Bezbrojni putovi prelaze pustinjske krajeve Arapskog poluotoka. U velikim dijelovima sjeverozapadne Saudijske Arabije, na primjer, te su ceste čak okružene impozantnim kamenim spomenicima. A velika većina njih su drevne grobnice.
Arheolozi sa Univerziteta Zapadne Australije (UWA) upravo su otkrili da su ljudi koji su ovdje živjeli tokom bronzanog doba izgradili autentične "pogrebne avenije", dugačke hodnike koji povezuju oaze i pašnjake, poredane s hiljadama složenih pogrebnih građevina.
Radiokarbonsko datiranje, objašnjavaju istraživači u studiji objavljenoj u časopisu The Holocene, pokazuje da je većina ovih spomenika, razrađenih i morfološki raznolikih "visećih" struktura, izgrađena između sredine i kasnog trećeg tisućljeća p.n.e.
Kroz krajolik se mogu pratiti hiljade kilometara ovih "pogrebnih avenija", posebno onih koje prolaze oko i između glavnih izvora vode ovog područja pijeska i vjetra, koegzistirajući na paralelan način sa životnim stilom nomada.
"Pogrebne avenije Arapskog poluotoka bile su glavne prometne mreže svog vremena i pokazuju da je stanovništvo koje je živjelo na tom području prije 4500 godina bilo mnogo više društveno i ekonomski povezano jedni s drugima nego što smo mislili", kaže dr. Matthew Dalton, voditelj autor studije.
UWA-in tim stručnjaka koristio je satelitske snimke, zračne fotografije iz helikoptera, istraživanja tla i iskopavanja na licu mjesta kako bi locirao i analizirao ove staze prepune spomenika.
Arheolozi su locirali avenije na području od 160.000 kvadratnih kilometara, s više od 17.800 visećih grobnica u okruzima Al Ula i Khaybar, glavnim istraživanim područjima u Saudijskoj Arabiji, od kojih je oko 11.000 bilo dio grobnih avenija.
Stručnjaci su otkrili da se najveća koncentracija pogrebnih spomenika na ovim cestama nalazi u blizini stalnih izvora vode, a smjer avenija ukazuje da ih stanovništvo koristi za putovanje između glavnih oaza, uključujući Khaybar, Al Ulu i Taymu.
Manje ceste nestaju u krajolicima koji okružuju oaze, što sugerira da su se rute koristile i za premještanje stada domaćih životinja na obližnje pašnjake tokom razdoblja kiše. "Oaze, posebno Khaybar, pokazuju neke od najgušćih koncentracija pogrebnih spomenika poznatih bilo gdje u svijetu", kaže Dalton.
"Veliki broj grobnica iz bronzanog doba izgrađenih oko njih sugerira da se stanovništvo već počelo trajnije naseljavati na ova mjesta pogodna za život u to vrijeme", zaključuje.
