Ne bih išao tako daleko da ustvrdim da su zaključci Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju "Kovačević protiv BiH" izlobirani, ali je očito da EU pod ovim okolnostima ne želi da sa presudom Kovačević legitimizira građansko društvo u Bosni i Hercegovini. Ne mislim da je na taj način došao kraj građanskoj ideji, niti bih bilo koju instituciju EU smatrao relevantnom da o tome odlučuje.

Međutim, jasno je da je faktor sile u političkom, ekonomskom i vojnom smislu, taj kritični faktor koji odlučuje kako će neka država izgledati i kakva je prava sljeduju. Očito je da je za Bosnu i Hercegovinu još 1993. planirana podjela zemlje među tada na frontu jačim igračima.

Kao što vidimo ništa se nije promijenilo. Tolerancija internacionalne zajednice na naoružavanje Srbije jeste jedan od argumenata za ovu tvrdnju. Bosna i Hercegovina bi morala izvršiti ozbiljna politička prestrukturiranja, ali i precizna ulaganja u svoju namjensku industriju, naoružavanje i opremanje svojih policijskih sastava i Oružanih snaga BiH kako bi bila u mogućnosti da se nosi sa ovom nasilničkom političkom doktrinom Srbije. Politički faktori koji direktno rade protiv Bosne i Hercegovine poput HDZ BiH i SNSD-a takav razvoj događaja ne dozvoljavaju i, pogađate opet internacionalna zajednica i pored obaveza koje ima po Dejtonskom mirovnom sporazumu ne poduzima ništa po tom pitanju.

Ali zato uskraćuje pravo Bošnjacima da odlučuju o svim bitnim stvarima u državi u kojoj su većina. Predivan primjer demokratije koja za jedne važi i kad bježe od pravne države, a za druge ne važi kada traže da se poštuje volja većine. Stoga me uopće ne iznenađuje odnos briselskih tehnokrata prema Bosni i Hercegovini.  Oni nas vide u labavoj konfederaciji tri nacionalna kantona. Naravno to neće priznati, ali njihovi ih potezi odaju. Drugi argument koji govori ovoj tvrdnji u prilog jeste činjenica da EUFOR nema naredbu da pomogne državnim organima da licu pravde privedu one koji to izbjegavaju. U takvoj atmosferi očekivati pravičnost od briselskih tehnokrata je utopija.

Ne treba se zaboraviti činjenica da je cijela Evropa čekala da se jedna država i jedan narod "ugase" pred kamerama medijskih TV ekipa u vrtlogu nasilja i genocida proizvedenog dvojnom agresijom na RBiH. No, današnje geopolitičke okolnosti su se za razliku od EU shvatanja Bosne promijenile. Sve što se dešava  odvija se tačno po planu Moskve. Većinsko stanovništvo u BiH se odmiče od zapadnih vrijednosti kratkovidošću briselskih birokrata koji su ubijelili i Washington u ispravnost svojih desničarskih stajališta po kojima su ratni zločinci heroji, a oni koji su se branili od njih opasan islamski faktor čiji je politički establišment još i kriminaliziran i korumpiran što jednim dijelom jeste tačno, ali je sve generalizirano.

Ako u BiH imamo problem korupcije i organiziranog kriminala, a imamo ga, onda on sasvim sigurno nije ograničen na probosanske ili kako to vole reći bošnjačke stranke i politiku. Svi mi, a i međunarodni faktor vrlo dobro znamo ko su zapravo ti pobogu nezaobilazni politički čimbenici bez kojih se ne može formirati vlast u BiH. I nije da oni sa svojim nemoralnim političkim naslijeđem nisu i do sada bili partneri i sudionici u vršenju vlasti u proteklih 30-tak godina. Umjesto da se posvete normalizaciji političkih odnosa u BiH, internacionalna zajednica je počela tiho promovirati raspad zemlje u saradnji sa Dodikovom proruskom iredentom, a razlog je taj što Dragan Čović ne može pod svojim uvjetima da dođe do stolice u Predsjedništvu BiH. Dakle, radi se o njegovim ličnim političkim ambicijama, a ne o brizi za Hrvate.

Stoga se postavlja logično pitanje, ako je bošnjačka politička scena koju uvjetno rečeno predvodi SDA korumpirana i ogrezla u organiziranom kriminalu i u tijesnim je vezama sa Ankarom i zbog toga se politički i etički žigoše, koji je etički kriterij primijenjen kod HDZ BiH ili kod SNSD-a  pa su oni prihvatljivi EU? A ako bi to i negirali, jednostavan argument ih pobija - protiv HDZ BiH i SNSD-a nema sankcija iz Brisela!

Zvaničnom Sarajevu se vežu ruke u poduzimanju konkretnih poteza ka sprječavanju urušavanja državnog suvereniteta i dalje erozije društvenog sistema. Lider HDZ-a BiH svoje lične frustracije liječi gušenjem države, a lider SNSD-a svoje ultranacionalističke stavove nastoji valorizirati kroz potpunu blokadu države sa ciljem secesije. I jednom i drugom cilj je potpuno isti apsolutna nacionalna segregacija u kulturnom, historijskom, političkom, institucionalnom, pa i sportskom smislu. I to internacionalna zajednica toleriše!?

Kladim se da bošnjački političari kojim slučajem zamijene uloge sa nekim iz HDZ-a BiH i SNSD-a da bi već bili smijenjeni sa svojih funkcija odlukama visokog predstavnika u BiH. Umjesto da internacionalna zajednica zagovara i brani građanski pristup na kojem se temelji evropska pravna stečevina, taj povlašteni status ne važi za Bosnu i Hercegovinu, jer je to multietnička država plus ima muslimansku većinu i ne može baštiniti iste vrijednosti kao ostatak Evrope koju čine monoetničke države. Zato međunarodna zajednica ovakvu krizu rješava na način insistiranja na kompromisu, odnosno na pristajanju na tronacionalni koncept etnokratije što će reći odricanje od koncepta građanskog društva i demokratije. Međunarodna zajednica insistira na tri glasačke kutije, na tri jasno razgraničene nacionalne zajednice, na tri policije, tri vojske, tri fudbalske lige, dakle u suštini konfederalni princip koji bi se nakalemio na postojeći dejtonski Ustav, gdje bi od države ostao samo naziv i eventualno zastava.

Koncept suprotstavljanja ovakvom podmuklom udaru na državu se bazira na povećanju nivoa sigurnosti. Sigurnost u naučnom smislu ima tri značenja ili koncepta. Prvo značenje sigurnost vidi kao odsutnost prijetnje i oslanja se na preventivni koncept sigurnosti što se propustilo uraditi u proteklih dvadeset i pet godina jer se oslanjalo na međunarodni faktor u BiH koji je sada pokazao svoje pravo lice. Drugo značenje sigurnosti odnosi se na postojeće prijetnje koje se nalaze u području mogućnosti. Na to se značenje vezuje mehanizam odvraćanja u strategijama sigurnosti – i to je propušteno uraditi, je nije nađen modus da se prevaziđe blokada opremanja i prenaoružavanja OSBiH kao osnovnog instrumenta odvraćanja.

Umjesto pokušaja suočavanja i uklanjanja uzroka prijetnje, sigurnost utemeljena na odvraćanju nastoji spriječiti da prijetnja ne postane stvarnost. Na žalost to se nije desilo. Treće značenje definira sigurnost kao preživljavanje prijetnje koja postane stvarnost. Mi smo sada trenutno u toj fazi. To značenje je logično povezano sa specifičnim mehanizmima za postizanje sigurnosti. Ti specifični mehanizmi temelje se u prvom redu na jačanju vojne moći i vraćanje sigurnosnih prijetnji na drugi nivo značenja odnosno na postojeće prijetnje koje se nalaze u području mogućnosti.

Dakle, da bi se iz ove situacije vratili korak nazad ili dva koraka nazad mora se iz mjesta pristupiti jačanju države i jačanju njenih demokratskih instrumenata represije. Modusi za to postoje i oni trebaju biti iskorišteni bez odlaganja. Problem kod poduzimanja tih aktivnosti je u korupciji, političkom nejedinstvu, neznanju, nestručnosti i neorganiziranosti onih snaga koji sebe nazivaju patriotskim. Ako BiH izgubi 6 milijardi KM koji ne uđu u bilans stanja UIO na godišnjem nivou, onda je jasno gdje se nalaze sredstva za jačanje države i njenih demokratskih institucija, pa i Oružanih snaga BiH.

Da bi se riješila pat pozicija u BiH, prvo autoriteti iz međunarodne zajednice trebaju da saopće zvaničnom Sarajevu da li još uvijek važi Dejtonski mirovni sporazum s obzirom da je jedan entitet zvanično izašao iz ugovornih odnosa. Ako važi zašto se Bosni i Hercegovini u prenesenom smislu nudi etnokratija u jasno razgraničenim nacionalnim zajednicama na principu konfederalnih odnosa, onda je alternativa unitarna država sa zagarantiranim etničkim pravima kao uostalom u cijeloj Evropi. To treba jasno definirati kroz formiranje patriotskog političkog fronta gdje niko ne treba da dominira u političkom smislu. Osnovna politička teza patriotskog fronta mora biti da ne postoji alternativa dijalogu, ali da se ne pregovara o izmjeni Ustava sa onima koji ga ne poštuju. Neka međunarodni medijatori u političkim pregovorima kad već zagovaraju legitimno predstavljanje ponude legitimne pregovarače koji nisu prekršili zakon i dijalog može početi.

Na kraju poruka briselskim tehnokratima - svaki Evropljanin koji dođe u Sarajevo i ostane oduševljen njegovim ljepotama i kosmopolitizmom treba da zna da je Sarajevo simbol slobode i da su svi Evropljani u suštini Sarajlije. U prkos aroganciji, šovinizmu, autokratiji, brutalnosti, primitivizmu, bahatosti, nacionalističkoj patetici i kulturnome kiču koje su nam se nazor gurale u život mi smo izabrali slobodu. Kada je lord Karington kazao Aliji Izetbegoviću prvom predsjedniku Predsjedništva RBiH da se pod svaku cijenu treba prihvatiti uvjeti mira sa Miloševićem, Izetbegović je kazao mi to ne možemo i nećemo prihvatiti. Lord je ostao zgranut, a zatim je pitao – "Pa šta ćete onda raditi?" A Izetbegović mu je odgovorio: "Mi ćemo se boriti."

Tako se mi skoro 30 godina borimo za slobodu, za šta nam iz EU poručuju da je nismo još dosegli, jer postoje pravila, zakoni, odluke... Svi zakoni padaju ničice pred 3.777 granata teških kalibara koje su jedne prilike arogantni primitivci ispalili na Sarajevo za 24 sata. I tada je sarajevski duh u inat tresao prašinu sa ramena koja je padala sa plafona uslijed strašnih eksplozija i šeretski dovikivao "Karadžićevim oblićima" iako smo znali da nas ne mogu čuti – NEKA, LJUBANEEEEE, NEKA, UMORIĆEŠ SE! Mi se nismo umorili iako nas, kako tada tako i danas, more. Guše našu slobodu svojom arogancijom, opet u nadi da ćemo se umoriti. Da znaju našu povijest shvatili bi da se Bosanci, a posebno Bošnjaci nikada ne umore braneći svoju slobodu.