U javnosti se vješto plasiraju predstave o tobožnjim nesuglasicama i "nacionalnim trzavicama", ali iza zatvorenih vrata dvoraca u Laktašima i Mostaru kuju se planovi koji direktno podrivaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine i marginaliziraju bošnjački politički faktor.

Najnovija saznanja o dogovoru Milorada Dodika i Dragana Čovića razotkrivaju samu srž njihovog strateškog partnerstva, a to je opstanak na vlasti po svaku cijenu i zajednički udar na državu.

Operacija "Pomilovanje"

Glavni cilj najnovijeg dogovora SNSD-a i HDZ-a je apsolutno oslobađanje Milorada Dodika od pravosudnih okova. Podsjećamo, Sud Bosne i Hercegovine je Dodika pravosnažno osudio na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja dužnosti predsjednika entiteta RS zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. Ova presuda je trebala biti politički kraj čovjeka koji godinama destabilizira regiju.

Međutim, Čović i Dodik imaju plan. Ukoliko Željka Cvijanović i Darjana Filipović pobijede u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, prva tačka njihovog dnevnog reda bit će pomilovanje Milorada Dodika. Koristeći zakonsku rupu i mogućnost preglasavanja (2:1), ovaj dvojac planira izbrisati pravne posljedice osude, čime bi se Dodiku širom otvorila vrata da preuzme funkciju premijera RS-a.

Ovaj plan je, osim što je očigledni pokušaj spašavanja jednog političara od zatvora, ujedno i direktni šamar bošnjačkom narodu i njegovom članu Predsjedništva, koji bi u ovom scenariju bio potpuno nemoćan da spriječi rehabilitaciju osuđenika koji negira državu u kojoj želi da vlada.

Predstava u Derventi

Da bi ovaj opasni plan prošao ispod radara, bilo je potrebno kreirati privid sukoba.

Ne tako davni predizborni "incident" u Derventi, kada je Dodik tobože oštro reagirao na postrojavanje 103. brigade HVO-a i odlikovanja koja je dijelio Zoran Milanović, bio je ništa drugo do pažljivo izrežirana predstava.

Ta "šarena laža" poslužila je kao idealno sredstvo za homogenizaciju biračkog tijela pred izbore. U vrijeme medijskog "zabavljanja" Dodikovim "nacionalnim ponosom" i Čovićevim "ćutanjem", u pozadini se učvršćivala ista ona osovina koja godinama radi na razgradnji bh. institucija. Cilj je bio da se Dodik pred svojima opere od optužbi da je "hrvatski igrač", dok je Čoviću trebala potvrda da su Bošnjaci zajednički neprijatelj koji "ponižava hrvatski narod".

Partnerstvo protiv Bošnjaka

Sastanak u Mostaru 13. jula ove godine samo je potvrdio ove teze. Dodikove izjave o "poniženom hrvatskom narodu od strane Bošnjaka" nisu izraz brige za Hrvate, već strateški alat. Podrška HDZ-ovim zahtjevima za izmjenu Izbornog zakona Dodiku služi kao poluga za slabljenje države, dok Čović u Dodiku vidi saveznika koji će mu omogućiti vječnu kontrolu nad procesima u Federaciji.

Ovo partnerstvo se hrani blokadama i krizama, a ceh uvijek plaćaju Bošnjaci kao najbrojniji narod i onaj koji je suštinski najviše zainteresiran za funkcionalnu državu. Ukoliko se ostvari scenario s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine, ne samo da će vladavina prava biti sahranjena, već će se potvrditi da osovina SNSD-HDZ nema namjeru stati dok u potpunosti ne obezvrijedi bošnjački glas i suverenitet Bosne i Hercegovine.