Nevjerovatna politička revolucija u korist populističke krajnje desnice zahvatila je Latinsku Ameriku. Argentina, Ekvador, Bolivija, Čile, Peru, a sada i Kolumbija – sve ove zemlje doživjele su poraz ljevice.

Krajnja desnica pobijedila je na izborima duž cijele pacifičke obale, od najjužnijeg vrha Čilea u Ognjenoj zemlji, pa sve do sjevera i Panamske prevlake, čime je okončana dominacija ljevice koja je trajala više od dvije decenije, poznata kao "Ružičasta plima".

U Argentini je Javier Milei bio prvi u novom valu ultradesničarskih kandidata koji su pobijedili krajem 2023. godine. Kandidirao se kao libertarijanac koji se zakleo da će demontirati državu i postati čvrst saveznik SAD-a i Izraela. Milei je na vlast došao vitlajući motornom pilom i uništio ekonomiju, gurnuvši milione ljudi u siromaštvo dok je istovremeno ukidao državne institucije.

"General Ancap"

Predsjednik Argentine Javier Milei, najvatreniji pobornik Izraela na svjetskoj sceni

Ovo se ne dešava u vakuumu. Mileija podržava američki predsjednik Donald Trump, koji je otvoreno podržao ovaj krajnje desničarski politički talas, a sada ima niz saveznika širom kontinenta.

Trump je u svojoj Nacionalnoj sigurnosnoj strategiji za 2025. godinu izjavio da je Latinska Amerika sada čvrsto unutar američke sfere utjecaja, prema novoj Monroovoj doktrini u kojoj će se direktna intervencija koristiti za provođenje američke hegemonije na kontinentu.

U praksi to znači otvorenu i tajnu intervenciju kako bi se podržali saveznici i pomoglo im da pobijede na izborima poštenim i nepoštenim sredstvima, uz vojne akcije poput otmice venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i tekuće brutalne opsade Kube.

Kratak pregled ovog političkog previranja ukazat će na zajedničke elemente, ali i na nacionalne razlike.

Zajednički elementi

U Ekvadoru je oligarh i milijarder Daniel Noboa osvojio drugi mandat u aprilu 2025. godine, uprkos tome što je upravljao zemljom tokom ogromnog talasa kriminala u nekada mirnoj državi. Ekvador je 2025. zabilježio 9.216 ubistava, najviše u svojoj historiji – prije deset godina zemlja je bila među najsigurnijima u Latinskoj Americi.

Posljednje izbore osporila je ljevičarska kandidatkinja Luisa Gonzalez, koja je u većini anketa bila izjednačena, ali je potom uvjerljivo poražena u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Noboa je iskoristila sigurnosnu krizu u Ekvadoru kako bi proglasila "rat protiv droge", proširila vanredno stanje i obračunala se s političkim protivnicima. SAD je pružio milione dolara vojne pomoći otkako je Ekvador potpisao vojni pakt s Washingtonom, nakon godina tokom kojih je prethodna ljevičarska administracija protjerala SAD iz zemlje.

U Boliviji su konzervativci pobijedili na izborima u oktobru nakon što je vlada Luisa Arcea, nasljednika ljevičarskog sindikalnog vođe Eva Moralesa, praktično propala zbog unutrašnjih podjela. Ova izborna pobjeda uslijedila je nakon puča protiv Moralesa 2019. godine, koji je i sam svrgnut masovnim protestima.

Novi predsjednik Rodrigo Paz pokrenuo je ukidanje subvencija za gorivo, omogućio velikim zemljoposjednicima da kupuju male posjede i uveo rezove u socijalnom sektoru. Ti su potezi dočekani koordiniranom kampanjom štrajkova i blokada autoputeva od andskih sindikata, što je dovelo do zastoja u zemlji. Paz je sada uveo vanredno stanje i poslao vojsku kako bi povratio vladinu kontrolu.

U Čileu je ultradesničarski predsjednik Jose Antonio Kast, sin nacističkog ratnog zločinca, uvjerljivo pobijedio na predsjedničkim izborima u decembru. Zamijenio je ljevičarsku vladu koju je predvodio bivši studentski vođa Gabriel Boric, a koja je izgubila podršku naroda nakon ustavnog referenduma kojeg je 62 posto Čileanaca odbacilo smatrajući ga previše lijevim. Uprkos tome, Boric je proširio pristup zdravstvenoj zaštiti, poboljšao penzije i osigurao ključni dogovor za vladu kojim bi se do 2060. godine osiguralo 85 posto prihoda od proizvodnje litijuma u Čileu.

Kast, poštovalac čileanskog diktatora Augusta Pinocheta, izabran je na antimigrantskoj platformi, obećavajući izgradnju graničnih zidova i deportaciju desetina hiljada migranata iz zemalja poput Venecuele i Haitija. Suočio se s protestima otkako je preuzeo dužnost i nametnuo rezove u socijalnim programima.

U Peruu je bivšeg ljevičarskog predsjednika smijenio desničarski kongres, a desetine ljudi su poginule u protestima. Zatim je na tijesnim izborima početkom juna kćerka bivšeg diktatora Alberta Fujimorija, Keiko, pobijedila sa samo 40.000 glasova prednosti u odnosu na ljevičarskog kandidata Roberta Sancheza, zahvaljujući glasovima dijaspore u Španiji i Japanu.

U ponedjeljak je Sanchez tvrdio da postoje administrativne nepravilnosti u obradi glasova iz inostranstva, koje su u velikoj mjeri išle u korist pobjednika s krajnje desnice.

Zatim je tu i Kolumbija, kojom vlada najistaknutiji ljevičarski predsjednik na kontinentu, koji je od svog izbora 2022. godine donio značajno smanjenje siromaštva za milione ljudi. Prema kolumbijskom ustavu, on se nije mogao ponovo kandidirati.

Gustavo Petro bio je prvi izabrani ljevičarski vođa zemlje nakon pedesetogodišnjeg građanskog rata u kojem je poginulo više od pola miliona Kolumbijaca. Svoje retoričko protivljenje izraelskom genocidu potkrijepio je sankcijama na izvoz uglja, za razliku od drugih zemalja u propalestinskom taboru, poput Južne Afrike i Brazila.

Novi predsjednik Kolumbije, krajnje desničarski milijarder i advokat Abelardo de la Espriella, pobijedio je u drugom krugu izbora protiv ljevičarskog senatora Ivana Cepede. U početnom brojanju u nedjelju, De la Espriella je imao 12,96 miliona glasova, odnosno 49,66 posto, što je samo 250.830 glasova više od Cepede, koji je dobio 12,7 miliona glasova (48,7 posto).

Međutim, opozicija je navela brojne anomalije u glasačkim obrascima E14. Odlazeći predsjednik Petro zahtijeva potpuno ponovno brojanje glasova zbog navodne manipulacije rezultatima u privatnom izbornom sistemu.

De la Espriella ima dvojno američko-kolumbijsko državljanstvo i obećao je bliski savez sa SAD-om i Izraelom. Sedmicama prije izbora boravio je na Floridi na sastanku s krajnje desničarskim američkim političarima. Trump je s oduševljenjem govorio o pobjedi De la Esprielle rekavši: "Tigar? O da, taj je bio deseti u anketama, a pobijedio je jer sam ga ja podržao."

Ova dva nevjerovatno tijesna glasanja u Peruu i Kolumbiji ukazuju na društva koja su podijeljena napola, pri čemu su stare centrističko-liberalne i konzervativne stranke, koje su nekada igrale glavnu ulogu, sada postale nebitne.

Američka intervencija i društvene mreže

Pitanje je – kako se dogodio ovaj politički zaokret udesno?

Američko miješanje Trumpove administracije, kao što se vidjelo na izborima u Hondurasu 2025. godine, dio je odgovora. Namještanje glasova nije dokazano, ali sumnja postoji, i to je dovoljno da stvori nepovjerenje u izborni sistem u nekoliko zemalja.

Društvene mreže i desničarska dominacija nad platformama pod kontrolom SAD-a, poput TikToka, X-a (Twitter) i Instagrama, glavni su način na koji je ljevica poražena u izbornoj bici za pametne telefone.

Strah od migranata iz siromašnijih zemalja i njegovo povezivanje s kriminalom također je efikasno iskorišteno kao oružje u zemljama poput Čilea.

KINESKE MILIJARDE U LATINSKOJ AMERICI

Južnoameričke luke, novi front hladnog rata između SAD i Kine

Ljevičarski socijalni programi možda su paradoksalno stvorili i nove ambiciozne klase koje se više ne identificiraju sa solidarnošću i socijalizmom, kako i sam Petro priznaje. Postavši dio srednje klase, neki birači žele se distancirati od kolektivizma i težiti isključivo većem bogatstvu.

U Latinskoj Americi može se vidjeti verzija istog fenomena koji se odvija u Evropi: rastuća društvena nejednakost i polarizirano društvo u kojem su centrističke stranke istisnute, a zamijenjene novom vrstom personalizirane politike koju predvode antiestablišment figure koristeći društvene mreže kao oružje.

Do određene mjere, ovaj model je neprihvatljiv za veći dio ljevice, koja svoj projekt temelji na masovnim pokretima i popularnim socijalnim programima, a ne na ekstremnim ličnostima koje grade bazu sljedbenika iskorištavajući pritužbe i predrasude.

San o novoj nacionalističkoj političkoj hegemoniji predvođenoj Trumpovim SAD-om, što je noćna mora za manjine i progresivne birače, sada je stvarnost u Latinskoj Americi.

Izazovi za ljevicu

Međutim, legitimitet ovih novih vladara je upitan zbog navoda o izbornim manipulacijama, posebno tamo gdje je rezultat bio veoma tijesan.

Za ove nove vladare s krajnje desnice postoji i širi problem – oni nasljeđuju zemlje s masovnim, organiziranim društvenim pokretima, od kojih neki imaju iskustvo upravljanja na državnom nivou. Niko od njih neće tek tako dopustiti novim režimima da ponište teško stečena socijalna prava iz proteklih godina.

To znači da se kontinent sada suočava s dugim, potencijalno nestabilnim periodom vladavine i nemira – svojevrsnom verzijom sukoba ljevice i desnice iz 21. stoljeća koji je uzrokovao toliko patnje u 20. stoljeću.

I još jednom, "Ujak Sam" se nadvija nad svim tim, dok Trumpova administracija podržava desnicu na vlasti i intervenira svim sredstvima kako bi je tamo zadržala.

Ovaj regionalni potres još nije završen.

U oktobru Brazil izlazi na izbore. Veteran ljevice, predsjednik Lula da Silva, koji je prvi put izabran 2002. godine, a zatim, nakon perioda van funkcije i boravka u zatvoru zbog spornih optužbi, opet izabran 2022. godine, suočava se s velikim izazovom. Može li se i on pridružiti listi ljevičarskih vlada svrgnutih nakon njegovog trećeg mandata?

Pad Brazila udesno, nakon poraza i zatvaranja neofašiste Jaira Bolsonara prije samo četiri godine, bio bi još jedan ogroman korak unazad za progresivne snage, piše Middle East Eye.