Iako Institut za društvena i religijska istraživanja u Tuzli efektivno djeluje tek četiri godine, u proteklom je periodu organizirao niz naučnih i kulturnih manifestacija tokom kojih su prezentirani radovi u vezi s religijom na ovim prostorima i aktuelnim pitanjima u bosanskohercegovačkom društvu. Institut se bavi i zaboravljenim bošnjačkim velikanima koji su ostavili neizbrisiv trag u zajednicama u kojima su živjeli i radili.

Institut je osnovan u novembru 2017. godine, a s radom počinje 1. maja naredne godine. Osnivač mu je Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka. U finansijskom pogledu Institut za društvena i religijska istraživanja je, uglavnom, oslonjen na sredstva osnivača, a u institucionalnom smislu potpada pod nadležnost Uprave za obrazovanje i nauku Rijaseta Islamske zajednice. S obzirom na to da Institut ima sjedište na području Muftiluka tuzlanskog, jedna je od ustanova pod ingerencijama ovog Muftiluka, a oslanja se na veliki broj srodnih ustanova s kojima ima potpisan sporazum o saradnji.

Na čelu Upravnog odbora Instituta, koji broji pet članova, u drugom je mandatu dr. Sead Seljubac, a Naučnim vijećem od šest članova predsjedava prof. dr. Amir Karić.

“Smatramo veoma važnim da je naziv Instituta formalno definiran na ovakav način, čime je (za)dobio legitimno pravo i integritet da se bavi aktualnim temama koje su od šireg društvenog i religijskog značaja, za razliku od Instituta, koji je situiran u Sarajevu, čiji ga naziv ekskluzivno reducira na islamsku tradiciju Bošnjaka. Svakako da ovakve benefite u nazivu Institut za društvena i religijska istraživanja može i treba da koristi u svom radu. U dosadašnjem periodu Institut je organizirao dvije naučne konferencije u saradnji s Odsjekom za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli i Centrom za kulturu i edukaciju 'Logos', koje su primarno tretirale fenomen religioznosti, odnosno pitanje povratka religije u javni prostor.

Na navedenim konferencijama, s međunarodnim učešćem, dubinski su razmatrana ključna pitanja koja se tiču religije i njene uloge u društvu. Iako su se s tim u vezi mogla čuti disonantna polazišta i gledišta, nepodijeljeno je mišljenje učesnika konferencije da nije došlo do odumiranja religije, niti je nauka zauzela njeno mjesto, kako se to doskora slavodobno najavljivalo. Kada je riječ o religiji i njenom povratku u javni prostor 'u postsekularnom dobu' od (pred)školskog odgoja i obrazovanja, do medijskih platformi, krucijalno je pitanje radi li se o obnovi religioznosti ili politizaciji religije”, navodi na početku razgovora za Stav dr. Šefko Sulejmanović, predsjednik Instituta.

Imajući u vidu da desno orijentirane političke partije u okruženju i Evropskoj uniji sve više privlače glasače na izborima, a koje se mahom pozivaju na religijske vrijednosti, Sulejmanović kaže da se ne može zanemariti i ne smije se potcijeniti politizacija religije, koja može imati nesagledive društvene posljedice. “Dakle, odgovor na pitanje o budućnosti religije ne može biti jednoznačan, niti se znanstveno o tom pitanju može govoriti s potpunom izvjesnošću. Smatramo da su porodični odgoj i školska edukacija temelji formiranja ličnosti. U naše je škole uvedena konfesionalna vjeronauka i, ako se bude poštivalo ono čemu nas uče naše svete knjige, smatramo da je to jedan od najboljih puteva za prevazilaženje međuvjerske nesnošljivosti i revitalizaciju tradicionalne multilateralnosti bh. društva”, ističe Sulejmanović.

Ideja i tema ne nedostaje, a istraživači se rado odazivaju. Sulejmanović ističe da su također ponosni na konferenciju pod nazivom Pravno i političko nasilje – posljedice Deklaracije o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine 9. januara 1992. godine, realiziranoj u saradnji s Udruženjem “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, Institutom za istraživanje genocida Kanada, Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Centrom za istraživanje moderne i savremene historije, Arhivom Tuzlanskog kantona i Bošnjačkom zajednicom kulture “Preporod” Sarajevo.

Institut, čije je sjedište u centru Tuzle na Solnom trgu, s posebnom pažnjom tretira teme koje se tiču Podrinja. Tako je 2019. godine obilježeno 500 godina od osnivanja tekije Hamza-dede Orlovića u Konjević-Polju.

“Drago mi je da svojim pitanjima aktuelizirate odnos prema Podrinju. Povodom značajnog jubileja, 500 godina od izdavanja vakufname Hamza-dedi Orloviću iz Konjević-Polja (1519), održana je dvodnevna naučna konferencija u Bratuncu i Srebrenici s fokusom na pitanje Čije je bosansko Podrinje. Što se tiče same tekije, ona je imala simboličnu karitativnu i prosvjetnu ulogu, tj. da u prostorijama svoje musafirhane dočeka i ugosti sve putnike dobronamjernike, a s druge strane, imala je i značajnu edukativnu ulogu. Danas, u historijskom i kulturološkom smislu, ona svjedoči o karakteru vlasti i vjere koja je prije 500 godina donijela jedan novi kvalitet življenja s orijentalno-islamskim predznakom. Na konferenciji su tretirana i aktuelno demografska pitanja te posljedice agresije na Bosnu i Hercegovinu i bošnjački narod koji više od 500 godina žive na ovim prostorima”,  rekao je Sulejmanović.

“Alimi Srebrenice i njihova uloga u duhovnom i društvenom životu Bošnjaka” bila je druga u kontinuitetu naučna konferencija koja je održana prošle godine u okviru obilježavanja 26. godišnjice Genocida u Srebrenici, a govorilo se o 12 alima s tog područja koji su vršili dužnosti muderisa, kadija itd., s posebnim osvrtom na djelovanje dr. Ahmeda Smajlovića.

Također je malo poznato da je Zvornik u jednom periodu imao više medresa, o čemu je pisao i poznati putopisac Evlija Čelebija, a prošle je godine obilježeno 150 godina Vakufname Podrinjske medrese, koja je u dobroj mjeri zaboravljena, a igrala je važnu ulogu u edukaciji ne samo za Zvornik nego za nekoliko kotara, odnosno današnjih općina poput Vlasenice i Srebrenice te Krupnja, Loznice, Šapca i Malog Zvornika u Srbiji. Medresa je imala tri imena: Podrinjska, Zvornička ili Drinska.”

Što se tiče podsjećanja na značajne ličnosti, Institut je 2019. godine, u saradnji s Gazi Husrev-begovom bibliotekom, prigodnim manifestacijama obilježio 100-godišnjicu smrti reisul-uleme Mehmeda Teufika ef. Azabagića (1918– 2018).

“Prošle godine prigodnim kolokvijem koji je održan u Sarajevu obilježili smo 100-godišnjicu rođenja Abdurahmana efendije Hukića, porijeklom iz Tojšića kod Kalesije. Obnašao je značajne dužnosti u tadašnjoj Islamskoj zajednici, a pored ostalog, bio je šef kabineta i savjetnik reisul-uleme Sulejmana ef. Kemure. Bio je direktor Gazi Husrev-begove biblioteke, urednik Anala, Glasnika, a ostao je upamćen i kao jedan od prvih vodiča naših hadžija u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Iako je dao veliki doprinos unapređenju rada Islamske zajednice, bolji poznavaoci njegovog života i djela kažu da je ipak najveći doprinos dao svojim spisateljskim angažmanom”, kazuje naš sagovornik.

Emir Šečić sekretar je Instituta od njegovog osnivanja i on dodaje da Institut s drugim kulturnim i obrazovnim ustanovama obilježava datume od šireg društvenog značaja za građane Bosne i Hercegovine, a to su prije svega 21. februar, Dan maternjeg jezika, 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a obavezno je i obilježavanje 11. jula, godišnjice Genocida u Srebrenici.

Također, jedna od aktivnosti djelovanja Instituta jeste izdavačka djelatnost. Izdaju četiri vrste publikacija: zbornike radova, autorske knjige, kataloge, a vode i ljetopis o realiziranim aktivnostima tokom godine. Šečić, između ostalih, ističe Religioznost mladih na području sjeveroistočne Bosne autora dr. Mensura Husića, Tradicionalno i subverzivno u usmenoj poeziji Bošnjaka autora mr. Seada Husića, a dodaje i da je direktor Sulejmanović u protekloj godini objavio tri značajne knjige, od kojih su dvije štampane u izdavačkoj kući “El Kalem”, a jedna je u izdanju Instituta.

“Riječ je o knjizi Povijest islama i to je udžbenik za prvi razred bh. medresa, zatim Zvornik u osmansko doba i Prilozi iz kulture bosanskih muslimana. Rijetko možete sresti autora da ovako ozbiljne studije objavi u jednoj godini”, kaže Šečić.

“Nekada je potrebno da se poslože neke okolnosti. Tako je bilo i s ovim knjigama. Naravno, sve su one nastajale godinama. Jedna od njih je više od godinu čekala svoje izdanje u izdavačkoj kući”, navodi skromno Sulejmanović.

Ovom prilikom Sulejmanović je istakao dvije knjige koje je Institut izdao, a rezultat su spisateljskog napora dvojice imama. Riječ je o knjigama Svjedok srebreničkog genocida Mevludina Hrnjića i Dnevnik imama Abdulah-efendije Smajlovića.

“Ovim dokumentaristički vrijednim izdanjima željeli smo, pored ostalog, da ohrabrimo i potaknemo imame i vjeroučitelje da objavljuju svoje dnevnike i druge vrijedne zabilješke, što smo u prošlosti veoma rijetko ili nikako činili. S radošću mogu najaviti da su u pripremi Instituta još dvije knjige slične tematike i sadržaja”, zaključuje Sulejmanović.