Nakon što je Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava poništilo prvostepenu presudu u predmetu "Kovačević", pojavili su se razni komentari.
Zakonski okviri
Ali, prije nego što se osvrnem na te komentare, moram konstatirati dvije stvari: najveću zaslugu za donošenje ovakve presude Velikog vijeća imaju ministri Trojke u Vijeću ministara, koji u svim dešavanjima u vezi s ovom presudom nisu pokazivali nikakvo interesovanje, kako bi se taj postupak i odluka o podnošenju žalbe sveli u zakonske okvire.
O odgovornosti ministra za ljudska prava, gospodina Hurtića, da i ne govorimo. On će biti upamćen kao ministar ministarstva u kojem radi ko šta hoće i kako hoće.
Zašto?
Zato što su agenti Vijeća ministara, koji su u sastavu njegovog ministarstva, podnijeli žalbu bez njegovog odobrenja i zato što nije tražio i insistirao da odluku o podnošenju žalbe donese Vijeće ministara. O zakonitosti "imenovanja" agentica da i ne govorimo. O tome se puno govorilo i pisalo.
Ali, ostaje upečatljiva izjava evroparlamentarke Tineke Strik, da je Sud bio pod velikim pritiskom raznih država i institucija da poništi svoju prethodnu presudu:
- Količina pritiska koju države i institucije vrše na Sud da poništi svoju presudu od 29. augusta 2023. je apsolutno nečuvena. To, također, pokazuje važnost njegovog ishoda.
Da je evroparlamentarka Strik bila u pravu, govori i omjer glasova za prvostepenu presudu 6:1 (bez pritiska) i omjer glasova za drugostepenu presudu 16:1 (s pritiskom). Ali, presude Evropskog suda se moraju poštovati i izvršavati.
Pritisci na Sud odvijali su se pred našim očima. To niko ne može poreći niti negirati. Pitanje je samo koliko su ti pritisci uticali na sudsku odluku.
Nema veze s unitarizacijom BiH
Ipak, ostaje nejasno zbog čega ovolika količina euforije i oduševljenja nekih pojedinaca za ovakvu drugostepenu presudu.
Da budemo vrlo jasni i precizni: ova drugostepena presuda, kojom je poništena prvostepena presuda u predmetu "Kovačević", nikako ne znači da je time "odobreno" legitimno predstavljanje za izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine.
Ova presuda nema nikakve veze s unitarizacijom Bosne i Hercegovine niti je na putu te unitarizacije – ako uopšte neko ide tim putem. A ako neko vodi prema unitarizaciji, onda je to Milorad Dodik i SNSD sa svojim napadima na ustavni poredak.
BiH već jeste građanska država
Ova presuda nije na putu građanske države, jer Bosna i Hercegovina već jeste građanska država, ali s određenim "felerima" u Ustavu i Izbornom zakonu. Ti "feleri" se moraju otkloniti izmjenom Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Ti feleri će se otkloniti implementacijom presude "Sejdić–Finci" i drugih presuda koje je donio Evropski sud za ljudska prava. Prvostepenom presudom "Kovačević", odnosno njenom implementacijom, za članove Predsjedništva Bosna i Hercegovina bi bila jedna izborna jedinica.
Implementacijom ostalih presuda Evropskog suda za ljudska prava, Bosna i Hercegovina ne mora, ali može biti jedna izborna jedinica. Ali se mora omogućiti svima, s prostora cijele države, da se kandiduju za članove Predsjedništva i Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.
Prema tome, niti imaju razloga za veliko slavlje oni koji su presudu Velikog vijeća dočekali euforično, niti imaju velikog razloga za tugu oni koji su "navijali" za prvostepenu presudu i njeno potvrđivanje od strane Velikog vijeća. Znači, svima moraju biti osigurana prava da se kandiduju – samo trenutno u dvije izborne jedinice (dva entiteta).
Analizirajmo dobro, pa ćemo vidjeti po sadašnjem načinu izbora - koji mora biti zadržan, a to je građanski princip - da, naprimjer, kandidat iz reda Srba iz izborne jedinice Federacija Bosne i Hercegovine može dobiti više glasova u Federaciji nego u entitetu RS.
I ko je u tom slučaju član Predsjedništva? Da li onaj s više ili manje glasova?
To se moralo i mora osigurati - i s presudom "Kovačević" i bez nje. (Preporod.info)

