Nešto poslije 18 sati 4. aprila 1968. godine ubijen je Martin Luther King Jr. dok je stajao na balkonu ispred svoje sobe na drugom spratu u motelu Lorraine u Memphisu u Tennesseeju. Lider za građanska prava bio je u Memphisu kako bi podržao štrajk sanitarnih radnika i bio je na putu za večeru kada ga je metak pogodio u vilicu i prekinuo mu kičmenu moždinu. King je proglašen mrtvim nakon što je stigao u bolnicu u Memphisu. Imao je 39 godina.
U mjesecima prije njegovog ubistva Martin Luther King bavio se sve više problemom ekonomske nejednakosti u Americi. Organizirao je kampanju siromašnih kako bi se fokusirao na to pitanje, uključujući marš na Washington, a u martu 1968. godine otputovao je u Memphis u znak podrške afroameričkim sanitarnim radnicima koji su ondje loše tretirani. Dana 28. marta, radnički protestni marš koji je predvodio King završio se nasiljem i smrću afroameričkog tinejdžera. King je napustio grad, ali je obećao da će se vratiti početkom aprila kako bi predvodio još jednu demonstraciju.
King je 3. aprila u Memphisu održao svoju posljednju propovijed, rekavši: “Pred nama su teški dani. Ali sada mi to zaista nije važno, jer sam bio na vrhu planine… I dozvolio mi je da se popnem na planinu. I pogledao sam, i vidio sam Obećanu zemlju. Možda neću stići sa tobom. Ali želim da večeras znate da ćemo mi, kao narod, doći u obećanu zemlju.”
Dan nakon što je izgovorio te riječi, Kinga je ubio snajperist.
Kako se vijest o atentatu širila, neredi su izbili u gradovima širom Sjedinjenih Američkih Država, a trupe Nacionalne garde bile su raspoređene u Memphisu i Washingtonu, DC.
King je 9. aprila sahranjen u svom rodnom gradu Atlanti, Georgia. Desetine hiljada ljudi postrojilo se ulicama da oda počast Kingovom kovčegu dok je prolazio u drvenim farmerskim kolicima koje su vukle dvije mazge.
U noći Kingovog ubistva lovačka puška Remington pronađena je na trotoaru pored stambene kuće jedan blok od motela Lorraine. Tokom narednih nekoliko sedmica, puška, izvještaji očevidaca i otisci prstiju na oružju upućivali su na jednog osumnjičenog: odbjeglog osuđenika Jamesa Earla Raya. Dvostruki kriminalac, Ray je pobjegao iz zatvora u Missouriju u aprilu 1967. godine dok je služio kaznu zbog pljačke.
U maju 1968. godine počela je masovna potraga za Rayom. FBI je na kraju utvrdio da je dobio kanadski pasoš pod lažnim identitetom, što je u to vrijeme bilo relativno lahko.
Istražitelji Scotland Yarda uhapsili su Raya 8. juna na londonskom aerodromu. Pokušavao je odletjeti u Belgiju, s konačnim ciljem, kako je kasnije priznao, da stigne do Rodezije. Rodezijom, koja se sada zove Zimbabve, u to je vrijeme vladala represivna i međunarodno osuđena vlada bijele manjine. Izručen Sjedinjenim Američkim Državama, Ray je stao pred sudiju u Memphisu u martu 1969. godine i priznao krivicu za Kingovo ubistvo kako bi izbjegao električnu stolicu. Osuđen je na 99 godina zatvora.
Tri dana poslije pokušao je povući izjašnjavanje o krivici, tvrdeći da je nevin za Kingovo ubistvo i da mu je namješteno u velikoj zavjeri. Tvrdio je da mu je 1967. godine tajanstveni čovjek po imenu “Raoul” prišao i regrutirao ga u poduzeće za prodaju oružja. Kako je rekao, 4. aprila 1968. godine shvatio je da će on biti krivac za atentat na Kinga i pobjegao je u Kanadu.
Rayov zahtjev je odbijen, kao i desetine drugih njegovih zahtjeva za suđenje tokom narednih 29 godina.
Tokom 1990-ih udovica i djeca Martina Luthera Kinga Jr. javno su govorili u Rayov prilog i njegovih tvrdnji, nazivajući ga nevinim i spekulirajući o zavjeri atentata u koju su umiješane američka vlada i vojska. Američke vlasti su, po njihovom mišljenju, bile umiješane posredno. Direktor FBI-a J. Edgar Hoover bio je opsjednut Kingom, za kojeg je mislio da je pod komunističkim utjecajem.
Posljednjih šest godina života King je bio podvrgnut stalnom prisluškivanju i uznemiravanju od strane FBI-a. Prije smrti Kinga je nadzirala i američka vojna obavještajna služba, koja je možda bila zamoljena da prati Kinga nakon što je javno osudio rat u Vijetnamu 1967. godine. Nadalje, pozivajući se na radikalne ekonomske reforme 1968. godine, uključujući zagarantirane godišnje prihode za sve, King je stekao nekoliko novih prijatelja u američkoj vladi iz doba hladnog rata.
Tokom godina atentat je preispitivan od strane Komisije za atentate Predstavničkog doma, od okruga Shelby, Tennessee, od ureda okružnog tužioca i tri puta od strane američkog Ministarstva pravde. Istrage su se završile istim zaključkom: James Earl Ray ubio je Martina Luthera Kinga.
Komisija Predstavničkog doma priznala je kako je zavjera na niskom nivou mogla postojati, a u kojoj su bili uključeni jedan ili više Rayovih saučesnika, ali nije otkrio nijedan dokaz koji bi definitivno dokazao ovu teoriju. Uz brda dokaza protiv njega – kao što su otisci prstiju na oružju ubistva i njegovo priznato prisustvo u stambenoj kući 4. aprila – Ray je imao definitivan motiv u ubistvu Kinga: mržnju. Prema svjedočenjima njegove porodici i prijatelja, on je bio otvoreni rasist, koji ih je obavijestio o svojoj namjeri da ubije dr. Martina Luthera Kinga, Jr. Umro je 1998. godine.
(Izvor: history.com)