Pažnja međunarodne javnosti proteklih mjeseci okupirana je ruskom invazijom i  ratom u Ukrajini, a zapadni mediji nisu posvetili dovoljno pažnje nedavnom diplomatskom događaju koji bi ozbiljno trebao zabrinuti sve pravdoljubive ljude svijeta, a ne samo organizacije za ljudska prava. Naime, Sjedinjene Američke Države odlučile su ponovo se svrstati na stranu represivne okupacijske politike Izraela, osudivši istragu izraelskih zločina, represije i drugih oblika kršenja prava Palestinaca na okupiranim teritorijama i u samom Izraelu. Istragu već duže vrijeme provodi Vijeće za ljudska prava UN-a, legitimni organ UN-a zadužen za praćenje statusa ljudskih prava u svijetu. Washington je odlučio zaustaviti i diskreditirati istragu ovog značajnog tijela UN-a, smatrajući je pretjerano pristranom u korist Palestinaca, jer je Vijeće za ljudska prava UN-a objavilo izvještaj u kojem je jasno i nedvosmisleno identificiralo državu Izrael i njenu politiku kao glavnog krivca za nasilje, kršenje ljudskih prava na okupiranim teritorijama i unutar granica Izraela.

Američkoj izjavi pridružile su se još 22 države, među kojima su i Hrvatska, Velika Britanija, Kanada i Njemačka. Na teret UN-ovog Vijeća za ljudska prava stavlja se optužba da navodno provodi istragu čija je nesrazmjerna pažnja usmjerena na krivicu Izraela. Izvještaj objavljen na 18 stranica temeljito se bavi uzrocima sukoba. Ova nezavisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih nacija decidirano je optužila politiku Izraela zbog represije koju provodi na  okupiranoj palestinskoj teritoriji, uključujući i u istočnom Jerusalemu i Izraelu. Izvještaj Vijeća UN-a identificirao je probleme prisilnog raseljavanja, prijetnju prisilnim raseljavanjem, rušenje objekata, bespravnu izgradnju izraelskih naselja na okupiranim teritorijama Palestine (Zapadna obala i Istočni Jerusalem) i druge oblike izraelske ekspanzije, nasilje izraelskih naseljenika nad Palestincima i blokadu Gaze kao osnovne uzroke koji doprinose kontinuiranom ciklusu nasilja u Palestini.

SRAMNA AMERIČKA DEKLARACIJA

Ovaj izvještaj predstavljen je tokom saslušanja u sjedištu Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi. Potaknut prošlogodišnjim ratom u Gazi, istražni mandat Vijeća UN-a za ljudska prava uključuje i povrede ljudskih prava prije i nakon ovog nesretnog rata u kojem je stradao veliki broj nedužnih civila kao žrtve izraelskih disproporcijalnih napada na civilne objekte i rezidencijalna naselja u Gazi, koju Izrael godinama drži u potpunoj blokadi. Pomenutu istragu vodi bivša šefica Ujedinjenih nacija za ljudska prava Navi Pillay, a članovi komisije jesu Miloon Kothari iz Indije, prvi specijalni izvjestilac UN-a, i ugledni australijski stručnjak za međunarodno pravo za ljudska prava Chris Sidoti. Deklaracijom koju je izdao SAD želi se diskreditirati sadržaj izvještaja i sama filozofija djelovanja ove komisije, a podržale su je i potpisale 22 zemlje. U američkoj izjavi kritiziraju se i široka ovlaštenja koja su data komisiji. Štaviše, samo uspostavljanje pomenute komisije navodi se u kritikama koje su Amerikanci uputili na njen račun, dokaz je navodne nesrazmjerne pažnje koju Vijeće za ljudska prava UN-a posvećuje Izraelu.

Izrael je trijumfalno dočekao i pozdravio ovu američku inicijativu smatrajući se još jedanput pobjednikom koji uspijeva, uprkos osudama svjetske javnosti, kontrolirati diskurs o Palestini u međunarodnim institucijama i zaustaviti i blokirati svaki oblik nezavisne istrage zločina koje ova država čini nad Palestincima. Države koje se zaklinju u vrijednosti zaštite ljudskih prava, posebno SAD, Velika Britanija, Kanada i Njemačka, otvoreno su se svrstale na stranu Izraela. Ove su zemlje odbacile izvještaj i kompletne napore pomenute komisije UN-a označile pristranim i uperenim protiv interesa Izraela.  Kako onda očekivati od pomenutih država da će se iskreno zauzimati za zaštitu ljudskih prava drugdje u svijetu? Iz ovog, rekli bismo, diplomatskog skandala moćnih zemalja kojim se također pridružio i jedan broj oportunističkih država, primjećujemo da se pitanju brige o ljudskim pravima u svijetu prilazi selektivno, pri čemu se osuđuju samo one zemlje koje predstavljaju konkurenciju zapadnim moćnim silama, dok se njihovim saveznicima gleda kroz prste. Zbog ove licemjerne američke politike i njenih saveznika i oportunističkih vazala, sve je veći broj država tzv. trećeg svijeta ili globalnog juga koje više nemaju povjerenja u američku moralnu superiornost i globalno liderstvo.

Američka deklaracija protiv Vijeća za ljudska prava UN-a uslijedila je nakon upornog i uspješnog lobiranja ministra vanjskih poslova Izraela Yaira Lapida i drugih izraelskih diplomata, uključujući i izraelsku delegaciju u institucijama UN-a u Ženevi na čelu s ambasadorom Meiravom Eilonom Shaharom. Ovi diplomati pokušali su diskreditirati istrage izraelskih zločina i opovrgnuti rezultate istrage Vijeća za ljudska prava UN-a. Ministarstvo vanjskih poslova Izraela nazvalo je pomenuti izvještaj “gubljenjem novca i truda”, označivši ga “inkvizitorskim lovom na vještice”. Izrael je, naravno, bojkotirao pomenutu istragu optuživši temeljni organ za ljudska prava UN-a za pristranost, zabranivši ulazak istražiteljima komisije u Izrael. Odbijanje kooperativnosti Izraela s ovim važnim organom UN-a zapadne sile nisu uopće protumačile kao neprihvatljiv čin, što bi u slučaju drugih država bilo učinjeno. Izraelska vlada smatra da je rad istražne komisije UN-ovog Vijeća za ljudska prava usmjeren ka diskreditaciji države Izrael.

POLITIKA SILE I AUSTRALIJA KAO IZUZETAK

Vrijedi podsjetiti da se bivša američka Trumpova administracija 2018. odlučila povući iz Vijeća za ljudska prava UN-a. Jedan od glavnih razloga Trumpove odluke bile su optužbe na račun Vijeća da je “hronično pristrano i usmjereno protiv Izraela”. Nova je američka administracija, nakon izbora predsjednika Joea Bidena, obnovila poziciju punopravnog člana ovog UN-ovog tijela za ljudska prava. Američkom odlukom da osudi nalaze istražne komisije tijela UN-a koje i sama priznaje Washington je signalizirao kontinuitet arogantne i bezuvjetne politike  prihvatanja samo onih odluka međunarodnih institucija koje idu u korist njenih interesa i interesa američkih saveznika. Politika sile osnovni je modus operandi kojim SAD želi očuvati svoje globalno liderstvo koje je, u odsustvu moralnih standarda i pravde, dugoročno neodrživo.

Jedno od pozitivnih iznenađenja, kada je riječ o palestinskom pitanju, jeste promjena odnosa jednog od najlojalnijih američkih saveznika, odluka nove laburističke vlade Australije da ovoga puta ne potpiše blanko američku deklaraciju osude UN-ovog Vijeća za ljudska prava i a priori se svrsta na stranu Izraela. Australija je odlučila dati vlastitu izjavu glede ovog pitanja pokazavši visok nivo neovisnosti i slobode, ali i principijelno drugačijeg stava o rješavanju ovog gorućeg moralnog pitanja čovječanstva. Odluka Australije da nastupi samostalno od SAD-a pokazuje da nova Vlada Australije, u skladu s brojnim principijelnim odlukama laburističke partije koje je donijela o Palestini u vrijeme decenijske političke borbe u opoziciji, ipak nisu bile tek puka retorika. Odluku Vlade Australije pozdravio je nedavno i Gareth Evans, jedan od najuglednijih starijih australijskih laburističkih političara, dugogodišnji ministar vanjskih poslova, šef Međunarodne krizne grupe  i kancelar Australijskog nacionalnog univerziteta u Canberri. Unatoč traženju SAD-a, Australija je ovoga puta odbila potpisati američku deklaraciju. Kanada, Velika Britanija i Njemačka povinovale su se američkoj volji. Kao što ukazuju neki ugledni intelektualci i prijatelji Palestine u Australiji, ovakva odluka Australije nije važna samo po svom sadržaju već primarno po principijelnom stavu kada je riječ o povredi ljudskih prava, pitanjima pravde i mira. Australija je protekle decenije slijepo slijedila sve američke odluke glede Palestine i Izraela.

Ugledni bivši biskup Anglikanske crkve u Canberri George Browning i prijatelj Palestine  podsjeća da Amerikanci svake godine Izraelu dodijele 12 milijardi dolara vojne pomoći i kredita koji služe za kontinuirano održavanje represije nad Palestincima i provedbu okupacione politike, a da ne govorimo o diplomatskoj podršci koju Washington pruža Izraelu. Izvještaj UN-a u kojem se Izrael proglašava krivcem za nesreću i očajan položaj Palestinaca pod izraelskom okupacijom, navodi Browning, nije ništa drugo nego zvanična potvrda percepcija svakog onog ko je imao priliku posjetiti okupirana područja Palestine, a to je da Izrael provodi sistematsku represiju. Jedan od oblika te represije jeste odluka izraelskog suda u gradu Ber Sheba, koji je prije nekoliko dana proglasio krivim Mohammada El Halabija, nakon 6 godina njegovog utamničenja u izraelskim kazamatima, jer je navodno finansijska sredstva humanitarne organizacije World Vision prosljeđivao vojnom krilu Hamasa, iako su različite forenzičke i finansijske provjere od australijskog Ministarstva vanjskih poslova i Deloitta dokazale da to nije istina. Sud je ipak stao na stranu snaga sigurnosti, naglasivši da one ne mogu pogriješiti.

APARTHEJD DRŽAVA

Optužbe Izraela na račun Vijeća UN-a za ljudska prava da je u fokusu njegovih istraga samo Izrael i da je riječ o svojevrsnom lovu na vještice također su netačne, navodi Browning. Ovo Vijeće UN-a ispituje kršenje prava Ujgura u zapadnoj kineskoj provinciji Xinjiang, genocid nad Rohinja muslimanima u Mijanmaru, zločine u Rusiji i Ukrajini, pa čak i neprihvatljivi tretman australijskih Aboridžina, originalnih stanovnika Australije. Osim toga, Izrael je među državama koje krše ljudska prava i predmet su pažnje Vijeća UN-a za ljudska prava, jedina država koja tvrdi da je demokratska i želi da sjedi za stolom za kojim sjede druge respektabilne demokratske zemlje. I pored tih tvrdnji i aspiracija, Izrael kontinuirano čini zločine nad Palestincima čije živote u potpunosti kontrolira u punom smislu kao okupaciona sila i, što je još gore, vrši represiju na bazi rasne i vjerske diskriminacije. Sama ta činjenica morala bi biti automatski okidač da Izrael dođe pod lupu istraživanja zvaničnih tijela međunarodne zajednice koja su zadužena za stanje ljudskih prava. Progon i represija nad manjinama je kriminalni čin. Osim toga, Palestinci nisu manjina već polovina stanovnika na području okupirane Palestine i teritorije Izraela. Zbog toga se danas sve više koristi termin aparthejd kao najpreciznija odrednica politike represije koju provodi Vlada Izraela nad Palestincima, situacija koju je kreirao Izrael.

Mnoge zemlje uglavnom podržavaju rješenje izraelsko-palestinskog sukoba pozivajući se na pravo postojanje dvije posebne države, Palestine i Izraela. No, situacija na terenu je danas takva da je Izrael svojom okupacionom politikom, otimačinom zemlje i represijom praktično onemogućio nastanak stvarne, suverene i samoodržive palestinske države. Izrael je skoro progutao i okupirao sva područja Palestine na kojim bi trebala biti uspostavljena palestinska država. Izrael kontrolira život i smrt u Palestini. Nemogućnost Palestinaca da pod čizmom izraelske okupacije formiraju stvarno reprezentativno političko tijelo u čijem odsustvo današnja Palestinska uprava (PA) u praksi služi tek kao jedan od represivnih mehanizama u službi okupacione politike Izraela, a koja omogućava Izraelu da lakše upravlja okupiranim teritorijama, dijeleći time odgovornost s vlastodršcima PA-e. Kako navodi Browning, nasilje najviše odgovara opresivnom režimu jer mu pruža dodatne argumente za povećanjem represije.

Stoga, gandijevska strategija pružanja nenasilnog otpora okupaciji i represiji u Palestini naprosto nije moguća i izvodiva. Da bi gandijevska doktrina bila moguća, neophodna je vanjska podrška i partnerstvo, koje je danas nemoguće osigurati u trenutnim okolnostima. Gandi je poučavao da narod nad kojim se vrši represija mora hodati uzdignute glave, sačuvati svoje dostojanstvo i samopoštovanje i insistirati na svojim pravima, pritom se sustezati od upotrebe nasilja. Ali, kako navodi Browning, ako ste bez posla i nemate od čega živjeti, kao što je slučaj sa stanovnicima Gaze, i kada vašu braću, rođake i prijatelje gađaju snajperi izraelske vojske i policije, kad vaš brat u Istočnom Jerusalemu čami u izraelskim kazamatima bez opravdanog razloga i prava na pravdu, kad vam kuće svaki dan ruše buldožeri izraelske vojske, kada izraelska vojska vaš voćnjak ili maslinjak koji ste godinama pažljivo njegovali sravni sa zemljom kako bi na njemu mogli da se šire jevrejski doseljenici iz Brookina, Ukrajine..., onda je posve nemoralno tražiti od Palestinaca da koriste metode gandijevskog otpora, posebno ako za tu vrstu otpora nema međunarodne podrške. Stoga, treba pozdraviti smjelost Australijske vlade da makar i u simboličnom smislu pokaže ostatku svojih zapadnih, a posebno anglosaksonskih saveznika i prijatelja, demokratija zapada, da se i malim simboličnim gestama može pružiti podrška potlačenom narodu Palestine.

Zbog toga je važno i za građane Bosne i Hercegovine, posebno u izbornoj godini koja je ispunjena ideološkim sukobima i ubiranjem poena raznih vrsta, da od svih kandidata za poziciju vlasti, posebno na državnom nivou, i svih političkih partija traže da se nedvosmisleno izjasne o tome koja je njihova politika prema Palestini, šta planiraju i obećavaju učiniti kako bi makar i na simboličan način dali podršku pravednoj borbi Palestinaca za slobodu, dostojanstvo i život u miru. Australijski građani su to tražili od svoje Vlade. Ona danas ispunjava njihova obećanja.