Liderstvo je ono što je dokazao Bakir Izetbegović na otvarajućem predizbornom skupu Stranke demokratske akcije u Živinicama. Naime, u trenutku kada je govorio o narodnom heroju Nesibu Malkiću započeo je ezan za jaciju i, bez imalo razmišljanja, Bakir Izetbegović je zaustavio svoj vjerovatno najbitniji govor u 2022. godini, te zamolio sve prisutne za tišinu do kraja ezana.

Mi bismo mogli konstatirati da je ovime lider SDA poslao poruku da će njegova stranka nastaviti put zaštite vjerskog identiteta, a mogli bismo to promatrati i s aspekta opće kulture. Možemo li uopće zamisliti slučaj da takvo nešto uradi Denis Bećirović ili njegov šef Nermin Nikšić? Izgleda nemoguće očekivati takvo nešto od nekoga ko napušta dženazu u Srebrenici, a njegovi propagandisti ga hvalisaju kao nekoga ko se naučno bavio proučavanjem Islamske zajednice. Nije li nepristojno nuditi katolika mesom tokom korizme? Nije li nepristojno tražiti od Jevreja da čini njemu nedopuštene radnje tokom šabata, od petka do subote? Poštovati tuđe svetkovine jeste svetost, ali jeste i dio opće kulture svakog civiliziranog čovjeka. Šta je tek s poštivanjem vlastitih običaja, ili vlastite tradicije? O tome Konaković, Bećirović, Forto i Nikšić nemaju pojma ili još gore od toga – potpuno su nekulturni i necivilizirani. 

Dakle, lider SDA šuti tokom ezana i to slijedi i stranačka struktura (u širem smislu narod), dok lider SDP-a tvrdi da neće da “živi sa bradonjama” te kako su članovi SDA “džihadisti” pa je posve jasno da njegova stranačka struktura ovakve necivilizirane ispade prihvata i legitimizira kao dio svoje opće (ne)kulture. Lideri moraju da sliče svom narodu, a lideri “Jedanaestorke” toliko su neslični samoj biti svoga naroda da nije ni čudo da su prepoznati kao “ubačeni strani faktor”. Konakoviću smeta mahrama ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, ne shvatajući da je u konkretnom slučaju njene posjete arapskom lideru ta mahrama pokazala da ona poštuje svog domaćina, da je to u diplomatskom smislu bilo dio opće kulture. Opća kultura izražena je i kod onih žena nemuslimanki i strankinja koje pokriju svoju kosu iz poštovanja u Potočarima. Nekulturni su oni koji svijet mjere bradama, kojima smetaju pune džamije i iftari na otvorenom. Zajednička crta tzv. ujedinjene opozicije nesumnjivo jeste izraženi autošovinizam i manjak opće kulture.

Kako ćete prepoznati autošovinistu? Primjer autošoviniste najbolje oslikava premijer KS Edin Forto, koji na pitanje novinara o Bošnjacima kaže: “Ja nisam Bošnjak.” Veoma ponosno ističe da nije, jer je za njega ime Bošnjak ima negativno značenje, slično kao i za neprijatelje Bosne i Hercegovine. Ime Bošnjak za njega simbolizira “seljaka”, a u “uglednom” Guardianu to je produbio izrekavši da su borci Armije RBiH “seljaci”, vrijeđajući time ne samo borce nego i naše šehide i njihovu djecu.

Koji je to kriterij da neko nije “seljak/papak” za Fortu?  U definiciji da niječeš samoga sebe, da nosiš to ime i prezime koje te obilježava kao Bošnjaka, ali da tvrdiš da to nisi, još manje da si musliman, ali zato ponosno paradiraš uz LGBT sudruge i utišavaš ezane po Sarajevu. Urbani ste i ako shvatate svu dubinu nekulture tzv. umjetničkih performansa pred Narodnim pozorištem. Niste “seljak/papak” ako u masturbaciji usred Sarajeva prepoznate uličnu umjetnost. Fortin ukus za javno onaniranje nažalost nije usamljen. Podosta je političkih masturbatora u pratnji. Prepoznat ćete ih po negativnosti koju šire. Takvi će na svaku novoizgrađenu ili obnovljenu džamiju izreći: “Samo gradite džamije, a fabrika nigdje.” Kada se grade fabrike, odgovor će biti: “Hoćete narod da upregnete za male pare, a vi da odmarate u luksuznim vilama.” Takvi će, kada neki sportista iz Bosne i Hercegovine ostvari uspjeh  komentirati: “Da država ulaže u sport, mi bismo bili k'o Njemačka, sram bilo političare.” Kada sportista ne ostvari uspjeh, opet je “kriva država koja ne ulaže u sport”, te naravno takve konstatacije prate izjave poput “mi smo glup narod”, “nema gore mrake od Bošnjaka” i na koncu: “Da se zarati, sad ja bih na drugu stranu.”

Dakle, šta god da se uradi (iako naravno može bolje), oni traže manu, državnom vrhu, državi, narodu, vjerskim poglavarima, a nisu svjesni da su već postali instrumenti specijalnog rata u kojem učestvuju i mediji i NGO sektor i međunarodne ambasade s ciljem da Bošnjacima “ogade” sve što ima veze s Bosnom i Hercegovinom i tako “sruše državu” bez “ispaljenog metka”. Upravo ove osobine autošovinizma i snobizma krase tzv. ujedinjenu opoziciju, jer njihov odnos poltronstva prema “strancima” i surovosti prema Bošnjacima jasno ukazuju na to.

Dakle, Forto nije Bošnjak, a ni musliman. Šta onda jeste? Da se ne identificira s vlastitim narodom, a da ne završi pod Ostalima kao Dubravko Čampara, izmislili su nacionalni identitet Bosanci (koji predstavlja teritorijalnu pripadnost). Ta stalna potreba da se “uzdignu” iznad vlastitog naroda potvrđuje da se oni zaista stide sebe, vlastite vjere i naroda kojem pripadaju. Pritom ne samo da su autošovinisti nego im fali osnovne kulture i pristojnosti.

Nama takvi lideri ne trebaju. Nama ne treba Bećirović, koji dezertira s klanjanja dženaze u Srebrenici, nama ne treba Konaković, koji ima zamjerke na mahramu ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković, nama ne treba Edin Forto, koji u nama vidi seljake i papke, nama ne treba Elzina Pirić/Mirsad Kukić, koji ih sve okuplja u ujedinjenu koaliciju, a u kojoj su svoje mjesto našli i Fahrudin Radončić i Fuad Kasumović, koji smatraju da je manifestiranje onog islamskog jednako radikalizmu. Nama treba lider koji se neće stidjeti vlastite vjere i naroda, nama treba lider koji će biti kao i naš narod, a ne “lider” koji će raditi sve suprotno. Nama treba lider kojem je dio opće kulture da šuti dok traje ezan.

Da napomenemo da je Željko Komšić glasno izrekao ono što svi znamo; Evropa zbog vlastite islamofobije ne želi da dopusti ustav kakav imaju sve države u EU, jer to bi značilo da u Bosni i Hercegovini građansku većinu čine oni koji su je branili – Bošnjaci. Tzv. ujedinjena opozicija ipak daje “nadu” međunarodnoj zajednici da će moći da promijene bošnjačkog čovjeka i prekodiraju njegovu tradicionalnu osnovu. Ako nekome to još uvijek nije jasno, nije mu potrebno ni objašnjavati, jer kako Rumi kaže: 40 pametnih ljudi ćeš ubijediti jednom činjenicom, a jednu “budalu” ne možeš ubijediti ni s 40 činjenica.