku stradalih i umrlih stranaca u Bosni i Hercegovini skoro je nemoguće utvrditi, a isto tako, podaci na različitim nivoima vlasti nisu usaglašeni. Procjenjuje se da je u protekle četiri godine uslijed utapanja, požara, saobraćajne nesreće, oružanog sukoba ili prirodnom smrću u Bosni i Hercegovini preminulo sedamdesetak izbjeglica i migranata.

U namjeri da saznamo kakva je procedura u slučajevima smrti stranca u Bosni i Hercegovini, obratili smo se Draženu Roziću, koordinatoru za pitanja migracija pri Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM). Rozić je pojasnio da je situacija mnogo jednostavnija ako je u trenutku smrti poznat identitet preminulog.

“Ako osoba uz sebe ima identifikacijska dokumenta, pasoš, neku akreditaciju ili bilo šta na osnovu čega je moguće utvrditi identitet, to znatno pojednostavljuje proces. Tada policija obavještava Službu za poslove sa strancima, koji kontaktiraju odgovarajuću ambasadu u Bosni i Hercegovini ili najbližu nadležnu ambasadu i dalje sve ide diplomatskim putem, a ukoliko se porodica odluči da preminulog ukopa u državi odakle umrli potječe, troškove transporta tijela snosi država Bosna i Hercegovina”, navodi Rozić.

U proteklom je periodu, kaže Rozić, bilo nekoliko takvih slučajeva, kada je bio poznat identitet osobe.

“Nažalost, imali smo nesretne slučajeve. Jednog je momka pregazio voz, a drugi se utopio u Uni. Odmah se znalo o kojim se osobama radi jer su bili primljeni u kamp i imali su kartice.”

Ipak, u slučajevima kada se kod preminule osobe ne pronađu dokumenti, proces se usložnjava; ako nekoliko dana niko ne traži preminulog, takva se osoba uglavnom ukopava i evidentira kao NN.

Od volontera na terenu saznajemo da neke preminule niko i ne traži...