PORTRET VELIKANA: 20 godina od smrti Salima Šabića (1936 - 2001)

S početkom svake godine, osobito s februarom ili veljačom, kada, kako i sama riječ kaže, dani postaju velji, kao da i tuga, sjeta i nostalgija, postaju većom. Iako su ove emocije kod njegovih dostova prisutne tijekom cijele godine, kao da s veljačom, nanovo podsjete na to koliko nam nedostaje i koliko je ovaj dunjaluk, njegovim odlaskom osiromašen i opustošen. Baš poput veljače, koju ogoli zima i vjetar, tako i duše onih koji poznavaše čovjeka, velikog gospodina i nepokolebljivog vjernika, rahmetli Salima Šabića, ostadoše osiromašene 20.02.2001. Tada na drugi, vječni svijet, preseli njegova plemenita duša, koja se mnogima duboko urezala u pamćenje, jer je počesto služila za primjer kako se hajratima treba pripremati za posljednje putovanje na koje neizostavno nosimo dokaze o dunjalučkim djelima. Hvala Bogu, sjećanje na rahmetli Salima nije, niti će izblijediti, dok god ima onih koji zijarete našu krasoticu Zagrebačku džamiju i dok god ima iskrenih ljudi, kojima ne treba osobita prigoda da bi se njegovim imenom kitili. A pravi dostovi rahmetli Salima jesu oni koji u tišini, više puta godišnje, Fatihom zazovu Allahovu Milost na njegovu dušu plemenitu!

Kako je nemoguće i izrazito nezahvalno kraćim tekstom obuhvatiti sve ono što je bio i ostao rametli Salim Šabić, navest ću samo djelić onoga što pamtimo, praveći sažetak ili presjek onoga što su, nakon njegova preseljenja na Ahiret, rekli neki njegovi prijatelji i poštovatelji, poput Hasana ef. Čengića i muftije dr. Nedžada Grabusa.

Hadži Salim je bio mudar čovjek na način kako to Allah u Kur'anu Časnom napominje: “Oni kojima je data mudrost, dato im je blago veliko.” Mada nije pripadao svjetovno akademski obrazovanoj bošnjačkoj inteligenciji, naprotiv, bio je samouk, Salima Šabića uvrštavamo u historiju socijalne i političke misli zbog toga što je neposredno, ali autoritativno, sudjelovao u oblikovanju bošnjačke politike i političkog javnog mnijenja u Bosni i Hercegovini. Njegov je društveni angažman obilježio posljednjih tridesetak godina 20. stoljeća i prvu godinu 21. stoljeća.

Rođen u Gračanici - Bosna i Hercegovina, u plemićkoj porodici Šabića, u kući hafiza Muhamed-bega Šabića, Salim, jedno od devetero djece uglednog hafiza, nakon završene osnovne i srednje škole u Gračanici, radi daljnjeg školovanja i rada dolazi, pedesetih godina, u daleki i veliki Zagreb. Suočen s teškoćama postratnog života u bosanskoj kasabi mladi Salim, ustreptalog dječačkog pogleda susreće vrevu i različitost socijalističkog velegrada. Uspješno se školuje, uporno kao kalfa uči tajne krojačkog zanata kod svog majstora Majera, uglednog u esnafu i gradskom društvu. Salim uči slagati boje i šnitove, dopunjavati štepove i ručno šivanje, raditi mašinom i iglom, crtati ravnalom i rukom, prilagoditi “hlače i sako” svakom stasu i džepu. Uči seriju pretvarati u unikat, a zanat u umjetnost. Shvaća da upornost u radu, a umješnost u komunikaciji donose uspjeh. Od Salima kalfe do gospodina Šabića, mladog kreatora, jedva da je prošlo dva desetljeća.

U “tuđem svijetu” uspjeh se uglavnom pravi ostavljanjem zavičajnog i usvajanjem useljeničkog. Salimov govor je bio narodski, držanje plemićko, manir građanski, dobrohotnost pučka, merhamet bošnjački, a disciplina protestantska. Djedovski gen, porodični odgoj i islamski svjetonazor, njega su u Zagrebu vodili ka traženju mladalačkog društva unutar džemata-zajednice muslimana. Iako bez porodice, bliskog nadzora oca, u gradu prepunom izazova, odhrvao se duhanu, alkoholu, lošem društvu te se, vrlo brzo, svojim urođenim liderstvom nametnuo vršnjacima i starijima, te formalno obrazovanijim. Ta sposobnost modeliranja, umijeće komuniciranja, dar pregovaranja i prijemčivost posredovanju, ostaće crte njegovog karaktera koji je hodio i predvodio, spajao i okupljao, mirio i bodrio do posljednjeg trena.

Na temelju intervjua, napisa, ali i pamćenja mnogih njegovih prijatelja možemo ustvrditi da se odlikovao konciznošću i predanošću u radu u najvišim organima Islamske zajednice. Svi ga se sjećamo kao otmjenog čovjeka, čovjeka konciznih i ostvarljivih ideja i prijedloga, čovjeka koji je inzistirao na redu i proceduri u radu. Govoreći o rah. hadži Salimu posebno je važno imati na umu razumijevanje prostora, vremena i ambijenta u kojemu je živio. Razvijao je i podjednako njegovao i svoj islamski i evropski identitet koji su nam danas tako važni u vremenu transformacije i tranzicije u državama i društvima u kojima živimo. Na primjeru rahmetli Salima, hvala Bogu, možemo pratiti muslimansku porodicu koja ima svoj kontinuitet u duhovnom i islamskom razvoju. Salim potječe iz porodice u kojoj je u nekoliko generacija hifz prenošen s koljena na koljeno. Naš identitet često je pun velikih prijeloma. Nerijetko se događa da poznate muslimanske intelektualne i imućne porodice nakon višestoljetnog islamskog identiteta u potpunosti izgube pripadnost zajednici, narodu i vjeri koji su ih odnjegovali. Uvjereni smo da će lik i djelo našega rahmetli Salima Šabića biti zapamćeno, kao i njegov doprinos u očuvanju naše tradicije i kulture, razvoju Islamske zajednice, ali i političkom organiziranju Bošnjaka i pomoći u odbrani Bosne i Hercegovine.

Hadži Salimova snaga nije bila naglašena individualnost, nego društvenost ka zajedničkom cilju, koja je nihilirala individualnost ozarenošću zajedničkog postignuća. Njegova privatnost nije se prelivala u njegovu društvenost, dok je jedinstvena društvenost stalno prebivala u njegovoj privatnosti. Prema njegovim riječima, hadži Uma-hanuma, plemenita Bišćanka, njegova žena, bila je u pravu, ali on je opet radio “po svome”! Svoj se bol i teškoće ne pokazuju drugima, ali se njihove suosjećaju i dijele, bila je stvarna i trajna osobina hadži Salima i u teškim danima smrtonosne bolesti. Njegova dinamika i opseg društvenog djelovanja bili su u punoj disproporciji njegovih formalnih karakteristika i polazišta.

On je bio modni kreator sa samostalnim nastupima na prestižnim pistama prijestolnice jugoslavenske mode; uspješni poduzetnik – Bosanac - predsjednik Udruženja obrtnika Zagreba (grada najrazvijenijeg poduzetništva bivše države i realizatora skoro 10% industrije Jugoslavije) u dva mandata, osam godina; saborski zastupnik u Saboru SRH, delegat u Saveznoj skupštini SFRJ, član i predsjednik Odbora Islamske zajednice Zagreb; predsjednik Sabora Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije; predsjednik odbora za gradnju Islamskog centra - džamije u Zagrebu; predsjednik Sabora Islamske zajednice SFR Jugoslavije; jedan od osnivača SDA BiH i osnivač SDA Hrvatske te njezin inspirator; potpredsjednik Međuradne zajednice za pomoć muslimanima Bosne; potpredsjednik SDA Jugoslavije; incijator i potpora Kulturnog udruženja Preporod, dobrotvornog društva Merhamet, korecenzent Ustava Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Sandžaka; patriota Republike Hrvatske; nepokolebljivi borac za suverenitet Bosne i Hercegovine i odbranu od agresije na nju, prijatelj i poznanik sa mnogim intelektuaicima, javnim i kulturim radnicima, domaćim političarima, ali i uglednicima ranga emira Šardže, šejha Kasimija iz Emirata, znanac bosanskih gastarbajtera i preduzetnika iz Zapadne Evrope, poštovan od albanskih intelektualaca i oponenata beogradskog režima. Sve to i više od toga, bio je gospodin Salim - naš Salim.

Ipak, njegov početak i njegov smiraj bila je Islamska zajednica. U njoj je stasao, u njoj se potvrdio i u njoj je ostavio sebe; u njoj je ostvario spomenik. Zagrebačka džamija – Islamski centar Zagreb bio je san, želja i potreba generacija muslimana Zagreba i Hrvatske. Nju nije izgradio Salim Šabić, nego Božjom voljom, generacija najodlučnijih, najupornijih i najumješnijih pripadnika islama ovog grada, na čijem je čelu hodio, čiju je snagu bodrio i čiju malodušnost vidao - hadži Salim. Ta generacija je uspravila minaret ove ljepotice, u ovom divnom gradu, 14 stoljeća nakon Poslanika islama, i ponudila Zagrebu, Hrvatskoj, muslimanima Balkana, Evrope i svijeta otvorenost, duhovnost, uvažavanje, suradnju, temeljito upoznavanje. Pokrenuto je natjecanje učača Kur'ana bivše države, godišnji međunarodni Naučni simpozij, Zbornik Simpozija, izdavačka djelatnost, vjerska pouka, stalna Tribina za građanstvo četvrtkom, druženje mladih, islamska vjenčanja, Medresa “Dr. Ahmed Smajlović”; sadržaji koji su danas običnost, a bili su samo mašta generacije Salimove mladosti.

Cjelina ličnosti i osebujnosti hadži Salima mogu se sagledati samo kroz višedimenzionalnu uključenost u vjerske, ekonomske, kulturne i političke tokove lokalnog i regionalnog karaktera. Ono što je postigao ostvario je vizijom nadahnutog muslimana, iskustvom uspješnog Evropljanina i saburom dobrog Bošnjanina. On je gradio mostove suradnje i uklanjao zlobu predrasuda. Mnoge od nas je zadužio očekujući da ćemo to vratiti budućim generacijama. Sigurni smo da će Svevišnji njemu kao i svima koji su doprinijeli gradnji Zagrebačke džamije, te zasluge zapamtiti, jer i Sam kaže u Kur'anu: “Allah neće dati da propadne nagrada dobročinitelja.

Enes Kišević
MOLITVA SALIMOVA

O Allahu, daj mi snage,
srcem Salim moli Tebe,
da dušmane moje ljute
odbranim od samog sebe.
Daj mi snage, O Allahu,
snage da sam kao zemlja,
da nadvladam samog sebe,
svog najvećeg neprijatelja.
Prosvjetli me da progledam
da si Jedan, da si kadar.
Okom mojim ti ne gledaš
dok na sedžadu Salim pada.
I daj mojoj djeci mira,
mojoj braći i sestrama,
merhameta svim ljudima
pod sabahom, pod zvijezdama.
O Allahu, daj mi snage,
srcem Salim moli Tebe,
da dušmane moje ljute
odbranim od samog sebe.

IZVOR: noviglas.hr