Američki predsjednik Donald Trump predstavio je dvosedmični sporazum o prekidu vatre s Iranom kao pobjedu. Opisao ga je u svom karakterističnom stilu, s puno velikih slova i uzvičnika. No, u iščekivanju ishoda pregovora u Islamabadu, ono što je do sada postignuto jeste Pirova pobjeda, odnosno Pirovo primirje. Najveće dostignuće Washingtona je otvaranje pomorskog prolaza koji nije ni bio zatvoren prije početka ofanzive, usput je uvrijedio svoje saveznike, naštetio međunarodnom ugledu zemlje, iscrpio zalihe municije i okrenuo sopstveno javno mnjenje protiv sebe.

U svojoj objavi, Trump je pauzu u neprijateljstvima predstavio kao ustupak, gotovo kao uslugu pakistanskim posrednicima, s obzirom na to da je bio samo sat i po udaljen od naredbe za masovni napad na iransku civilnu infrastrukturu. Opisao je to kao čin velikodušnosti jer je, kako je napisao na društvenim mrežama, "već ispunio i premašio sve vojne ciljeve, te da smo jako daleko od konačnog sporazuma o dugoročnom MIRU s Iranom".

Detalji, međutim, sugeriraju da će Teheran izvući bolji dogovor. Razgovori će, kako je i sam Trump priznao, biti zasnovani na planu Islamske Republike, a ne na američkom prijedlogu od 15 tačaka. Također nije jasno pod kojim će uvjetima Iran otvoriti Hormuški tjesnac za pomorski saobraćaj.

Teheran ulazi u primirje sa svojim obogaćenim uranijumom pod zemljom, ali netaknutim. Režim ostaje na vlasti i kontrolira zemlju, uprkos insistiranju stanara Bijele kuće da je došlo do potpune transformacije. Iranska sposobnost nanošenja štete neprijatelju demonstrirana je prošle sedmice obaranjem borbenog aviona F-16, što je prisililo SAD da pokrenu rizičnu misiju spašavanja u kojoj je učestvovalo 155 aviona i "stotine" pripadnika osoblja, kako je Trump izjavio na konferenciji za novinare u ponedjeljak. U toj operaciji SAD izgubile su nekoliko aviona i najmanje dva helikoptera, vrijednih stotine miliona dolara.

U međuvremenu, SAD platile su veoma visoku cijenu za rat u koji su odlučile ući, a u koji ih je guralo izraelsko rukovodstvo željno da eliminira svog smrtnog neprijatelja, kako je tada priznao državni sekretar Marco Rubio. To je jasno dao do znanja i The New York Times ovog ponedjeljka u vrlo detaljnom izvještaju o posljednjem sastanku u Bijeloj kući između Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua 11. februara, dvije sedmice prije početka rata.

Odluka o napadu suprotstavila je Washington njegovim saveznicima. U slučaju Evrope, predsjednikova kritika partnera koji su odbili ustupiti svoje baze ili zračni prostor za ratne operacije, ili učestvovati u koaliciji za prisilno otvaranje Hormuškog tjesnaca, ponovno je otvorila i proširila jaz koji je stvorila Trumpova želja za preuzimanjem Grenlanda. Ta rana se sada ponovo otvara: "Sve je počelo, ako želite znati istinu, s Grenlandom. Mi želimo Grenland. Oni nam ga ne žele dati, a ja sam rekao 'zbogom'", spomenuo je, gotovo usput, na konferenciji za novinare ovog ponedjeljka. Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, koji u srijedu posjećuje Bijelu kuću, morat će upotrijebiti svu svoju diplomatsku vještinu kako bi umirio američkog predsjednika.

Odnosi s azijskim saveznicima također su narušeni. Japanska premijerka Sanae Takaichi bila je meta neukusne šale američkog predsjednika o japanskom napadu na Pearl Harbor nakon posjete Bijeloj kući. Južna Koreja s uznemirenošću prati ne samo Trumpove pritužbe na nedostatak saradnje u Hormuškom tjesnacu, već i uklanjanje sistema protuzračne odbrane THAAD sa svoje teritorije od strane američkih snaga, inače sistema koji je Seoul koštao diplomatske krize i višemilionskog trgovinskog bojkota od Kine. Vojno raspoređivanje u Perzijskom zaljevu također je preusmjerilo druge vojne resurse - brodove, vojnike, municiju - koji su štitili partnere na Pacifiku.

Rat je također ostavio američke snage u nesigurnoj situaciji. Kako je general Caine upozorio na sastancima tima za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući prije rata, potrošena je municija i presretači protuzračne odbrane čija će zamjena trajati godinama.

Globalna ekonomija pretrpjela je težak udarac, koji vodeća svjetska sila, uprkos Trumpovom hvalisanju da je američka privreda neoštećena, neće moći izbjeći. Cijena benzina u SAD premašila je četiri dolara po galonu, što je psihološka barijera koju javnost teško prihvata. Prema anketi Pew-a, čak 69 posto građana smatra ovo poskupljenje najozbiljnijom posljedicom rata. Sam Trump je nedavno priznao nepopularnost rata među sopstvenim biračima: "Američki narod želi da nas vidi kako pobjeđujemo i vraćamo se kući."

Ali najviša cijena koju će SAD morati platiti za ovaj rat tek dolazi: slom njihovog međunarodnog ugleda zbog ulaska u ilegalni sukob po sopstvenom izboru. Spoznaja da je vlada u Washingtonu spremna počiniti ratne zločine, dok njen predsjednik izjavljuje da ga to uopće ne zanima, ostavlja neizbrisiv trag.

Trumpova zastrašujuća poruka na društvenim mrežama ovog utorka - "cijela civilizacija će večeras umrijeti" - nešto je što se neće zaboraviti. Ostavlja dugotrajan osjećaj traume, šoka i krivice samim tim što je pročitana. "Mučno", riječi su Volkera Turka, visokog komesara UN-a za ljudska prava. To ostaje zabilježeno za historijske knjige: 7. april 2026, dan kada je američki predsjednik nedvosmisleno zaprijetio istrebljenjem populacije od 91 milion ljudi. Dan kada je Washington bio obavijen sramotom, piše Macarena Vidal Liy za El Pais.