Bosanski brdski konj registriran je kao autohtona pasmina koja se uzgaja u Sloveniji, i to na zahtjev Međunarodnog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja iz Slovenije. Iako odluka Ministarstva poljoprivrede Slovenije da bosanskog brdskog konja upiše kao autohtonu pasminu koja se uzgaja u Sloveniji ne umanjuje činjenicu da je bosanski brdski konj autohtona bosanskohercegovačka pasmina, ipak se može reći da je to perfidni pokušaj otuđenja bosanskohercegovačkog nacionalnog blaga.

Enver Žiga iz sela Ratkovci kod Visokog uzgaja bosanske brdske konje. Na njegovoj ergeli danas ih ima 35. Uzgojem konja počeo se baviti prije više od dvadeset godina, a posljednjih deset bavi se isključivo uzgojem bosanskog brdskog konja. Kao član Međunarodnog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja iz Slovenije, za Stav je govorio o odluci slovenskog ministarstva.

“Oni su bosanskog brdskog konja registrovali kao autohtonu pasminu u Sloveniji, što je različito od slovenačke autohtone pasmine. To je igra riječi, lukavo smišljena zato što nisu smjeli od Evropske unije bosanskog brdskog konja registrovati kao vlastitu pasminu pa su pribjegli toj lukavštini i napisali bosanski brdski konj je autohtona pasmina koja se uzgaja u Sloveniji”, kaže Enver Žiga i dodaje da ta njihova odluka ništa ne znači i ne vrijedi nigdje osim unutar granica Slovenije.

“Ali bojim se da je to jedna dugoročna igra do nekog trenutka dok ne budu mogli kazati da je to autohtona slovenačka pasmina”, kaže Žiga.

Bosanski brdski konj autohtonom bosanskohercegovačkom pasminom proglašen je davne 1929. godine, a ponovo je u registru autohtonih pasmina, kada je Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Federacije BiH uspostavilo ovaj registar, bosanski brdski konj upisan pod brojem jedan autohtonih pasmina.

Neprocjenjivo je to bogatstvo imati autohtonu pasminu konja, jako je malo ovakvih pasmina u svijetu, govori Žiga.

U svijetu postoji između 180 i 200 pasmina konja. Svaka od njih ima svoju osobenost. Za bosanskog brdskog konja karakteristično je to što je to izrazito jak konj, vrlo dobre konstrukcije, otporan na bolesti, ne traži posebne uvjete ishrane niti smještaja. Nije velike građe, nije visok, te se svrstava u grupu manjih konja. Formiran je u skladu s terenom na kojem je obitavao hiljadama godina, na našim brdskim predjelima, i vrlo dobro se kreće po najvećim bespućima Bosne.

Nažalost, malo ljudi ima priliku upoznati se s bosanskim brdskim konjima jer nema ni izložbi ni sajmova, a ni takmičenja na kojima bi se ljudi mogli upoznati s bosanskim brdskim konjem.

Žiga, koji je objavio osam knjiga o bosanskom brdskom konju, bio je član slovenskog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja. Ovo udruženje, koje je bilo izrazito aktivno i utjecajno, vjerovatno će sada izgubiti ugled nakon odluke da aplicira slovenskom ministarstvu da bosanskog brdskog konja prizna kao autohtonu pasminu u Sloveniji. No, udruženje uzgajivača bosanskog brdskog konja postoji i u Sarajevu. Prema Enverovim riječima, 52 posto čistokrvnih bosanskih brdskih konja nalazi se u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Enver objašnjava da nije jednostavno izdržavati 35 konja, jer svaki konj godišnje košta 1.000 maraka. “Ali meni ti konji znače sve, oni su moj život. Ima nas različitih, neki vide sve u novcu, drugi u automobilima, a ja sve vidim u konjima”, kaže Enver.

Često smo nesvjesni blaga koje imamo u autohtonim životinjskim pasminama, autohtonim sortama voća ili specifičnim proizvodima za prehranu koji svoju osebujnost crpe iz posebnosti historije i življenja u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, nesvjesni smo potrebe da to zaštitimo, da udarimo finalni pečat i spriječimo sve one koji bi htjeli da otmu ili prisvoje ono što je naše, autohtono bosanskohercegovačko. To što mi znamo da je nešto naše i što to podrazumijevamo niko drugi u svijetu ne zna i ne podrazumijeva.

Primjera radi, ćevapi, kao tradicionalni specijalitet, nisu zaštićeni, a oni su simbol gastronomske ponude Bosne i Hercegovine i, bez obzira na to, neko bi ih mogao prisvojiti. Prije nekoliko godina htjela je to uraditi Srbija. Da se nevjerovatne i nezamislive stvari mogu dogoditi, pokazuje primjer Sjeverne Makedonije. Naime, svima je, barem na Balkanu, poznato da je ajvar makedonski tradicionalni proizvod i, gdje god bio napravljen, nijedan ajvar ne može biti dobar kao makedonski. Ali to nije smetalo Slovencima da ajvar zaštite kao vlastiti tradicionalni proizvod. Uzalud su bila protivljenja iz Sjeverne Makedonije.

Ovaj primjer, kao i primjer stećaka, kao autentičnog simbola srednjovjekovne Bosne, koji su u okviru UNESCO-a zaštićeni, ali zajednički s Crnom Gorom, Srbijom i Hrvatskom, što predstavlja svojevrsno odricanje dijela naše kulturne baštine, pokazuju da se bolje moramo brinuti o svojim vrijednostima.

Tek nekoliko proizvoda zaštićeno je oznakama geografskog porijekla i garantirano tradicionalnog specijaliteta u Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine. Među zaštićenim su proizvodima visočka pečenica, nevesinjski krompir, livanjski sir, livanjski izvorni sir, a u postupku procesa registracije je i drvarski mućeni pekmez od drenjina.

Istovremeno, u Institutu za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine do sada je zaštićeno desetak poljoprivrednih i zanatskih proizvoda. Zaštićeni su cazinski med od kestena, gračaničko keranje, sarajevske papuče, sarajevski filigran, sarajevski savat, sarajevska boza, sarajevski zlatari, kreševsko potkovano jaje, ljubuški rani krompir, hercegovački med i hercegovački duhan ravnjak, te sir trapist proizveden u samostanu Marija Zvijezda.

Ali to je samo dio blaga koje posjedujemo. Veliko blago krije se i u autohtonim sortama voća i ratarskih kultura. Poznate su jabuke miriska, senabija, bjelica, šarenika, šećerlama, kruške jeribasma, miholjka, mednjača, šljiva požegača, bjelošljiva, trešnje “hašlame”…

Autohtone sorte sačuvane su, prije svega, zahvaljujući samim poljoprivrednicima, ali i radu naučnika s Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu koji su na ovoj visokoškolskoj ustanovi uspostavili banku gena. Zahvaljujući ovoj banci, spriječeno je izumiranje velikog broja autohtonih biljki. Centar za biljne genetske resurse u svojoj banci gena ima više od 500 sorti biljnih vrsta.

Na listi autohtonih pasmina domaćih životinja Bosne i Hercegovine nalaze se, osim već spomenutog bosanskog brdskog konja, krava buša i gatačko sivo govedo, zatim ovca pramenka, domaća balkanska rogata koza, svinja šiška, te psi – bosanskohercegovački pastirski tornjak, bosanski oštrodlaki gonič barak, trobojni gonič i posavski gonič, zatim hercegovački magarac, golubovi – travnički kratkokljuni, sarajevski prevrtač, bihaćki prevrtač i zenički prevrtač, te kokoš pogrmuša – živičarka. Sve ove životinje još su prije rata upisane na listu autohtonih domaćih životinja.