Prošlog vikenda porodica se sastala na internetu i pristala da potpiše pismo izvinjenja zbog porobljavanja Afrikanaca. Do sada su potpisala 42 člana porodice, a očekuje se još potpisa.

Porodica Trevelyan je 1835. godine dobila 26.898 funti, ogromnu sumu u to vrijeme, kao kompenzaciju od britanske vlade za ukidanje ropstva godinu dana ranije. Porobljeni muškarci, žene i djeca nisu dobili ništa i bili su primorani da rade dodatnih osam godina neplaćeno kao „šegrti“.

Fond od 100.000 funti, koji je donirala dopisnica BBC-ja iz New Yorka Laura Trevelyan, službeno će pokrenuti u Grenadi 27. februara Sir Hilary Beckles, predsjedavajuća Komisije za reparacije Caricoma, i članovi porodice Trevelyan. Caricom, ili Karipska zajednica, je grupa od 15 zemalja u regionu.

Nicole Phillip-Dowe, potpredsjednica Nacionalne komisije za reparacije Grenade, rekla je: „Apsolutno je fascinantno da vidim kako se stvara historija. Potrebna je hrabrost da bi porodica rekla: 'moji preci su učinili nešto strašno loše i mislim da bismo trebali preuzeti odgovornost za to'. Pohvalno je što je porodica Trevelyan poduzela ovaj korak i nadam se da će ga slijediti i drugi.”

Umiješanost predaka Trevelyana u ropstvo "dovelo je do zločina protiv čovječnosti" prema John Doweru, još jednom članu porodice koji je bio ključan za odluku da se izađe u javnost. “Želimo voditi primjerom, u nadi da će nas i drugi slijediti”, rekao je.

Godine 2016. Dower je radio na porodičnoj historiji, zajedno sa svojim rođakom Hamfrijem Trevelyanom. Potražili su ime Trevelyan u bazi podataka o ropstvu Univerzitetskog koledža u Londonu. “Ono što sam pročitao šokiralo me jer je navedeno vlasništvo 1.004 roba na šest posjeda koje dijeli šest mojih predaka”, rekao je Dower.

“Nisam imao pojma. Postalo je očigledno da niko iz porodice nije znao za to. Izbrisano je iz porodične historije.”

Dower je dodao: „Bio sam više nego šokiran, bio sam jako potresen. Imao sam utisak da dolazim iz dobronamjerne porodice koja je u službi društva.”

Dower je obavijestio svoju širu porodicu, uključujući i svoju rođaku Lauru Trevelyan. Otkrila je da je, kada se njen predak Louisa Simond udala za Sir Johna Trevelyana 1757. godine, u brak unijela partnerstvo svog oca trgovca na plantažama šećerne trske na Grenadi. Drugi vlasnik je bio vikar, velečasni Walter Trevelyan. Poput Dowera, bila je veoma uznemirena ovim naslijeđem.

"Ako je neko imao 'bijelu privilegiju', to sam sigurno bila ja, potomak karipskih robovlasnika", rekla je. “Moj vlastiti društveni i profesionalni položaj skoro 200 godina nakon ukidanja ropstva morao je biti povezan s mojim robovlasničkim precima, koji su koristili profit od prodaje šećera da akumuliraju bogatstvo i popnu se na društvenoj ljestvici.”

Prošle godine je otišla na Grenadu i istražila mračnu prošlost svoje porodice u BBC-jevom dokumentarcu i shvatila da godine ropstva i dalje utiču na dobrobit tamošnjih ljudi.

Od tada radi u ime svoje porodice sa Becklesom kako bi napravila značajan gest u znak priznanja uloge Trevelyana u ropstvu. Porodica je prodala većinu plantaža oko 1860.

Dower kaže da je iskreno, potpuno, formalno izvinjenje prvi korak u Caricomovom akcionom planu reparacije od 10 tačaka. U porodičnom izvinjenju stoji: „Mi, dolje potpisani, pišemo da se izvinimo za postupke naših predaka koji su držali vaše pretke u ropstvu.

“Ropstvo je bilo i jeste neprihvatljivo i odvratno. Njegovi štetni efekti traju i danas. Odričemo se umiješanosti naših predaka u to.”

Porodica takođe traži od Ujedinjenog Kraljevstva da se izvini. “Pozivamo britansku vladu da uđe u značajne pregovore s vladama Kariba kako bi izvršila odgovarajuće reparacije preko Caricoma i tijela kao što je Nacionalna komisija za reparacije Grenade.”

Prema pismu, donacija doprinosi uspostavljanju Fonda za istraživanje reparacija na Univerzitetu Zapadne Indije, kako bi se ispitali ekonomski uticaji porobljavanja sa fokusom na razvoj Grenade i istočnih Kariba. “Radimo na identifikaciji drugih projekata koji mogu podržati zajednice u Grenadi, između ostalog, uz pomoć Grenadske nacionalne komisije za reparacije”, navodi se u pismu.

Dower bi također želio da se kralj Charles III izvini zbog umiješanosti kraljevske porodice u trgovinu robljem.
“Još jedan element reparacije je da naša porodica koristi naše vještine kako bismo pomogli ljudima Grenade da poboljšaju svoje živote”, dodao je.

Godine 1834, da bi postigla ukidanje ropstva, vlada je morala da nadoknadi 46.000 porobljivača za gubitak njihovih "pokretnih stvari" ili robova. Trevelyanima je plaćeno 26.898 funti - što je ekvivalent oko 20 miliona funti u današnjem novcu - za "gubitak" 1.004 roba.

Porodica Trevelyan je posjedovala Wallington Hall, veličanstvenu kuću u blizini Morpetha, ali Dowerov pradjed, Sir George Philips Trevelyan, laburistički poslanik, predao ju je Nacionalnom fondu 1943. Laura Trevelyan kaže da je izgrađen novcem sa plantaža robova.

Druge porodice su se izvinile zbog svoje uloge u karipskom ropstvu, uključujući Alexa Rentona, autora “Krvavog naslijeđa”, historije vlasništva njegove porodice nad porobljenim Afrikancima.

Porodica Lascelles iz kuće Harewood bila je jedan od najvećih vlasnika plantaža i porobljavanja ljudi. Oni su se također izvinili i izvršili reparativne isplate zajednicama u Velikoj Britaniji.

Historičar David Olusoga kaže da se ova odluka porodice Trevelyan mora posmatrati kao dio šireg trenda. “Dok vlade tvrdoglavo odbijaju da se uključe u sve veće pozive na reparacije, pravdu i vraćanje opljačkanih artefakata širom svijeta, porodice, kompanije, univerziteti, dobrotvorne organizacije i druge organizacije priznaju svoje historijske veze s ropstvom i carstvom.”

U novembru prošle godine, Observer je otkrio da je Drax imao privatni sastanak s premijerkom Barbadosa, Miom Mottley, nakon što je njena vlada zatražila reparacije od njegove porodice, koja još uvijek posjeduje najveću plantažu na ostrvu. Pregovori su u toku.

Trevor Prescod, predsjedavajući Nacionalne radne grupe za reparacije Barbadosa, pozdravio je izvinjenje Trevelyanovih i rekao da je ovo "primjer za Richarda Draxa".

“Porodica Trevelyan prihvata istinu i pokazuje veliku dozu svijesti o tome kako je bogatstvo akumulirano. Oni su dostigli nivo iskupljenja”.

“To je važan simbol uobičajene pristojnosti, koji pokazuje društvenu savjest i dužnost da se nešto vrati. Nemam ništa osim poštovanja prema njima. Ovo je primjer za druge.”

Izvor: The Guardian