Početkom 2026. američke snage izvele su brzu i neočekivanu vojnu operaciju u Venecueli u kojoj je uhapšen predsjednik Nicolas Maduro. Ovaj potez izazvao je globalnu pažnju, jer je američka vojska privedenog lidera prebacila u SAD, gdje se suočava s optužbama za krijumčarenje droge i oružjem. Ta odluka odmah je imala ozbiljne međunarodne implikacije i pokrenula rasprave o njenoj legalnosti i motivima.
SAD je jasno pokazao spremnost da koristi vojnu silu kako bi zaštitio svoje interese u Latinskoj Americi, posebno u kontekstu kontrole nad naftnim resursima Venezuele. Reakcije zapadnih država bile su podijeljene, neke su kritizirale operaciju, a druge je podržale kao dio borbe protiv kriminala i destabilizirajućih režima.
Posebno je zanimljiva reakcija Moskve. Umjesto očekivane podrške dugogodišnjem savezniku u Latinskoj Americi, ruski predsjednik Putin i državni mediji ostali su relativno tihi, što je otvorilo prostor za razne spekulacije. Ova neočekivana suzdržanost potaknula je nagađanja o mogućem "tajnom dogovoru" između Trumpa i Putina.
Službenih dokaza za takav dogovor nema. Nijedna od vlada nije to potvrdila, niti postoje dokumenti koji bi ga podržali. Međutim, spekulacije se temelje na nekoliko elemenata. Prvo, Trump i Putin održali su sastanak na Aljasci 2025., što je uspostavilo diplomatski kanal između dviju velesila. Iako su službeni razgovori navodno fokusirani na Ukrajinu i globalnu sigurnost, neformalni kontakti mogli su uključivati i diskusije o Venecueli. Drugo, geopolitička logika sugerira da bi Rusija mogla privremeno prepustiti Venecuelu kako bi izbjegla eskalaciju sukoba s vojno dominantnim SAD-om, zadržavajući pritom strateški utjecaj na drugim frontovima.
Spekulacije također odražavaju historijske obrasce. Mediji i stručnjaci često traže paralelu s hladnoratovskim podjelama sfera utjecaja, pa svaka neočekivana diplomatska suzdržanost automatski potiče nagađanja o mogućim tajnim kompromisima.
