U jednom od ranijih brojeva Stava u tekstu Drž'te lopova: Botovski portali upozoravaju na botove pisali smo o fenomenu ekspanzije toksičnih medijskih pojava – poluanonimnih internet-portala koji se bave dezinformiranjem javnosti i tabloidnim linčom pojedinaca, a sve za račun interesnih političkih klanova. Tom prilikom upozorili smo na takve dvije naročito groteskne pojave, portale The Bosnia Times i Pressmedia, od kojih je prvi pod oficijelnom uredničkom palicom Nedžada Latića, a drugi pod neoficijelnom paskom ministra unutrašnjih poslova FBiH Aljoše Čampare. Nažalost, ma koliko ova dva portala šire otrov u javnom prostoru, oni su tek vrh ovog svojevrsnog medijskog ledenjaka.
Štaviše, neki od ovih portala čak imaju i zadane političke teritorije koje se često poklapaju s regionalnim ili kantonalnim granicama, a simptomatično je i da redovno prenose i citiraju jedni druge, čime pojačavaju domet i efekt političke propagande. A upravo je ta propaganda ono što im je zajedničko u aktivnom zagađivanju javnog prostora jer svi oni neprijateljski propagandno djeluju isključivo spram SDA, naravno, svaki u svojoj “zoni odgovornosti”.
Nažalost, ova će pojava tek eskalirati, a njene istinske posljedice već smo mogli vidjeti u februaru 2014. godine prilikom pokušaja državnog udara, kada su odjednom iznikli portali i portalčići pozivali na nerede i rušenje legalno i legitimno izabrane vlasti. Kako se približavaju izbori 2022. godine, bojati se da se isti neće opet ponoviti.
Kako bismo ilustrirali o čemu se zaista radi, uzmimo za primjer portale poput Times.ba, koji djeluje na području Brčko distrikta, ili Zviždači BiH, čije područje djelovanja uglavnom ne prelazi granice Srednjobosanskog kantona. Oba ova portala kao centralnu temu, bolje rečeno glavnu metu, imaju političare i ogranke SDA u sredinama u kojima djeluju.
TEŠKA VREMENA, ĐAVO IH ODNIO
Portal Times.ba (zanimljiva sličnost s Latićevim medijskim projektom) je, prema dostupnim informacijama, u vlasništvu izvjesnog Mirze Derviševića. Mogli bismo reći da je riječ o intrigantnoj i osebujnoj ličnosti. Naime, Dervišević je, barem prema vlastitim tvrdnjama, režiser, glumac, producent, pisac, majstor borilačkih vještina, ali i muzičar poznatiji kao Romeo James! S druge strane, bolje upućeni tvrde da se sve od navedenog uglavnom može svrstati pod hobije, dok je istinska profesija ovog svestranog brčanskog Romea ustvari kineska masaža kojom se dotični bavi u Kataru. No, Derviševiću je izgleda dosadilo masirati imućne Arape i zapadne useljenike u Dohi pa je odlučio da sličan tretman priredi i za Distrikt Brčko, čiju javnost masira, razvlači i gnjavi putem portala Times.ba.
Posebna opsesija Derviševićevog portala jeste haranga na SDA, a većina ostalih vijesti sastoji se iz prenošenja tekstova s The Bosnia Timesa i Pressmedia.ba, koji i inače imaju funkciju novinskih agencija portalskog podzemlja. U skladu s takvom “uređivačkom politikom”, pozitivan tretman na portalu rezerviran je za SDP i Našu stranku, dok “brčanski Romeo” i njegov Times.ba stranku Narod i pravda, a posebno njenog lidera Elmedina Konakovića tretira gotovo kao svoju političku “Juliju”. Naravno, raskrinkavanje nemoralnih i nepatriotskih političkih mahinacija NIP-a u Brčko distriktu koje su skandalizirale javnost istovremeno je i do krajnosti ozlojedilo najostrašćenije pristalice ove stranke poput Derviševića, pa se njegov portal prebacio u veću brzinu te počeo tretirati SDA tekstovima koji manje liče na kinesku masažu, a više na akupunkturu.
ZVIŽDAČI ILI SMARAČI
Slična je situacija i s portalom Zviždači BiH, koji u tandemu s Latićevim The Bosnia Times te jednom odmetnutom strujom unutar SDA već duže vremena uporno pokušava razmontirati i rascjepkati SDA u Gornjem Vakufu, ali i generalno Srednjobosanskom kantonu. Za metu su izabrali Seada Čauševića, zlatnog ljiljana i dugogodišnjeg načelnika Gornjeg Vakufa ispred SDA, kojeg su demonizirali do krajnjih granica pokušavajući ga spriječiti da obnovi mandat. Iako im to nije pošlo za tastaturom, jer su građani Čauševiću ipak poklonili povjerenje ta ga ponovo izabrali za načelnika Općine, medijska subverzija i satanizacija ipak se nastavila i nakon izbora. Neobični interes koji za ovu temu pokazuje Nedžad Latić putem svog portala ima kako političke, tako i zavičajne razloge jer je Latić rodom iz Pridvoraca, sela koje se nalazi u gornjevakufskoj općini. Ova konekcija mogla se uočiti i na gotovo sinhroniziranom djelovanju portala Zviždači s Latićevim portalom TBT, gdje su jedni drugima prenosili sadržaje s gotovo patološkom opsjednutošću sasvim nebitnim tračevima i neuobičajenom zloćom.
Nakon izbora, ovaj medijski napad proširio se s načelnika Čauševića na Sedžada Milanovića, zastupnika SDA u Kantonalnoj skupštini SBK koji je izložen istinskom javnom linču sa spomenutih portala. Ono što je tužno jeste što u cijeloj ovoj nepristojnoj i degutantnoj ujdurmi učestvuje i Akif Agić, poznati ratni reporter i koautor knjige Svjedoci zla, koja je jedno od značajnih svjedočanstava hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu te osoba koja je do sada u široj bosanskohercegovačkoj javnosti imala pozitivan imidž.
Koliko političarenje može da bude štetno po političke svjetonazore i norme pojedinca, pokazuje ne samo Agićevo učešće u političkim i medijskim subverzijama koje su zamalo rezultirale pobjedom HDZ-ovog kandidata u Gornjem Vakufu već i činjenica da Agić danas poziva SDA “da ne bude sebična” već da, umjesto toga, “podmetne svoja leđa” kako bi Irma Baralija postala gradonačelnica Mostara!
Tužno je da Agić, koji je posvetio svoju profesionalnu karijeru dokumentiranju velikohrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu te razotkrivanju udruženog zločinačkog poduhvata paratvorevine Herceg-Bosne, danas za gradonačelnicu Mostara promovira i podržava osobu koja tvrdi da se mora zaboraviti “mit” o čistoti borbe ARBiH i da su branitelji i agresori kulturološki u “pet deka”.
GUBITAK STIDA KAO SIMPTOM POLITIČKE DEGENERACIJE
I to je možda ono što je najstrašnije u cijeloj ovoj priči o tabloidnom portalskom podzemlju. Nije toliko skandalozno što postoje takvi portali niti je neuobičajeno da se bave združenim napadima isključivo na jednu stranku, koliko plaši nerazumna ostrašćenost i jedna u suštini samoporazna logika onih koji sprovode, podržavaju ili prate takve parapolitičke projekte.
Šta se mora desiti s nečijim sistemom vrijednosti i koliki mora biti njegov stranački fanatizam pa da je spreman radi mržnje spram SDA podržavati političke sabotaže koje će u njegovoj sredini na vlast dovesti Dodikov SNSD, Čovićev HDZ ili Abdićev DNZ?
Kako je moguće da radi komada vlasti “veliki” Bošnjaci podržavaju boljševičke antibošnjačke ideološke agende, a deklarirani vjernici militantne ateističke zahvate u društvo? Otkud ovakva poplava najcrnjeg makijavelizma gdje do jučer pristojni ljudi svjesno prenose ono što i sami znaju da su najmonstruoznije klevete, objede i tračevi, pri tome umirujući savjest da “cilj opravdava sredstva”? Ko je uvjerio te ljude da je rušenje SDA cilj radi kojeg treba žrtvovati ne samo vlastiti obraz već i bošnjačke interese?
Suviše je lahko takav fenomen okarakterizirati kao politički nemoral ili nepismenost jer je kod onih ljudi koji do sada nisu bili niti politički nemoralni niti nepismeni sasvim uočljiva dimenzija gotovo apokaliptičnog stranačkog fanatizma koja prelazi u političko besramlje.
Nemoguće je ne primijetiti da je sve ono što danas rade toliki poluanonimni portali već viđeno i ranije te da se može vrlo lahko svesti pod jedan termin – avazovština. Cijela ova pojava ima svoje prapočetke u dvije i kusur decenije medijskog djelovanja Radončićevog Dnevnog avaza, koji je očito uspio normalizirati i nametnuti svoje “standarde” političkog novinarstva i medijskog djelovanja, i to ne samo putem izvoza svojih kadrova u druge redakcije. Bošnjačko društvo danas plaća ceh prihvatanja medijskog linča kao legitimnog novinarstva, širenja mržnje prema vlastitim autoritetima te svikavanja na moralni relativizam po kojem je sasvim prihvatljivo jednu te istu osobu ili pojavu jedan dan nepristojno uzdizati, a drugi dan brutalno napadati i tako sve ukrug. Decenijska demonizacija samog pojma bošnjačke nacionalne politike oličene u SDA te gubitak stida i pristojnosti u političkoj i medijskoj praksi doveli su do potpune dislokacije moralnog kompasa, čak i samog zdravog razuma kod mnogih inače sasvim pristojnih pojedinaca koji kao da nisu u stanju shvatiti koliko je njihov stranački fanatizam poguban po čitav bošnjački korpus.
