Nekadašnjeg reprezentativca Bosne i Hercegovine Ognjen Vranješ (31), igrača grčkog AEK-a, istržuje Evropska fudbalska federacija (UEFA) zbog tetovaže s likom četničkog vojvode Momčila Đujića koju Vranješ nosi na ruci. Istraga je otvorena nakon meča Konferencijske lige protiv Veleža.
UEFA je kaznila Vranješa za neetičko ponašanje i on će evropske utakmice u budućnosti morati da igra s prekrivenom tetovažom. Također, naloženo mu je da u evropskim utakmicama prekrije tetovažu, a AEK-u je naređeno da upozna bivšeg bosanskohercegovčakog reprezentativca o odlukama.
Banjalučanin Vranješ tetovažu je izradio 2018. godine a zbog nje je odstranjen iz reprezentacije Bosne i Hercegovine.
“Postavljam vam svima pitanje da li sam sporan ja ili vojvoda Đujić? Javnost treba da zna, prije nego se odvaži da donese sud, ko je bio vojvoda Đujić, odakle ja dolazim, ko sam sada, status i istoriju naroda kojem pripadam, odnos i relaciju nacija unutar moje reprezentacije, pa tek onda donosi sud.”
To je, između ostalog, stajalo u pismu kojeg je Vranješ tada objavio, pravdajući tako tetoviranje četničkog vojvode Momčila Đujića na svojoj ruci. Đujić je ratni zločinac koji je umro u Sjedinjenim Američkim Državama ne dočekavši da mu se sudi za zločine koje je počinio tokom Drugog svjetskog rata. Nije to bio prvi skandal koji je Vranješ izazvao, no zasigurno je bio je najteži.
“Rekoh da ne želim bilo kome da podnosim račun i opravdanje, niti da držim čas istorije, a za mene i većinu stanovnika Republike Srpske, kao i cijelog srpskog naroda, vojvoda Đujić je heroj i simbol otpora prema neprijatelju i niko mi ne može uzeti pravo na takav stav”, dodao je još Vranješ u svom pismu.
Podsjetimo, još 1946. godine tadašnje su jugoslavenske vlasti Đujića optužile da je kriv za smrt najmanje 1.500 ljudi. Po današnjim mjerilima, kako moralnim, tako i pravnim standardima, bivši pop i vojvoda Đujić okončao bi život u Haagu, odgovarajući pred Tribunalom za ratne zločine kako po komandnoj, tako i po osobnoj odgovornosti. Odgovarao bi za masovne zločine nad civilima, za ubijanje zarobljenika, za silovanja i ubistva djece.
Shvatio to neko kao stereotip o priglupom nogometašu ili ne, teško je zamisliti da, osim guslarskih poema i revizionistički sladunjavih članaka po srpskim tabloidima, osoba intelektualnih kapaciteta poput Ognjena Vranješa zaista može znati šta je sve radio Đujić tokom svog komandovanja četničkim snagama u Hrvatskoj.
Koliko mu je, zapravo, veliki mozak mali, Vranješ je dokazao tokom svoje nogometne karijere u kojoj je svake godine napuštao klub za koji je igrao, sukobljavao se s navijačima, s trenerima i klupskim predsjednicima, raspravljao se s plastičnim starletama po društvenim mrežama. Tetovirao granice entiteta po koži pa ih prepravljao.
No, sada mu je presudila UEFA. Đujića može pokazivati gdje god hoće. Osim na fudbalskim terenima.
