Prije šest mjeseci veliki broj ruskih tenkova pojurio je preko granice ka Kijevu u nadi da će brzo zauzeti ukrajinsku prijestolnicu i postaviti marionetsku vlast. Kasnije je otkriveno da su se ruske trupe nadale da će to moći postići za samo nekoliko dana, a u zarobljenim tenkovima pronađene su paradne uniforme.
Dok Ukrajina obilježava svoj 31. Dan nezavisnosti, neki od ovih tenkova nalaze se na ulicama Kijeva i Lavova. Njihove posade su mrtve ili zarobljene, kao i desetine hiljada drugih ruskih vojnika. Prolaznici s mješavinom boli i ponosa promatraju spaljenu vojnu opremu. Nema više govora o tome da je Kijev u opasnosti od zauzimanja. Naprotiv, čelnici zemlje gledaju ka Krimu, kojeg žele vratiti u ukrajinski pravno-politički sistem.
Ukrajina je iznenadila ruske vlasti koje tvrde da takva nacija ne postoji i opisale su je kao umjetnu tvorevinu, neku vrstu "anti-Rusije" koju podržava Zapad. Ukrajina je šokirala i zapadne vođe koji su mislili da će naciju slomiti nadmoćniji protivnik. Naposljetku, iznenadila je samu sebe ostavljanjem po strani podjela i ujedinjavanjem oko vođe koji je gubio popularnost, očito nesposoban ispuniti dva ključna obećanja: okončati rat u Donbasu i dramatično poboljšati dobrobit Ukrajinaca.
Međutim, to je imalo veliku cijenu. Najmanje 9000 vojnika je ubijeno, nekoliko velikih gradova, poput Mariupolja, praktično je sravnjeno sa zemljom. Hiljade civila je mučeno, silovano ili ubijeno u Buchi i drugim privremeno okupiranim područjima. Umrlo je na stotine djece. Oko 20% teritorije Ukrajine, uključujući Krim i veći dio Donbasa, sada je okupirano.
Linija fronta može se podijeliti u dva područja. Donbas, gdje Rusija nastavlja svoju sporu i razornu ofanzivu gađajući artiljerijom položaje ukrajinske vojske u blizini Bakhmuta i Donjecka. Moskva još uvijek ima ogromnu prednost u artiljeriji, ali ne napreduje na frontu.
Ruske trupe zapadno od rijeke Dnipro u opasnosti su da budu odsječene od svojih logističkih baza nakon što je Ukrajina upotrijebila visokoprecizne višecjevne raketne bacače HIMARS za napad na nekoliko mostova. Ofanzivu ne treba očekivati u skorije vrijeme, kažu vojni analitičari, zbog trenutnog nedostatka teškog naoružanja. Zapravo, javna obećanja o pokretanju ofanzive možda su imala za cilj istjerati dio ruskih snaga iz Donbasa. Rusija je prebacila dio svojih trupa u Herson i čak pokušala ondje pokrenuti kontraofanzivu.
Iako nije jasno bi li Ukrajina doista mogla istjerati ruske snage u skorije vrijeme, možda je postigla psihološku pobjedu zbog niza eksplozija u ključnim vojnim bazama na okupiranom Krimu. Krim se smatrao neosvojivim ali videozapisi na kojima se vide hiljade ruskih turista koji bježe sa Krima razbili su mit i ohrabrili Ukrajince usred rata.
Rusija nije bila spremna za dugi rat ali nema spremnosti za povlačenje i priznavanje poraza. Spremna je produžiti krvavi i besmisleni rat koji se temelji se na osebujnoj mješavini imperijalizma i neliberalnih pogleda koji su zavladali javnim prostorom u Rusiji. Više od 60% njenog stanovništva sada misli da "zapadne vrijednosti, demokratija ili kultura" ne mogu donijeti ništa dobro ruskom narodu, dok je 55% mislilo suprotno 2000., godine kada je Vladimir Putin postao predsjednik.
Iako se činilo suprotno, ništa se nije dogodilo ni kada su Finska i Švedska odlučile odustati od svoje dugogodišnje neutralnosti pred ruskom prijetnjom. Ruska granica s NATO-om više će se nego udvostručiti, ali čini se da Rusiju više i nije briga za to.
Ukrajinski intelektualac Valerij Pekar kazao je da Kijev ne može sebi priuštiti da svaka nova generacija plaća krvavu žrtvu sukoba protiv Moskve. Rusija mora prestati biti carstvo koje se nastoji neprestano širiti bez obzira na cijenu, bilo u smislu života njezinih građana ili naroda susjednih zemalja. Ali prvo, ako inzistira na nastavku rata, mora naučiti bolnu lekciju, pokazati da sila više ne može biti pobjednički argument.