Svi pamtimo scenu iz kultnog filma „Matrix“ kada glavni glumac Neo mora izabrati između crvene i plave pilule; plava pilula bi ga vratila nazad u san i iluziju lažnog svijeta, dok bi crvena učinila da se probudi u stvarnom svijetu.
Nakon te harizmatične filmske scene termini plava i crvena pilula su postali opći dijelovi popularne kulture simbolizirajući izbor između stanja iluzije i sna (plava) i prihvatanja istine i bolne realnosti (crvena).
Bošnjacima Zapad ne dopušta građansku državu
Nametanje izbornog zakon u noći općih izbora od Christiana Schmidta pokazuje da on nije došao u Bosnu i Hercegovinu po zadatku da je spasi, nego da je podijeli i naposljetku ugasi. Međutim, ono što javnost u Bosni i Hercegovini nikako ne može da prihvati jeste da Schmidt ne donosi samovoljno odluke, nego da je on samo figura koja „kanališe“ politiku prije svih SAD-a prema Bosni i Hercegovini. Izvanjski dokaz tome jeste da je svaki Schmidtov korak sinhroniziran sa saopćenjem Ambasade SAD-a u BiH. Unutarnje naslućujemo prema vanjskim simptomima, ali i prema javnom petokolonaškom hvalisanju kantonalne „Trojke“.
Bošnjaci su narod koji očigledno ili ne uči ili vrlo malo uči na svojim greškama. Zar nije dovoljna Srebrenica da shvatimo zapadnu indolentnost prema nama? Nakon rata Bošnjaci su uzeli „plavu pilulu“ te zaboravili bolnu istinu, a to je da Zapad u nama vidi permanentnu prijetnju kao većinski muslimanskom stanovništvu. To je shvatio i Željko Komšić, koji nije musliman, ali izgleda da neki Bošnjaci ne mogu sebi to da priznaju. Od 1996. godine pa sve do danas bošnjački intelektualci i političari se utrkuju da saperu taj muslimanski „grijeh“ i dokažu poslušnost onima koji su „prepustili“ Srebrenicu koljačima. Nakon nametanja izbornog zakona opet se javlja odbrambeni mehanizam kod Bošnjaka i sve otrovne strelice personaliziraju se isključivo ka Schmidtu, a vrlo mali broj njih shvata da je on tek eksponent dijela međunarodne zajednice koja je skovala ovu „zavjeru“. Pa zar je Schmidt sam sebe postavio kao visokog predstavnika, zar je Schmidt samostalno donio odluku nametanja izbornog zakona i tako najavio treći entitet? Naravno da nije. Čini se da je do sada bio cilj putem „izvornog“ Dejtonskog sporazuma držati pod kontrolom „muslimane“ s dva druga konstitutivna „naroda“, koji služe kao kontrolni mehanizam na osnovu kojeg se osigurava status quo i stalni sukob u Bosni i Hercegovini i na taj način onemogućiti opći napredak. Hrvati i Srbi imaju vlastitu građansku državu i pored toga im je dopušteno da budu „konstitutivni“ u Bosni i Hercegovini, jer se Bošnjacima koji su većinski muslimani ne smije dopustiti da uživaju i natruhe većinskog građanskog prava. Naredni cilj, nakon dijagnosticiranja bošnjačke nerezistentnosti na unutarnje podjele, svodi se na „iz gorega u gore“. Kreće se od kolonije pa do trećeg entiteta, a zatim i moguće disolucije te nestanka Bošnjaka kao suverenog političkog faktora.
Schmidt je samo marioneta
Pored svih indikacija da je nametanje izbornog zakona djelovanje većeg dijela Zapada, pokušava se lično Schmidt predstaviti kao neprijatelj Bosne i Hercegovine, dok se lojalnost Zapadu ne dovodi u pitanje. Štaviše, svaki skeptik koji propituje ulogu stranog faktora se proziva kao neko ko gura Bosnu i Hercegovinu na Istok, a prema novijem „lovu na vještice“, koji provodi Dino Konaković, neistomišljenici se označuju kao „ruski igrači“, bez ikakvih dokaza i činjenica. Novi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je rekao „mi ne želimo sukob sa Zapadom“, te time jasno nagovijestio da planira ponovo popiti „plavu pilulu“ i zaboraviti na promjene izbornog zakona, kako ne bi priznao sebi bolnu istinu, a to je da Zapad zbog naše muslimanskosti ne dopušta ostvarivanje građanske države. Nije isključeno da u budućnosti dođe do promjene u stajalištima zapadne politike, ali za sada građanski ustroj u Bosni i Hercegovini je san koji je na razini utopije. Ujedno je paradoks da opozicijske stranke najglasnije u svojim građanskim zagovaranjima ustvari rade za zapadne centre moći koji betoniraju etničke podjele zakamuflirani u demokrate i dobronamjernike.
Kada je Bakir Izetbegović govorio o prebrojavanju Bošnjaka, to je bio poziv za buđenje, da se izabere crvena pilula i realno prihvati da nas niko neće zaštititi ukoliko sami sebe ne zaštitimo. To je Bećirović karakterisao kao „neprimjerenu ratnohuškačku izjavu“, jer po njegovom mišljenju, „mi moramo da šutimo“ i ne možemo sebi dozvoliti sukob sa Zapadom. Dakle, Bećirović bira poltronstvo, Bećirović bira da ostane da živi u svojim iluzijama, te da se nada jednog dana kako će se Zapad smilovati i dopustiti nam građansku državu. Dolazak Erdoğana u Bosnu i Hercegovinu je također karakterisao pokušaj buđenja Bošnjaka. On se osvrnuo na „ujedinjenje opozicije“ i odlazak ljudi bliskih vrhu SDA, te konstatovao da to nije slučajno, nego da se radi o projektu koji provodi Zapad. On je u dijelu svog govora jasno i otvoreno rekao: „Zapad postoji da bi podijelio i iscijepao muslimane. Želi ih podijeliti, iscijepati, a potom i progutati. Upravo ste vi i vi ćete biti najveća prepreka tome.“ Dakle, namjera Zapada nisu upitne, oni jednostavno ne smiju dopustiti građansku državu u kojoj su muslimani većina, jer im predstavlja opasnost pred kapijom kršćanske Evrope. Reakcije na ovu Erdoğanovu izjavu od sarajevskih medija jesu porazne, jer bez obzira na sve činjenice, žele nas uvjeriti da nam Erdoğan ne misli dobro, a da nam tobože EU i SAD žele dobro i žele nas zaštititi od Turaka, koji su u ulozi arhetipskih negativaca.
Schmidtova odluka je početak
Bošnjaci moraju shvatiti da je Schmidtova odluka nametanja izbornog zakona samo početak, te da će naredne Schmidtove odluke ići sve bliže krajnjem cilju, a to je palestinizacija Bošnjaka. Naravno, od nas zavisi izbor kušanja crvene pilule i jasna svjesnost o iluzijama te borba za vlastiti status, ili ćemo izabrati plavu pilulu i vratiti se u svijet obmane kako nam Zapad želi isključivo dobro. Približavamo se stanju „kuhane žabe“ koja neće moći iskočiti iz ključale vode, a znamo da je lijepo upakirana laž ljudima draža od istine. Freud nas tome uči kada objašnjava koliko ljudi više vole lažnu pohvalu od objektivne kritike. Konformizam je „boljka“ koja onemogućava čovjeku da se suoči s realnošću, te zbog toga odgađa da istini pogleda u oči, umjesto toga, „uživa“ koliko može, sve dok ne udari u „zid realnosti“.
Da nam se ne bi to dogodilo, potrebno je da ovoga puta izaberemo crvenu pilulu, a ako si Bošnjaci dopuste luksuz izbora plave pilule, onda po svoj prilici ne zaslužuju državu, koju može da ima samo narod koji želi slobodu, a ne ropstvo i koloniju.
