Dana 18. juna 1949. sovjetska vojska službeno je usvojila novu automatsku pušku 7,62-mm automat Kalašnjikova - AK, konstruiranu od strane tada 27-godišnjeg mlađeg narednika Mihaila Timofejeviča Kalašnjikova. Puška koja je prethodnih godina prolazila kroz intenzivna testiranja postala je temelj sovjetskog pješačkog naoružanja i ubrzo najraširenije oružje svoga tipa u povijesti.
Od ranjenog tenkiste do konstruktora
Kalašnjikov je rođen 10. novembra 1919. u selu Kurja u Altajskoj oblasti, u brojnoj seljačkoj porodici. Već kao dječak pokazivao je sklonost mašinstvu - rastavljao je poljoprivredne mašine i popravljao traktore. Godine 1938. regrutiran je u Crvenu armiju, gdje je postao tenkista. Tokom borbi kod Brjanska 1941. teško je ranjen, a vrijeme oporavka proveo je osmišljavajući tehnička rješenja za oružje koje bi bilo jednostavnije i pouzdanije od postojećeg.
Početkom 1942. premješten je u tehnički centar u Alma-Ati, gdje je počeo raditi na prvim protivtipovima ručnog oružja. Njegov AS-44 bio je zanimljiv, ali pretežak i nepraktičan. Pravi pomak došao je 1946., kada je na konkurs za novu automatsku pušku ušao s konstrukcijom AK-46, koja je kroz seriju dorada i testiranja evoluirala u model poznat kao AK-47. Završna ispitivanja provedena su 1947., no tek je 1949. puška formalno uvedena u naoružanje.
Zašto je AK postao globalni fenomen?
Kalašnjikov nije izmislio radikalno nova rješenja, ali je iz postojećih koncepata stvorio izuzetno djelotvornu i pouzdanu cjelinu. Puška je bila jednostavna za rastavljanje i održavanje, izuzetno otporna na blato, prašinu, kišu, snijeg i neredovno podmazivanje te dovoljno učinkovita na udaljenostima do 300 metara, što je savršeno odgovaralo tadašnjoj sovjetskoj pješačkoj doktrini. Relativno jednostavna proizvodnja omogućila je masovnu distribuciju unutar Varšavskog pakta, ali i mnogim savezničkim državama.
Simbol 20. stoljeća
Tokom desetljeća AK i njegove kasnije inačice - ponajprije AKM - postali su zaštitni znak revolucionarnih pokreta, oslobodilačkih ratova i postkolonijalnih sukoba. Legalno i ilegalno proizvodili su se u više od dvadeset država, uključujući Kinu (Type 56), Egipat (Maadi) i nekadašnju Istočnu Njemačku (MPi-K). Procjene govore o 75 do 100 miliona primjeraka svih varijanti, što AK čini najraširenijom automatskom puškom na svijetu.
Iako je primio brojna državna priznanja, Kalašnjikov lično nikada nije profitirao od svoje konstrukcije jer puška nije bila patentirana - pripadala je državi. U pismu iz 2012. pravoslavnom patrijarhu Kirillu izrazio je moralnu dilemu oko toga jesu li ga hiljade poginulih u ratovima na neki način učinile odgovornim, iako je uvijek tvrdio da je puška napravljena radi odbrane domovine.
- Ponosan sam na svoj izum, ali sam tužan jer ga koriste teroristi - rekao je javno Kalašnjikov te dodao kako bi više volio da je izumio mašinu koja bi pomogla ljudima ili seljacima u poslu.
Još je manje je poznato da se slavni ruski konstruktor oružja pokajao pred smrt zbog činjenice da je automat koji je on izumio oduzimao ljudima živote, pisali su nakon smrti ruski mediji. Kalašnjikov je poslao pokajničko pismo ruskom patrijarhu Kirilu i požalio se na nepodnošljiv bol u srcu, prouzrokovan sviješću o odgovornosti.
Patrijarhov portparol Aleksandar Volkov potvrdio je da je patrijarh dobio pismo i da je starješina Ruske pravoslavne crkve na pismo odgovorio. Volkov je napomenuo da Crkva shvata one koji izrađuju oružje u slučajevima kada oružje služi za obranu domovine.
Mihail Kalašnjikov preminuo je 23. decembra 2013. u 94. godini. Njegovo oružje ostalo je jedno od najupečatljivijih simbola 20. stoljeća - jednostavno, robusno i dovoljno učinkovito da postane temelj pješačkog naoružanja u desecima vojski širom svijeta. U muzeju u Iževsku čuva se njegov radni sto, a na njegovu grobu stoji reljef najpoznatije automatske puške u povijesti.
