Sarajevo je danas dobilo prvi međunarodni sajam namjenske i odbrambene industrije „First Balkan Shield 2026“. Na otvaranju najviši državni i federalni zvaničnici – Denis Bećirović, Zukan Helez, Nermin Nikšić i Vedran Lakić.

Čuli smo velike riječi o sigurnosti Bosne i Hercegovine, razvoju, modernizaciji, novim tehnologijama, budućnosti namjenske industrije i povećanju prihoda.

Šta je to novo Bosna i Hercegovina danas pokazala svijetu?

Koji novi proizvod?

Koja nova tehnologija?

Koja nova proizvodna linija?

Koji novi veliki ugovor?

Koje novo tržište?

Na otvaranju sajma nismo čuli dovoljno konkretnih odgovora. A upravo bi to trebalo biti najvažnije.

Bosna i Hercegovina ne počinje svoju priču o namjenskoj industriji danas. Imamo fabrike, radnike, inženjere, stručnjake, tehnologiju i decenije iskustva.

Potencijal smo naslijedili. Pitanje je šta smo mi napravili od njega.

Posebno je zanimljivo i pitanje regionalnog karaktera ovog sajma.

Ako se sajam predstavlja kao „First Balkan Shield“, kao regionalna platforma koja treba povezivati industriju i otvarati nova poslovna tržišta, onda se mora postaviti vrlo jednostavno pitanje:

Gdje su Srbija i Hrvatska?

Gdje su njihove namjenske kompanije?

Gdje su njihovi proizvođači?

Gdje su njihovi proizvodi?

Gdje je ozbiljna regionalna poslovna saradnja sa dvije nama najbliže zemlje koje također imaju razvijene kapacitete namjenske industrije?

Ne govorim ovo da bih umanjio značaj drugih međunarodnih učesnika. Naprotiv – dobro je što imamo kompanije i delegacije iz različitih država i što Sarajevo pokušava postati mjesto međunarodnog povezivanja.

Ali ako želimo da ovo bude balkanski, regionalni i ozbiljan poslovni sajam, onda je sasvim legitimno pitati zašto među jasno najavljenim učesnicima nema naših najbližih susjeda.

Jer upravo bi regionalna saradnja trebala biti jedan od prvih koraka ka ozbiljnom međunarodnom pozicioniranju.

Ministar odbrane Zukan Helez govori o modernizaciji i novim tehnologijama. Premijer Nermin Nikšić govori o značaju i budućnosti industrije. Federalni ministar Vedran Lakić govori o rezultatima i povećanju prihoda.

Ako je prihod povećan – koliko?

Ako je proizvodnja povećana – koliko?

Ako je izvoz povećan – koliko?

Ako imamo nove proizvode – koji su?

Ako imamo nove ugovore – koliko vrijede?

Jer prihod kompanije, proizvodnja i izvoz nisu ista stvar.

Posebno je važno i pitanje koliko je cijela manifestacija koštala.

U javnosti se pojavljuje informacija da je UNIS Group izdvojio oko milion KM za organizaciju sajma i medijsku promociju.

Ako je taj podatak tačan, javnost ima puno pravo znati na šta je taj novac potrošen, ko je dobio sredstva, koliko je plaćena organizacija, koliko medijska promocija i koji su ugovori zaključeni.

Ako je uložen u razvoj namjenske industrije, onda želimo vidjeti rezultate tog ulaganja.

Trebaju im ugovori, proizvodnja i izvoz.

A posebno je zanimljiv i tajming.

Sajam se održava neposredno pred početak izborne kampanje.

To samo po sebi nije dokaz da je organizovan zbog kampanje.

Zašto baš sada?

Ako je ovo ozbiljan poslovni događaj, neka nakon njega ostanu novi ugovori, investicije, nova tržišta i nova proizvodnja.

Ako je cilj razvoj industrije, neka se rezultati vide i nakon završetka sajma.

Ako je cilj samo politička promocija, onda smo dobili još jednu predizbornu scenografiju.

Namjenska industrija nije scenografija.

Pretis, Igman, Ginex, Binas, BNT, TRZ Hadžići i druge kompanije nisu kulisa za političke govore.

To su fabrike.

To su radnici.

To su inženjeri.

To je znanje koje Bosna i Hercegovina ne smije izgubiti.

Zato nam ne trebaju samo sajmovi.

Treba nam ozbiljna strategija namjenske industrije.

Treba nam više ulaganja u istraživanje i razvoj.

Treba nam modernizacija proizvodnje.

Treba nam više domaćih proizvoda visoke dodane vrijednosti.

Treba nam više dugoročnih ugovora.

Treba nam veći izvoz.

I treba nam odgovorno upravljanje državnim kompanijama.

Jer sajam traje četiri dana. Namjenska industrija mora raditi 365 dana godišnje. Pravi test ovog sajma počinje tek kada se zatvore sajamske hale i ugase kamere.

Tada želimo vidjeti:

Nove ugovore.

Nove proizvode.

Nove tehnologije.

Nova ulaganja.

Veću proizvodnju.

Veći izvoz.

I ozbiljniju regionalnu saradnju.

Jer na kraju ostaju dva jednostavna pitanja:

Šta smo novo napravili?

Šta smo novo prodali?

Budućnost namjenske industrije Bosne i Hercegovine ne proizvodi se na sajmu.

Proizvodi se u fabrikama.