Posljednjih su se mjeseci mnogi Tuzlaci zapitali gdje je nestala mala Maja. Narušenog zdravlja, a ipak vedrog duha i uvijek nasmijana, Marija Maja Jurčenko, poznata humanitarka velikog srca, smještena je u Domu penzionera u Tuzli, gdje su je nedavno povodom njenog 71. rođendana posjetili predstavnici Crvenog križa Grada Tuzle.
Jurčenko, kojoj je u trećoj godini dijagnosticiran poremećaj hipofize, što je zauvijek zaustavilo njen fizički rast, cijeli je svoj život provela u misiji pomaganja drugima, zbog čega je omiljena u Tuzli. Iako nikada nije pričala o tome koliko pomaže drugima, smatrajući da je ono što se radi iz duše lična stvar, oni kojima je pomogla nikada nisu zaboravili njene šale, smijeh, poljupce i zagrljaje.
Dok je mogla, pomagala je brzo i u tišini, uvijek se odazivajući na svaki poziv, a dnevno je znala prepješačiti skoro cijeli grad noseći pelene ili lijekove bolesnima. Posljednjih se godina najviše brinula o teško bolesnoj sestri, iako to nije bila prepreka da posjećuje brojne društvene i kulturne manifestacije, kao i da prisustvuje obilježavanju datuma i godišnjica od historijskog značaja. Oduvijek zagovara mir i slogu među ljudima.
Nevjerovatne prirode i snažnog karaktera, Jurčenko, koja ima ukrajinske, ruske, vojvođanske i hrvatske korijene, mogla se vidjeti na svim protestima koje su 11. dana u mjesecu organizirale članice Udruženja “Žene Srebrenice”. Noseći vezene peškiriće, dijelila je bol i suosjećala s majkama, suprugama, djecom i sestrama čiji su najmiliji ubijeni tokom Genocida počinjenog nad Bošnjacima.
Prije nekoliko mjeseci, Jurčenko je, uslijed pretrpljenog moždanog udara i povrede noge, bila smještena u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, nakon čega je prešla u Dom penzionera.
Osim plakete Crvenog križa, Jurčenko je za nesebičan i predan humanitarni rad primila brojna priznanja, plakete i nagrade, a najviše se obradovala Plaketi Tuzle, koja joj je uručena 25. novembra 2002. godine. Jurčenko se danas raduje svakoj posjeti svojih prijatelja, iako je u domu stekla i novo društvo. Rado ih sluša i upoznata je o novostima u gradu, a uprkos poteškoćama koje su je zadesile, kaže da je sretna, ali da joj nedostaju ljudi i aktivnosti kojima je ranije bila posvećena.

