Nakon Rezolucije Kongresa evropskih narodnih partija u Rotterdamu o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i izbacivanju tzv. “legitimnog predstavljanja” iz njenog teksta, uslijedila je još jedna izuzetno dobra diplomatska i politička aktivnost i vijest iz njemačkog Bundestaga. U prijedlogu deklaracije više parlamentarnih stranaka koje čine vladajuću koaliciju u Njemačkoj jasno su označeni i imenovani krivci koji rade na destabilizaciji i razgradnji države: Milorad Dodik i Dragan Čović.
“Posebice političko djelovanje etničko-nacionalističkih političara kao Milorada Dodika, trenutno član državnog Predsjedništva, i Dragana Čovića, predsjednika stranke HDZ BiH, usmjereno je prema uništavanju Bosne i Hercegovine kao države i domovine raznolikog stanovništva. Ova politika jeste opasnost za mir u Jugoistočnoj Evropi, ona je neprihvatljiva i zahtijeva odlučan, čvrst otpor od Evropske unije, njenih članica i međunarodne zajednice”, piše, između ostalog, u deklaraciji koja je proslijeđena na usvajanje u Bundestag.
Na ovom fonu bit će i tekst koji je objavljen u jednom od najutjecajnijih njemačkih političkih magazine Der Spiegelu pod nazivom Protiv nacionalizma. Kao razlog za povećan fokus na BiH, Spiegel navodi pogoršavanje situacije u zemlji od kraja 2021, ukazujući kako je državna struktura s brojnim mogućnostima veta krhka i dijelom neučinkovita, a da zahtjevi za otcjepljenjem Milorada Dodika, koji uživa potporu Kremlja, “dodatno destabiliziraju zemlju”. Stoga se, pojašnjava Spiegel, u prijedlogu rezolucije o BiH “poimenice spominju i oštro kritikuju Dodik i predstavnik ‘nacionalističko-hrvatske’ stranke Dragan Čović: Ponašanje takvih ‘rasističko-nacionalističkih’ političara je smišljeno da uništi Bosnu i Hercegovinu kao državu i domovinu različitih naroda”.
Svakako da je ovo još jedan u nizu diplomatskih i političkih šamara destruktivnim politikama i političarima u BiH, ali i izvan nje. Poraz je ovo i političara u Njemačkoj koji su radili na izjednačavanju “sve tri strane”, kao i poraz onih probosanskih stranaka koje su nekom tajnom rukom sabrane u politički i ideološki konglomerat s ciljem borbe protiv onih politika koje su glavna prepreka secesiji i rušenju države. Zapravo, to je nadrealna scena u kojoj Izetbegović, pored svih pritisaka, ostaje dosljedan i nepopustljiv u borbi za građanski princip i programska načela svojih protivnika s probosanske strane, dok u isto vrijeme ti političari rade sve kako bi izjednačili Izetbegovića s Čovićem i Dodikom. A onda je uslijedilo saopćenje SDP BiH u kojem su obavijestili bh. javnost da je njemačka vladajuća partija SPD podržala ovu stranku i kandidaturu Denisa Bećirovića.
“Delegacija Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine danas se u Bundestagu sastala sa njemačkim parlamentarcima iz sestrinskog SPD-a. Domaćin sastanka bio je zastupnik Josip Juratović, izvjestitelj radne grupe SPD-a za jugoistočnu Evropu. Iz vladajuće njemačke partije data je puna podrška SDP-u Bosne i Hercegovine i Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH”, pisalo je u saopćenju SDP.
Tragom ove informacije, autori ovog teksta krenuli su tražiti izvornu vijest od njemačkog SPD-a. Jer, da bi njemački SPD podržao Bećirovića i SDP BiH, trebao bi se sastati neki stranački organ, izdati neko saopćenje, pa to sve objaviti u medijima. Taj cijeli dan smo potrošili tragajući za tom informacijom, ali nismo uspjeli pronaći nigdje ni slova. Kako tada, tako i do danas. Niko od funkcionera i zvaničnika njemačkog SPD-a ovo nije potvrdio.
Vijest o ovome ne postoji na zvaničnom sajtu, niti na zvaničnim nalozima na društvenim mrežama SPD-a, niti u njemačkim medijima. Ostalo nam je da vjerujemo na riječ drugovima Nerminu i Denisu ili, pak, da pitamo zvanično SPD o ovoj podršci. Odlučili smo se za ovo drugo. No, iako smo se obratili na više zvaničnih adresa SPD-a, do zaključenja ovog broja nismo dobili potvrdu ove informacije koju je saopštio SDP BiH i kandidat za Predsjedništvo Denis Bećirović. Dakle, ne postoji nešto što se zove zvanična podrška SPD-a kandidaturi Bećirovića niti SDP-u.
Ipak, uspjeli smo saznati nekoliko zanimljivih informacija vezanih za posjetu delegacije SDP-a njemačkom Bundestagu.
Prvo, Dietmar Nietan, koji se susreo i fotografirao s Nikšićem, u prvoj je verziji saopćenja SDP-a predstavljen kao generalni sekretar ove stranke. Nakon naših rekcija na društvenim mrežama u kojima smo upozorili rukovodstvo SDP-a da se generalni sekretar SPD-a zove Kevin Kühnert, saopćenje je promijenjeno i gospodin Nietan je dobio novu funkciju – sekretar grupe zastupnika SPD-a u Bundestagu. No, zapravo ni to nije bila puna istina jer se radi o blagajniku SPD-a, a informacija o tome se nalazi na zvaničnoj internet-stranici ove stranke. No, zbog čega je zapravo SDP gospodinu s fotografije davao veću funkciju nego ju je on stvarno imao? Izgleda da je Nikšić procijenio da je ispod nivoa predsjednika stranke sastanak s blagajnikom SPD-a. Ipak, istina je takva i ne može se lagati. To je u međunarodnim komunikacijama neprihvatljivo.
Drugo, saznali smo pouzdano da se s Nerminom Nikšićem u delegaciji nalazio i Denis Bećirović, ali Bećirovića nema na fotografijama, niti se u zvaničnom saopćenju SDP-a navodi da je bio dio delegacije. Očigledno je Bećirović procijenio da će fotografija s hrvatskim lobistom Juratovićem biti loša po njegov imidž!? Jer bh. javnost zna da je Josip Juratović pokušao blokirati usaglašeni prijedlog deklaracije u njemačkom Bundestagu o Bosni i Hercegovini u kojoj su imenom i prezimenom kao etnonacionalisti i secesionisti spomenuti Milorad Dodik i Dragan Čović. Juratović je zapravo pokušao sve relativizirati insistirajući da se s njima izjednači i Bakir Izetbegović. Time bi priča o secesionizmu bila razvodnjena i dao bi joj se potpuno drugi prizvuk i kontekst etnonacionalizma sve tri strane. Pored toga, Juratović je zagovarao i uključivanje Hrvatske u izbore u BiH na sastanku sa Željanom Zovko, a “zbog situacije u BiH i predložene rezolucije o BiH u Bundestagu”.
I treće, iz pouzdanih izvora smo saznali da je sastanku u Bundestagu prisustvovao još jedan poznati SPD-ov funkcioner balkanskih korijena. No, on je odbio fotografirati se s Nikšićem i Juratovićem upravo iz razloga da se njegovo prisustvo ne bi zloupotrijebilo u predizbornoj kampanji. Sve to potvrđuje zaključak da se radi o brutalnoj laži o podršci SPD-a kandidaturu Bećirovića.
Zapravo, podrška neke stranke iz inostranstva potpuno je irelevantna, ona čak i nije uobičajena praksa evropskih stranaka, ali sama potreba da se to izmisli jeste dokaz potpunog političkog amaterizma i šibicarenja u pokušaju jeftinog spina kako bi se umanjili efekti političkog uspjeha Izetbegovića u Rotterdamu. Ako je Bećirović spreman izmisliti ovakvu stvar, šta očekivati od njega na nekoj odgovornoj funkciji?! Posljednji put kada je bio takvoj poziciji dao je Zakon o prebivalištu, a sve za ostanak u udobnoj političkoj fotelji.
Pošto smo utvrdili da SDP BiH nije dobio nikakvu podršku njemačkog SPD-a, ključno pitanje jeste šta su zapravo pravi motivi njihovog puta u Berlin.
Pošto je Josip Juratović ostao poražen poslije usaglašavanja prijedloga deklaracije o BiH tri vladajuće njemačke stranke, očigledno se pokušalo s rezervnim planom hrvatske strane. Odnosno da se u skupštinskoj raspravi u Bundestagu ubace dijelovi koji bi izjednačili strane u BiH i Dodiku i Čoviću dodali i Izetbegovića. U svrhu tog lobiranja dovedena je i delegacija SDP iz BiH kako bi potvrdila Juratovićev i Zovko koncept i suprotstavila se onome što su zastupali Adis Ahmetović (SPD), Boris Mijatović (Zeleni) i Thomas Hacker (FDP). Interes Nikšića i Bećirovića jeste uskostranački. Oni misle da će lobiranjem za Juratovićev i Zovko plan i ubacivanjem Izetbegovića u isti kontekst pored Čovića i Dodika dobiti vjetar u leđa u izbornoj kampanji. U tom politikantstvu nema brige za državu, ni njene dugoročne i strateške interese.
Radi se o prizemnom političkom šibicarenju i ogoljenoj borbi za fotelje. Zauzvrat su dobili Juratovićevu podršku, fotografiju s njim, a koju su predstavili kao podršku cijele SDP. Slagali su, naravno. On im je osigurao i susret i podršku SPD-ovog blagajnika, kojeg su lažno predstavili kao generalnog sekretara.
No, koliko je Juratovićeva podrška Bećiroviću zapravo kamen o vrtu, najbolje govori to da se prilikom fotografiranja Bećirović skrivao iza stubova po hodnicima Bundestaga. Ipak, valja primijetiti i boldirati zrelo i državničko držanje prije svega Adisa Ahmetovića, ali i Mijatovića i Hackera. Oni su pokazali svu ozbiljnost i temeljitost njemačke politike zasnovane na stvarnom stanju na terenu. Jer, da je Izetbegović kojim slučajem zaslužio da se nađe u istom kontekstu uz Dodika i Čovića, sigurno bi se to i desilo. Ali kako optužiti Izetbegovića za secesionizam? Nikako. Zbog toga su jalovi pokušaji Juratovića isto kao što je jalova politika spina i laži koju vode Nikšić i Bećirović.
