Podić: Vladi Kantona Sarajevo prodaja zemljišta vodozaštitne zone važnija od pitke vode

Nova odluka o vodozaštitnoj zoni u Kantonu Sarajevo još nije usvojena, usvojen je tek Nacrt odluke, tako da još vrijedi Odluka o zaštiti izvorišta u Sarajevskom polju iz 1987. godine.

Ako se usvoji nova odluka o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje, površina vodozaštitne zone smanjuje se skoro tri puta jer se za gradnju otvara oko 200 hektara zemljišta vodozaštitne zone gdje je nova gradnja ranije bila zabranjena! Prema Nacrtu odluke, ukupna površina vodozaštitne zone se smanjuje sa oko 48.000 hektara na svega 16.095 hektara. Nacrt je izradila najnovija komisija sačinjena uglavnom od kadrova koji su na ovaj ili onaj način na kantonalnom budžetu. Koliko god bila stručna, nezavisna sasvim sigurno nije, upozorava u intervjuu za Faktor Anes Podoć iz Eko akcije.

Kolika je bila vodozaštitna zona na Ilidži ranije, a kolika je sada?

Nemamo podatke kolika je površina vodozaštitne zone na području koje pripada općini Ilidža. Vodozaštitna zona (VZ) izvorišta Sarajevsko polje je većim dijelom na području Federacije BiH, odnosno Kantona Sarajevo, manjim dijelom na području RS-a. Ukupna površina vodozaštitne zone je 57.912 hektara, od toga je u Federaciji BiH oko 49.000 hektara, u RS-u oko 9.000 hektara. Prema Nacrtu odluke o vodozaštitnoj zoni, koji je usvojila Skupština Kantona, površina vodozaštitne zone iznosi 16.094 hektara i skoro je tri puta manja u odnosu na trenutno važeću. Dio VZ koji se nalazi na području Kantona Sarajevo proteže se na području četiri općine Kantona Sarajevo, Novi Grad, Trnovo, Ilidža, Hadžići.

Koliko je trenutno oduzeto vodozaštitne zone na Ilidži i šta se izgradilo na tom mjestu?

Tačne podatke o broju bespravno izgrađenih objekata i objekata kojima je Općina Ilidža izdala nelegalne dozvole za gradnju imaju samo u Općini Ilidža!

Znate li šta će se u narednom periodu graditi u vodozaštitnoj zoni na Ilidži?

I ovdje vrijedi, tačne informacije o broju objekata i broju zahtjeva za gradnju u vodozaštitnoj zoni ima samo Općina Ilidža. Zanimljivo je da je kao jedan od ulaznih dokumenata za izradu Elaborata zaštite izvorišta ušla i "Studija o mogućnosti korištenja rezidencijalnog prostora u Drugoj zaštitnoj zoni", urađena od nepostojećeg Earth Science Institute Sarajevo iako je u postojećoj Drugoj vodozaštitnoj zoni zabranjena svaka izgradnja novog "rezidencijalnog prostora?" Gore navedeni elaborat, izrađen 2012. godine je poslužio kao osnova za izradu nove odluke o vodozaštitnoj zoni.

Da li se vlast u Kantonu Sarajevo osvrće na upozorenja Eko akcije o zagađenju vode zbog izgradnje stambenih i hotelskih kapaciteta?

Nažalost, ni trenutnu vlast u Kantonu Sarajevo, niti prošle postave vlasti na ovaj problem se ne osvrću niti čuju upozorenja brojnih drugih organizacija i građana. Ovdje imate izvanredan primjer odnosa vlasti prema našoj vodi za piće. Nema nikakve sumnje da je novu odluku o vodozaštitnoj zoni neophodno donijeti što prije, odluka kasni 20 godina. Još 2003. godine istekao je prvi zakonski rok dat kantonalnim vlastima da usklade odluku o vodozaštitnoj zoni s odredbama federalnog pravilnika donesenog 2002. godine. Jeste neophodna nova odluka da se konačno zaustavi ubrzano smanjivanje vodozaštitne zone i ugrožavanje sarajevske pitke vode uprkos propisima. Samo što ovo nije odluka koja nam je potrebna. Ako se usvoji ovakva odluka, širom se otvaraju vrata uništenju vode koju Sarajevo pije.

U čemu se nova odluka razlikuje od stare?

Ključna razlika je da je više od 200 hektara zemljišta, oko 20 posto nekadašnje tzv. uže, prve i druge vodozaštitne zone, gdje je bila strogo zabranjena nova stambena gradnja, prebačeno u treću ili četvrtu vodozaštitnu zonu, gdje je gradnja dozvoljena. Područje označeno na karti sa P1, površine 165,57 hektara (na koje može stati 66 "tibri"), koje trenutno pripada Drugoj vodozaštitnoj zoni, u kojoj je zabranjena nova stambena gradnja, u novom Nacrtu odluke postaje Treća vodozaštitna zona.

Prema Nacrtu odluke, u Trećoj vodozaštitnoj zoni dozvoljena je izgradnja novih urbanih naselja i proširenje postojećih urbanih naselja, benzinske pumpe uz saobraćajnice, izgradnja i rad postrojenja za tretman životinjskog otpada, pogoni metalne industrije, pogoni industrije papira i celuloze, skladištenje i deponovanje šljake i pepela, termoelektrane... Stambena gradnja nije jedini problem, odlukom se omogućava i gradnja novih benzinskih pumpi tamo gdje je to prije bilo nezamislivo, na području Igmana i Bjelašnice. Ako neko poželi napraviti deponiju opasnog otpada u slivnom području Željeznice iz koje se vodom snabdijeva dio podzemnog izvorišta vode za piće, i to je ostvarivo.

Zar se ne poštuju stručna mišljenja prilikom određivanja vodozaštitnih zona?

Zašto je promijenjena vodozaštitna zona za područje P1 veličine 165,57 hektara sa druge na treću vodozaštitnu zonu u odnosu na verziju Nacrta odluke iz maja 2018. godine čime se područje P1 otvorilo za stambenu gradnju? To neko zna, ali šuti. Izraženo u "tibrama" (naselje u Sarajevu, op. a.) ovo je prostor za 66 novih "tibri" i isto toliko kanalizacija u našoj vodi.

Kako se uopće mogla desiti ovakva odluka?

Federalni Pravilnik o uvjetima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnabdijevanje stanovništva propisuje vodozaštitne zone nekoliko puta manje od onih propisanih prethodnim pravilnikom, iz 2002. godine, te onih u zemljama regiona i Evropske unije. Takva izmjena se nije temeljila ni na kakvim kredibilnim naučnim saznanjima o vremenu zadržavanja štetnih materija u vodama podzemnih rezervoara iz kojih se crpi voda za piće. Pravilnik treba hitno promijeniti, izmjenu tražimo još od 2016. godine!