Konaković večeras iz NiP-a "isključuje" četiri vijećnika, iako su oni još jutros javno napustili stranku i kolektivno prešli u SBB. Upravo u tome leži suština problema koji već mjesecima prati Elmedina Konakovića i Narod i pravdu - sve više ljudi odlazi, a vrh stranke se ponaša kao da je riječ o disciplinskim mjerama, a ne o političkom porazu.

Predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić objavio je fotografiju sa četvericom vijećnika iz Živinica - Edisom Trumićem, Seadom Alibašićem, Asmirom Trumićem i Adisom Bajrićem – uz poruku da su okrenuli leđa "političkom petljancu i neprincipijelnoj politici".

Nekoliko sati kasnije uslijedila je Konakovićeva objava o njihovom isključenju iz stranke.

Odlazak četverice vijećnika samo je posljednji u nizu političkih udaraca koje doživljava NiP. Stranku su prethodno napustili državna zastupnica Mija Karamehić-Abazović, zastupnik u Skupštini USK Šuhret Fazlić, član Predsjedništva NiP-a i jedan od osnivača stranke u Kalesiji Mujo Mujkić, a potom i niz istaknutih kadrova među kojima su Jasmin Ademović, Rusmir Pobrić, Emina Džano, Enis Bogilović, Đenan Mulić, Nermin Kapo, Emina Hasanović i Salko Salkić.

Posebno bolan udarac za Konakovića bio je odlazak Kemala Ademovića, jednog od osnivača i ljudi koji su godinama gradili infrastrukturu Naroda i pravde. Kada stranku počnu napuštati njeni osnivači, problem više nije u pojedincima koji odlaze. Problem je očigledno u onome ko ostaje.

Stoga se više ne može govoriti o izolovanim slučajevima ili pojedinačnim neslaganjima. Kada redom odlaze osnivači, članovi Predsjedništva, zastupnici, vijećnici i utjecajni ljudi u lokalnim zajednicama, onda se ne radi o kadrovskim promjenama nego o ozbiljnoj političkoj krizi. Što je više odlazaka, to je manje uvjerljiva Konakovićeva teza da su svi drugi krivi, a on "prečastan" i "prepošten".

Umjesto da se zapita zašto ljudi napuštaju njega i stranku, Konaković nastavlja s političkom praksom proglašavanja vlastitih poraza pobjedama. Iz avona se vidi ono što se ne može sakriti saopćenjima i objavama na društvenim mrežama punim hvalospjeva o vlastitoj snazi - Narod i pravda ulazi u izbornu godinu oslabljena i žestoko podijeljena na putu ka nestanku.

Sve manje ljudi vjeruje da vrijedi ostati u Narodu i pravdi. Ovdje se više ne radi o nekakvoj izdaji pojedinaca nego o dubokom nepovjerenju prema načinu na koji se stranka vodi.

Konaković može nastaviti isključivati one koji su ga već napustili i proglašavati svaki odlazak "čišćenjem redova", ali stvarnost je neumoljiva. Stranka koja neprestano gubi vlastite kadrove ne djeluje kao politička snaga u usponu, nego kao organizacija iz koje ljudi traže izlaz. Što je više saopćenja o navodnom jedinstvu, to su vidljivije pukotine koje više nije moguće sakriti.

Na kraju, najveći problem Naroda i pravde nisu oni koji odlaze, nego činjenica da Konaković uporno odbija prihvatiti da je zajednički imenitelj gotovo svih odlazaka upravo on. Kada lider postane razlog zbog kojeg ljudi napuštaju stranku koju je stvorio, tada politička kriza prerasta u krizu liderstva.