Lik Popaja sada se se može koristiti bez dopuštenja ili plaćanja, budući da su autorska vlasnička prava istekla ovih dana. Najpoznatiji mornar slavi 96. rođendan od svog nastanka, što je razdoblje koje je u SAD-u određeno za zaštitu autorskih prava.
No može se koristiti samo starija verzija njegovog lika, što znači da niko neće, naprimjer, moći koristiti lik Popaja sa špinatom, budući da se čuvena konzerva u stripu pojavila godinama kasnije. U prvim pojavljivanjima 1929. godine, kada ga je Elzie Segar uključio kao sporednog lika u stripu "Thimble Theatre" New York Evening Journala, Popaj je svoju nadljudsku snagu dobio pomoću čarobne kokoši po imenu Bernice.
Ali uspjeh tog jednookog, mišićavog mornara, s tetovažama sidra i lulom u ustima kao zaštitnim znakom, bio je toliki da je Popaj na kraju postao protagonist vlastitog stripa i jeo je špinat kako bi dobio super snagu koja mu je omogućila da porazi sve svoje neprijatelje. Štaviše, utjecaj tog lika bio je toliki da je između 1931. i 1936. godine potrošnja špinata u Sjedinjenim Državama porasla za 33 posto.
Zanimljivo je da je supermoć koja se pripisuje špinatu zapravo rezultat greške. Dok je američko stanovništvo patilo usred socijalne i ekonomske krize uzrokovane Velikom depresijom 1929. godine te s vrlo visokim stopama siromaštva i anemije, Popajevi tvorci krenuli su u promociju konzumacije špinata, s obzirom na enormne količine željeza u tom povrću. Problem je u tome što je hemičar koji je 1870. godine prvi put izmjerio sadržaj željeza u špinatu Nijemac Erich von Wolf pogriješio stavivši zarez tamo gdje mu nije mjesto i pravih 0,35 miligrama na 100 grama na kraju je postalo 3,5 miligrama na 100 grama, dakle deset puta više.
Greška hemičara ispravljena je 1937. godine, no do tada je crtić već zaživio, ideja o snazi koju daje povrće već je zaživjela, a Američka komora proizvođača špinata koja je stajala iza kampanje ostvarila je prvi uspjeh nekog brendiranog sadržaja u historiji.
Što se tiče inspiracije koja je navela Elzieja Segara da stvori tog snažnog i pomalo mrzovoljnog tipa, izvori najbliži karikaturisti kažu da se lik Popaja temeljio na njegovom komšiji. Zvao se Frank Fiegel, ali imao je nadimak Rocky i bio je poljski mornar koji je živio u istom kvartu Illinoisa (Sjedinjene Države) u kojem je živio Segar. Teški pušač lule, istaknute brade i veliki ljubitelj šaketanja, Rocky je imao i jedno oko malo zatvoreno. Taj čovjek, koji se toliko svađao da je postao lokalna legenda, bio je u isto vrijeme ljubazan i privržen tip.
Također je objavljeno da je imidž Popaja koji je razvijan tokom godina vrlo sličan onom mornara Kraljevske mornarice, s lulom i sidrom ušivenim u košulju, kojeg je kamerom uhvatio britanski fotograf na brodu HMS Rodney, bojnog broda koji je učestvovao u Drugom svjetskom ratu i odigrao važnu ulogu u potonuću njemačkog bojnog broda Bismarck.
Bilo da ga je inspirisao njegov komšija ili mornar sa fotografije, istina je da je Segar stvorio lik s tolikom harizmom da je na kraju postao slavna osoba iz stripa, koji je ubrzo napravio skok na velika platna u animiranom formatu. Bilo je to 14. jula 1933. godine u filmu "Popeye the Sailor", koji je producirao Fleischer Studios, a distribuirao Paramount Pictures, a u kojem je bila i pjesma s kojom ga svi danas poistovjećujemo: "I'm Popeye the Sailor Man".
Nakon što je Paramount preuzeo Fleischer Studios 1942. godine nastavili su proizvoditi kratke filmove Popeye do 1957. Kasnije su crtiće o Popaju kreirali za televiziju između 1960. i 1962. King Features Syndicate; a između 1978. i 1988. Hanna-Barbera Productions.
Stripovi, televizijske serije, radijske emisije, filmovi, videoigrice pa čak i portreti umjetnika kao što su Andy Warhol i Roy Lichtenstein. Popajev utjecaj na popularnu kulturu bio je toliko velik da ga mnogi smatraju pretečom superheroja koji će kasnije dominirati stripovima.