Politika | 02.11.2026.

O najavljenim kongresima

Počinje li bitka za SDP?

Bitka za SDP je počela, a ishod ovog unutarstranačkog rata odredit će ne samo ko će upravljati najjačom lijevom opcijom u zemlji, već i kakva će biti opća politička slika u BiH u godinama koje dolaze

Autor:  Mirza Abaz
Foto: Facebook

Pred Socijaldemokratskom partijom BiH nalazi se jedan od najizazovnijih i najturbulentnijih perioda u posljednjih nekoliko godina. U javnom prostoru lome se koplja oko učešća u formiranju vlasti nakon oktobarskih izbora, a unutar same partije odvija se jednako presudna bitka, a to je bitka za prevlast, statutarni legitimitet i konačni izbor predsjednika.

Stranački kongres, koji je aktuelni predsjednik Nermin Nikšić najavio kao dvodijelni proces, trebao bi dati konačan odgovor na pitanje u kojem će pravcu SDP ići, tj. hoće li partija nastaviti stopama Nermina Nikšića ili će kormilo preuzeti potpuno nova struktura lidera spremna na radikalni zaokret.

Međutim, put do Kongresa opterećen je dubokim unutrašnjim rascjepom. Već duži vremenski period Nikšić se suočava s otvorenim protivljenjem i otporom značajnog dijela stranačke baze, u čemu prednjači sarajevski krug SDP-ovaca, i ova unutrašnja polarizacija više se ne može sakriti. Struktura partije je duboko podijeljena između onih koji zagovaraju kontinuitet Nikšićeve pragmatične politike i onih koji traže, kako navode, povratak izvornim socijaldemokratskim principima i dosljedno poštivanje Statuta.

Pobuna sarajevskog kruga

Otvorene kritike na račun aktuelnog predsjednika već mjesecima dolaze upravo iz redova istaknutih kadrova i terenske baze. Jedan od najglasnijih oponenata jeste načelnik sarajevske Općine Stari Grad Irfan Čengić, koji je Nikšićevu politiku otvoreno doveo u pitanje kroz prizmu izbornih rezultata i stranačkog legitimiteta.

Čengić, koji se već duže vrijeme nalazi na margini odlučivanja unutar stranačkih organa, podsjeća na to da SDP punih 12 godina nije ostvario izbornu pobjedu na državnom nivou, dok lokalne organizacije poput sarajevske bilježe uzastopne trijumfe nad političkim rivalima. U oštroj paraleli, Čengić je javno problematizirao paradoks unutar stranke u kojem sarajevska baza donosi pobjede, dok se u Nikšićevom rodnom Konjicu gubi od SDA, a istovremeno se kritičari iz Sarajeva optužuju za podrivanje SDP-a. Prema njegovom viđenju, SDP moraju preuzeti oni koji imaju stvarni izborni legitimitet, isturajući imena poput Denisa Bećirovića, Zukana Heleza i Adnana Štete.

Slične, ali ideološki još oštrije optužbe stižu i od nekadašnje visoke dužnosnice partije Besime Borić. Ona je Nikšićevo vođenje stranke u nedavnoj izjavi za Oslobođenje ocijenila kao "blijedo i neuvjerljivo", tvrdeći da je aktuelni predsjednik partiju udaljio od njenih lijevih korijena radi nekoliko ministarskih fotelja, okruživši se uskim krugom lojalista koji godinama cirkuliraju kroz izvršnu i zakonodavnu vlast. Borić posebno podvlači činjenicu da je izbor novog predsjednika morao biti održan još 2023. godine, te da je Statut svjesno kršen kako bi se sačuvala Nikšićeva premijerska pozicija.

Teret na Kongresu

Pritisnut unutrašnjim otporom, ali i vanjskim aferama, poput saslušanja u policijsko-pravosudnim organima u vezi sa slučajem "Spengavanje", Nikšić nudi rješenje u vidu održavanja dva kongresa. Prvi, radni kongres sa skoro 1.000 delegata, trebao bi rasteretiti stranački vrh i formalno odlučiti hoće li SDP biti dio vlasti ili ići u opoziciju, dok bi drugi, manifestacioni, poslužio za izbor novog rukovodstva.

Nikšić takav manevar pravda odgovornošću prema državi i stranci, odbacujući kritike i tvrdeći da bi najlakše bilo "otići u penziju i poslati partiju u opoziciju". Istovremeno, u javnim nastupima ne krije sumnje da se protiv njega unutar partije rovari uz vanjske utjecaje, apostrofirajući upravo oponente poput Čengića, ali i bivšeg lidera Zlatka Lagumdžiju.

Nikšićev prijedlog dio stranačkog establišmenta, poput potpredsjednika FBiH Igora Stojanovića, brani kao vrhunac unutarstranačke demokratije i podsjeća na Nikšićeve zasluge u konsolidaciji SDP-a nakon sloma 2014. godine, dok drugi u tome vide samo još jedan potez kupovine vremena.

Postoje i radikalne struje unutar vrha partije, poput stavova potpredsjednika Glavnog odbora Aleksandra Vukovića, koje otvoreno zagovaraju da Nikšić nastavi voditi stranku, iako je to u direktnoj suprotnosti sa Statutom koji mu brani treći mandat.

Kontinuitet ili novo lice SDP-a?

Kongres SDP-a bez ikakve sumnje bit će pravi referendum o budućnosti i karakteru socijaldemokratije u BiH.

Ako pobjedu odnese struja lojalna Nikšiću, SDP će vjerovatno zadržati postojeći kurs pragmatičnog koaliranja, prepuštajući vodeće pozicije probranim kadrovima iz dosadašnjeg užeg rukovodstva.

S druge strane, ukoliko sarajevski krug i nezadovoljna baza uspiju nametnuti svoje zahtjeve, SDP bi mogao doživjeti temeljito kadrovsko "provjetravanje", povratak principu neposrednih izbora "jedan član - jedan glas" i potencijalno odlazak u opoziciju radi unutrašnjeg pročišćenja i pripreme za naredne izborne cikluse.

Bitka za SDP je počela, a ishod ovog unutarstranačkog rata odredit će ne samo ko će upravljati najjačom lijevom opcijom u zemlji, već i kakva će biti opća politička slika u BiH u godinama koje dolaze.

Hidžab u političkom ringu

Dvije Amerike: Šta slučaj Sarah Jukaku govori o pokrivenim ženama u modernoj Americi

"Banja" posao

Ostavlja haos za sobom: Delić bježi s vruće ministarske fotelje u hladovinu Skupštine KS

Kazahstan

Umjetnost balansiranja između medvjeda i zmaja

Pad režima

Regionalne zamke: Hoće li Beograd konačno odustati od paternalizma prema Sarajevu?

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh