Na web stranici južnoafričke zaštitarske firme Dyck Advisory Group (DAG), sa sjedištem u Velddrifu, sjeverno od Cape Towna, stoji slijedeće: „DAG ima veliku grupu bivših vojnika različitih nacionalnosti... s prethodnim iskustvom u sigurnosnim operacijama u teškim uslovima... zaštitarsko osoblje može biti naoružano ili nenaoružano.” Sve po željama klijenta.

Jedna od onih koja je nedavno angažirala usluge DAG-a, na čelu s pukovnikom Lionelom Dyckom, rođenom prije 76 godina u bivšoj Rodeziji, danas Zimbabveu je vlada Mozambika. Tridesetak ljudi, nekoliko helikoptera, aviona...

Neprijatelj im je grupa poznata kao Al Shabab, koja divljački kontrolira mozambičku provinciju Cabo Delgado. No, stvari nisu ispale dobro. Amnesty International osudila je DAG zbog ubijanja civila.

David Matsinhe bio je na čelu istrage Amnesty Internationala, čiji su rezultati objavljeni drugog marta. Sakupio je 53 svjedočanstva da su helikopteri DAG pucali na ljude, ne razdvajajući vojne od civilnih ciljeva.

“Jedan od rizika zapošljavanja privatnih vojnih kompanija”, kaže Matsinhe, “je sklonost kršenju ljudskih prava; njihove se aktivnosti rijetko prate, a operativci su rijetko odgovorni."

Ti "operativci“ o kojima Matsinhe govori su plaćenici i dalje su veoma često traženi na afričkom kontinentu.

Mozambik je sjajan primjer kako privatna inicijativa preuzima stvari u svoje ruke ako one ne idu onako kako klijent zamisli. Mnoge afričke redovne vojske nisu ni obučene ni naoružane za suočavanje s terorističkim organizacijama poput mozambičkog Al Shababa. Borbeno iskustvo ne stiče se za dva dana što tjera neke vlade da angažiraju plaćenike, ratne veterane na koje gledaju kao na efikasno kratkoročno rješenje.

To je bio slučaj u Nigeriji u prvoj fazi borbe protiv Boko Harama (2014.-2015.), nakon masovne otmice djevojčica. Usluge firmi poput STTEP-a angažirane su po naređenju Eebena Barlowa, bivšeg komandanta južnoafričkih snaga u vrijeme apartheida i jednog od najzvučnijih imena u tom plaćeničkom svijetu.

"Uspjeli su napraviti važne pomake koje vojska nije napravila i koji su značili prekretnicu u ratu", kaže Teniola Tayo, istraživač s Instituta za sigurnosne studije (ISS) sa sjedištem u Dakaru. Bili su plaćeni četiri puta više od nigerijskih vojnika koji su učestvovali u bitkama zajedno sa njima. Kasnije će se pokazati kako je to loše djelovalo na moral trupa.

Napustili su Nigeriju, aktuelna vlast nije za njihovo novo angažiranje ali Boko Haram pritišće pa su sve jači glasovi koji traže njihov povratak. Desetog marta, kaže Tayo, članovi nigerijskog Donjeg doma podnijeli su zahtjev u kojem su od izvršne vlasti zatražili da dopusti zapošljavanje plaćenih stranaca. "Mislim da im je upotreba plaćenika privlačnija od intervencije zapadnih vojski u zbog pitanja suvereniteta", pojašnjava taj analitičar.

Firma pukovnika Dycka, koja se s Al Shababom sukobljava od aprila 2020. godine, nije bila prvi izbor mozambičke vlade Filipea Nyusija. Bili su to ruski plaćenici iz Grupe Wagner, prisutni u najmanje desetak afričkih zemalja, od Libije do Madagaskara, prema nedavnim informacijama agencije Bloomberg.

Wagner nije imao previše uspjeha u Cabo Delgadu, a Maputo je angažirao pukovnika Dycka, koji je učestvovao u građanskom ratu između marksista i antikomunista u toj zemlji (1977-1992) i koji je, već sa svojom firmom, učestvovao prije osam godina u kampanji protiv krivolova.

Ali Wagner, za kojeg se tvrdi da je usko povezan sa Kremljom, došao je na kontinent kao dio ruskih nastojanja da steknu geostrateški utjecaj. Godine 2018. iskrcali su se u Banguiju, glavnom gradu Srednjoafričke Republike, kako bi ojačali sigurnost predsjednika Faustina-Archangea Touadere  u stilu izraelskih tjelohranitelja u Ekvatorijalnoj Gvineji. To se nije svidjelo evropskoj vojnoj misiji koja je i danas obučavala i trenirala Srednjoafričku vojsku.  

"Nema dokaza da te firme ili grupe sponzoriraju ili organiziraju države poput Južne Afrike", kaže Willem Els iz programa borbe protiv organiziranog kriminala Enact, koji podržavaju ISS i Interpol. Nakon apartheida i godina sukoba, mnoga iskusna vojna lica u Južnoj Africi krenula su privatnom rutom za život. Međutim, ova zemlja, kako podsjeća Els, ima zakon koji regulira djelatnost plaćenika. Ili će firma dobiti pečat južnoafričkog Ministarstva obrane za rad u inozemstvu ili ništa od posla. Oni to često preskoče, kao što je DAG učinio u Mozambiku.

Zajedno s Barlowom i Dyckom, francuski, britanski, izraelski, američki plaćenici špartali su afričkim kontinentom u posljednjih 60 godina. Često su te profesionalne vojske, nažalost, zlostavljale civile.

Takav je slučaj bataljona za brzu intervenciju (BIR) iz Kameruna, elitne jedinice koja odgovara predsjedniku Paulu Biyi i osnovane uz podršku izraelske privatne inicijative povezane s poduzetnikom Eranom Moasom. Njih je Human Rights Watch označio zbog počinjenja zločina nad civilnim stanovništvom.

Nakon izvještaja Amnestyja o Mozambiku 2. marta, firma Lionela Dycka izdala je saopćenje u kojem je uvjeravala da otvara istragu o tome što se dogodilo. U Mozambiku tvtrde da ugovor s DAG-om okončava šestog aprila. Nakon toga će druge dvije kompanije pomagati vojsci te zemlje, južnoafrička kompanija Paramount i Burnham Global iz Emirata.