Kada je prošle godine iz zgrade Ambasade Sjedinjenih Američkih Država Sabina Ćudić, predsjednica Naše stranke, izašla prozivajući partnerski HDZ da mora odustati od pokušaja da politički profitira projektom Južne plinske interkonekcije, nije mogla pretpostaviti da će pola godine kasnije upravo njena stranka biti ta koja to isto nastoji napraviti.

Projekat treba ostati u sferi ekonomije, a ne politike, ranije je bila tvrdnja Ćudić, koja ona se u januaru ove godine sastala sa predstavnicima američke kompanije AAFS te otpravnikom poslova Ambasade SAD-a u BiH Johnom Ginkelom, predstavnicima iste kompanije čije djelovanje sada problematiziraju kadrovi Naše stranke predvođeni državnim ministrom komunikacija i prometa Edinom Fortom.

Đavo je u detaljima, tvrdila je Ćudić mjesecima, no, ti detalji nekako su se pretvorili u značajna, neodgovorena pitanja. Problematiziraju Forto i Ćudić garancije za izvođenje projekta, kao i njegovu finansijsku konstrukciju. Radi se o suštinskim pitanjima koja su imali priliku postaviti i ranije, a na koje je investitor AAFS djelimično javno i odgovorio, pa je sasvim jasno šta zapravo radi Naša stranka.

Ako je Čović mešetario projektom prošlog decembra, sada to definitivno radi Ćudić, ponovno glumeći opoziciju sama sebi.

Od ambicioznog dnevnog reda Vijeća ministara BiH jučer je obrađeno manje od pola tačaka te je veliki broj strateških dokumenata ponovno oboren od strane SNSD-a, iako su prethodno usaglašeni. Jedna od tačaka bio je i Prijedlog odluke o ratifikaciji Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Hrvatske o izgradnji plinovoda "Južna interkonekcija Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine", koji se sada dostavlja državnom Predsjedništvu na nastavak procedure ratifikacije.

Forto i Ćudić sada traže pojašnjenje da li američka administracija zaista stoji iza ove investicije, iako otpravnik poslova Ambasade SAD-a redovno komunicira sa domaćim vlastima u vezi sa projektom kako bi se sve sporne tačke domaćeg zakonodavstva riješile, a tiču se potpisivanja ugovora sa investitorom AAFS te rješavanja pitanja državne imovine.

Naša stranka, kao jedna od vladajućih stranaka aktuelnog mandata u Federaciji BiH, glasala je u Federalnom parlamentu za izmjene Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji u koji je pravnim presedanom direktno imenovana kompanija koja će biti investitor projekta. Tada niko od stranaka Trojke (NiP, SDP, Naša stranka) nije problematizirao američku kompaniju AAFS, njihove garancije ili mogućnost izvedbe projekta.

Forto je u aprilu sasvim drugačije govorio o projektu tvrdeći da se tekst sporazuma koji je potrebno ratificirati može usvojiti i na telefonskoj sjednici, samo da bi ga jučer na redovnoj sjednici problematizirao.

U aprilu je ministar Naše stranke govorio kako je plinska infrastruktura interes Sjedinjenih Američkih Država te da se to naglasilo "svima nama koji idemo u Washington i razgovaramo direktno sa State Departmentom".

Time je odgovor Forti na niotkud problematizirano pitanje realizacije projekata Južne interkonekcije davno stigao, jasan je i mnogo puta direktno iskomuniciran od strane State Departmenta, koji je nedavno upozorio da prati ko u Bosni i Hercegovini onemogućavanjem diverzifikacije snabdijevanja plinom favorizira ovisnost o ruskom gasu.

Mogao bi Forto završiti na crnoj listi? Ili možda Ćudić?

Ugovor sa investitorom AAFS svakako će potpisati Federalna vlada, a jedini zadatak Vijeća ministara jeste bio utvrditi Prijedlog odluke o ratifikaciji jer se radi o međudržavnom sporazumu, pa je jasno da je Fortin protest bio isključivo politički i usmjeren ka sasvim drugim ciljevima od zabrinutosti za realizaciju projekta Južne plinske interkonekcije.

Forto i Ćudić su oboje ranije govorili da je državni interes realizacija projekta, samo da bi sada isticali kako njihovi kadrovi nemaju namjeru podržati ga  (nije da će to nešto faktički značiti) sve dok SAD ne otkriju svoje planove za Ured visokog predstavnika i rješavanje pitanja državne imovine. Pozvali su opoziciju da im pomogne da se međudržavni sporazum ne ratifikuje unutar Parlamenta BiH.

Ćudić smatra da se presjek skupa zajedničkih interesa SAD-a i BiH može pronaći, ali ne nekritički i servilnošću, što je upravo bio njen modus operandi kada je Naša stranka postajala vlast u BiH i na nivou entiteta Federacija BiH suspenzijom ustava i potpunim poništavanjem demokratske volje Bošnjaka, pod mentorstvom predstavnika međunarodne zajednice.

Sada, kada je evidentno da su stranke Trojke donosile katastrofalno loše odluke po cijelo društvo, sistem i državu, Ćudić i Forto su se odlučili za davno oproban recept populizma koji je do stratosfere uzdigla Naša stranka, pa se umjesto konkretnih zahtjeva za objašnjenjem ili traženjem odgovora od investitora, okreću opozicionom djelovanju na koje će svakako biti prinuđeni nakon oktobarskih izbora.