Društvo | 27.11.2021.

Bursa

Porodica porijeklom iz Albanije desetljećima čuva obućarski zanat u Turskoj

Redžai, Sezai i Hakan Ileri zanat su naučili od oca Dželala, a on od svog amidže Envera Ilerija. Njihove cipele danas se prodaju, ne samo u Bursi nego i Eskisehiru, Kutahyi, Bileciku i Ayfonkarahisaru

R. I.

Trojica braće obućara koji žive u distriktu Inegol, u turskoj provinciji Bursi, nastavljaju porodičnu tradiciju koju su njihovi preci donijeli iz bivše Jugoslavije.

Redžai, Sezai i Hakan Ileri zanat su naučili od oca Dželala, a on od svog amidže Envera Ilerija. Njihove cipele danas se prodaju, ne samo u Bursi nego i Eskisehiru, Kutahyi, Bileciku i Ayfonkarahisaru.

O životu i biznisu porodice Ileri, koja je albanskog porijekla, za Anadolu Agency (AA) govorio je Hakan Ileri. Kazao je kako je njihov djed Zumber Ileri s braćom Seferom i Enverom 1955. godine iz Skoplja, u tadašnjoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji (danas Republika Sjeverna Makedonija, op.a.) migrirao u Inegol.

Kada su došli u Tursku, njihov otac i Sefer Ileri bavili su se uzgojem u rasadnicima, a drugi brat proizvodnjom jemenlija, sandala (opanaka) i mestvi.

„Mom ocu se nije sviđao rad u rasadniku, pa se odlučio baviti proizvodnjom obuće. S amidžom je radio dok nije otišao u vojsku. Kad se vratio iz vojske, otvorio je svoju radionicu. Ovim poslom bavio se 58 godina, a preminuo je prošle godine. Djed i njegov brat preminuli su ranijih godina. Njihov najmlađi brat Enver, koji je mog oca podučio zanatu, ima 79 godina. Radi u radionici u Inegolu i pravi cipele po narudžbi“, rekao je Ileri.

Dodao je kako se ovim poslom bavi s braćom, ali da više ne mogu naći tako kvalitetan materijal kao prije 20-30 godina.

Cipele u njihovim radionicama prave od kože i u potpunosti su ručni rad.

„Ne mislim da će nove generacije nastaviti naš posao. Jer, svaki dan se pojavljuju novi problemi“, rekao je Ileri, koji je dodao kako je jedan od uzroka i nedostatak drugih zanatlija potrebnih za ovaj posao.

Sezai Ileri kazao je kako se obućarstvom počeo baviti dok je bio osnovac.

Nastoje očuvati tradiciju porodice koja je nakon Drugog svjetskog rata migrirala u Tursku.

„Otac nas je podučio obućarstvu. Hvala Bogu, dao nam je način da prehranimo porodice“, rekao je Ileri.

Dodao je kako svoje proizvode plasiraju u okolne provincije, mada su kupce pronašli i u Istanbulu, te inostranstvu, uključujući Izrael, Palestinu i Irak.

„Ove godine nismo imali izvoza. Radimo za sljedeću godinu, ako Bog da“, rekao je Ileri, koji je dodao kako im problem predstavlja i nedostatak šegrta.

Kazao je kako bi željeli nove generacije podučiti obućarskom zanatu.

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Živi li Jugosloven u nama?

Volim bosanski narod, Sarajevo je prelijep grad, ali bih se sada vratio u Gazu

ŽENA I MRTVO DIJETE: Palestinac Mahammed Salem dobitnik nagrade World Press Photo

PO NJEMU SE NIŠTA NEĆE ZVATI: "Pablo Escobar" ne može biti zaštićeni žig