Ni proslava 103. godišnjice republike 29. oktobra, ni istovremeni ministarski sastanak Organizacije turkijskih zemalja, nisu potisnuli sa TV pričaonica skandal koji je izbio kao posljedica istrage o pranju novca u kojoj su glavni osumnjičeni pripadnici porodice Sarıgül, odnosno dva sina i bivša supruga Mustafe Sarıgüla, koji su, pored još nekoliko saradnika, poslije saslušanja uhapšeni.
No krenimo redom. Ko je Mustafa Sarıgül?
Mustafa Sarıgül (69) je političar čija je karijera, na državnom nivou, započela davne 1987. godine kada je kao najmlađi kandidat izabran u 18. saziv turskog parlamenta kao zastupnik iz Erzincana. Erzincan mu je rodno mjesto iz koga se njegova porodica odselila kada je imao 6 godina. Danas je opet zastupnik 28. saziva, koji se birao 2023, s tim što je napustio CHP i pridružio se Novoj partiji. Međutim, između ta dva mandata je jedna 'koloritna' politička karijera, čiji najvažniji element je da je bio predsjednik istanbulske otmjene opštine Şişli od 1999. do 2014. godine (tri mandata), kao član Republikanske narodne partije (CHP). 'Manje' važno, ali govori o dubini njegovih ideoloških ubjeđenja, je da je tokom tih trideset godina promijenio 6 (šest) političkih partija.
Politička korektnost ovdašnjih novinara se ogleda u činjenici da sada ne pominju (čast izuzecima) da ga je Fethullah Gülen nazivao 'sinom', što bi ga činilo drugim 'sinom' – prvi je Eyüp Can Sağlık, suprug spisateljice Elif Şafak (treći je valjda onaj loptaš Enes Freedom Kanter). U tom kontekstu priča ima (mnogo) više smisla, nego bez tog detalja.
Ja sam postao svjestan postojanja Mustafe Sarıgüla tokom kampanje za lokalne izbore 2004. godine, ali tada samo kao lika sa megalomanskih postera, koji su prekrivali cijele zgrade, za koga mi je kolegica iz Şişlia rekla 'ne volim ga, korumpiran je, ali glasat ću za njega', što je tipično bjeloturski pristup izborima (i za cjepanicu bi glasali ako je CHP).
Malo (mnogo više) o njemu sam saznao nepunu godinu kasnije, gledajući direktan prijenos 13. vanrednog CHP kongresa održanog 29. – 30. januara 2005. Bio je to kongres na kome je Mustafa Sarıgül pokušao da preuzme partiju od Deniza Baykala i koji je upamćen po divljačkoj tuči između njihovih pristalica (mnogo ozbiljno povrijeđenih), koju je prekinula jedinica interventne policije u punoj opremi za suzbijanje nereda. O tom kongresu kao ključnom događaju za sadašnjicu biti će još riječi, vratimo se na istragu koja je u toku.
U početku je izgledalo da će se istraga fokusirati isključivo na pranje novca, ali ispostavilo se da je iskaz tajnog svjedoka odveo slučaj u sasvim neočekivanom i vrlo, po Sarıgüla neprijatnom pravcu. Istraga je počela kada su dva njemačka državljanina prijavila njemačkim i turskim vlastima da su ih Mustafa Sarıgül i njegov stariji sin Emir prevarili (milionske sume u eurima su u pitanju) u nekom zajedničkom poslovnom poduhvatu, te da im povrh toga prijete. Kao zastupnik u parlamentu Sarıgül uživa nepobrojni imunitet.
Zaštićeni svjedok kodnog imena A3 M2 L K4 8, koji je pozvan da svjedoči o pranju novca i korupciji počev od Sarıgülovog gradonačelnikovanja u Şişliu, je pomenuo (u kontekstu davanja mita) epizodu koja je bila (skoro) zaboravljena. Prije dvije godine u javnost je isplivao (navodni) snimak seksa između Mustafe i njegovog tjelohranitelja Ömera Demira. Skandal je brzo zaboravljen, jer je Sarıgül tvrdeći da je snimak lažan, dostavio sudu izvještaj Nacionalnog kriminalističkog biroa koji to (navodno) potvrđuje.
Svjedok A3 M2 L K4 8 o tome kaže: “Kada su se pojavili snimci koji prikazuju seksualne radnje s Ömerom, obratili su se osobi po imenu Uğur – koja radi u Nacionalnom kriminalističkom birou – kako bi dobili izvještaj u kojem se tvrdi da je snimak montiran (falsifikovan). Zauzvrat, taj Uğur je od Mustafe Sarıgüla tražio 200.000 dolara. Ne znam šta je na kraju bilo s tim novcem.“ Pri tome je jako bitno znati da uprkos 'nacionalnom' i imenu taj kriminalistički biro je privatna firma.
Uğur je priveden i poslije nekog vremena pušten u kućni pritvor. Ista stvar je sa tjelohraniteljem Ömerom, čije svjedočenje je dirnulo/razgnjevilo javnost. Ömer potvrđuje autentičnost snimka i kaže da su ga isplanirali i snimili Firüzan, čistačica iz Uzbekistana koja je u to vrijeme boravila kod Mustafe Sarıgüla, te vozač Turgut Alkan (kojem je u međuvremenu određen kućni pritvor), ali mnogo važnije da to što se na njemu vidi nije seks uz pristanak, nego silovanje – jedno od mnogih koje je Sarıgül izveo nad njim tokom više godina. Opisao je strah, “sve što mi se dogodilo posljedica je tog straha i osjećaja bespomoćnosti. Šutio sam jer sam se bojao da bi mi Mustafa Sarıgül, koji također raspolaže značajnom ekonomskom moći, mogao nauditi porodici. Bezbroj puta sam razmišljao o samoubistvu. Zbog takvog psihičkog stanja nisam bio u mogućnosti podnijeti prijavu. Nisam mogao govoriti jer sam potpisao dokument koji su pripremili advokati Mustafe Sarıgüla, u kojem stoji da ću platiti kaznu od 100.000 eura ako budem govorio o Mustafi Sarıgülu. Tokom tri godine, Mustafa Sarıgül me je podvrgao bezbrojnim seksualnim napadima. Budući da mi je ugled bio narušen i da sam razmišljao o samoubistvu, njegov advokat mi je isplatio 150.000 dolara za budućnost mog djeteta.”
Cinični branioci Sarıgüla, među kojima ima i žurnalista, insinuiraju da taj novac implicira prostituciju.
Tjelohranitelj Ömer je rekao da nakon što je snimak nastao, osoba po imenu Caner preuzela ga je od Turguta Alkana s namjerom da ga proda. To je istragu dovelo do Canera, koji je ispričao vrlo sličnu priču kao i Ömer, da je Sarıgüla upoznao kao srednjoškolac u 'kampovima za lidere' koje su organizovani pod Mustafinim pokroviteljstvom i koji, bar kada se pogledaju svjedočenja Ömera i Canera, a i kasnije drugih svjedoka (poput brata i sestre koji tvrde da su bili seksualno zlostavljani), kao da su služili za selekciju žrtava.
Tako je na istrazi o pranju novca izrasla grana koja potencijalno liči na istragu 'turskog Epsteina', a svjedočenja najčešće nisu materijal koji se može štampati.
Sa druge strane, istraga o korupciji svakim danom donosi nova svjedočenja, koja potvrđuju ono što je Deniz Baykal govorio o Mustafi Sarıgülu 2004. i pogotovo na pomenutom kongresu 2005. godine. Naime, Sarıgülovu korupciju u Şişliu je CHP istraživao i 2004. je napisan izvještaj, koji je trebao poslužiti kao osnov za njegovo izbacivanje iz CHP-a. Disciplinska komisija odlukom u odnosu 8:7, unatoč svim dokazima o nebrojenim slučajevima uzimanja mita, ucjena, kršenja zonskih i građevinskih propisa, odlučila je da ga ne izbaci iz stranke. Kongres je bio (bezuspješan) Sarıgülov kontranapad. Danas, sa 21 godinom zakašnjenja je jasno da je ono što se tada desilo isto ono što je dvojcu Ekrem İmamoğlu-Özgür Özel pošlo za rukom 2023. godine – preuzimanje stranke novcem od korupcije.
Interesantan detalj je da je disciplinskom komisijom CHP-a tada predsjedavao otac gorepomenutog Canera, koji je, po svemu sudeći od Sarıgüla za tu malu uslugu uzeo 300 hiljada dolara. Mali svijet ili su povezani kao **zna crijeva?
“Štampa dobro poznaje Mustafu Sarıgüla, a Mustafa Sarıgül zna kako utjecati na novinare. Optužbe za korupciju vezane za njega kruže već godinama; CHP je toliko dobro upućena u to da je ta tema čak bila predmet rasprave na stranačkim kongresima,” piše Nedim Şener u Hürriyetu, dodajući “međutim, u pravnim stvarima stvari su za njega uvijek išle 'dobro'; zahvaljujući svojim vezama izbjegavao je medijsku pažnju i uvijek se dočekivao na noge” predviđajući da to možda ovog puta neće biti slučaj.
Ono što je fakt je da je CHP dostavio materijal iz svog izvještaja iz 2004. Ministarstvu unutrašnjih poslova, da je bilo istraga koje nikada Sarıgüla nisu ni okrznule.
Kad je o odnosima sa novinarima riječ, Enver Aysever novinar (sada YouTuber) CHP provenijencije kaže da je Sarıgül za svaku Novu godinu i/ili Bajram slao “svim novinarima” vrlo skupe poklone. Na to sam mislio kada je u večer Dana republike na CNN-Türk televiziji pričaonica bila potpuno posvećena Mustafinim skandalima. Dva od četiri novinara (+voditeljica) su bili na WhatsApp vezi sa Sarıgülom, preko koga im je on kuckao odgovore na pitanja koja su druga dva + voditeljica postavljali. Pomalo (?) neobično. Zašto se nije javio u program ako ima potrebu?
A šta on kaže? Pa naravno sve je to politička zavjera protiv njega. Ništa nije tačno, sve je izmišljeno. Liči na Ekrema.
“Prije gotovo 25 godina, država je već bila potpuno svjesna miliona dolara – novca od mita – koji su prebačeni putem banke Garanti. Kako je onda Sarıgül kasnije ponovo mogao postati gradonačelnik? Zašto je mogao postati kandidat Republikanske narodne stranke (CHP) za gradonačelnika Istanbula? Zašto se mogao kandidirati za parlament? Zašto je prihvaćen kada je prešao u novu stranku? Zašto?” pita se Ece Sevim pedantna novinarka i YouTuberka. Pokušavajući da odgovori na ta pitanja imenuje izvjesne osobe, ali nije riječ o pojedincima.
Mislim da nije teško odgovoriti na to pitanje, ali nije uputno istrčavati prije pravosuđa. Može se reći da je 'veliko čišćenje' koje uz punu podršku predsjednika Erdoğana sprovodi ministar pravde Akın Gürlek na svim pravosudnim frontovima zapravo borba protiv FETÖ-a iako se tako ne zove.

