Prema novoj analizi investicijske banke Goldman Sachs, pet najvećih tehnoloških kompanija—Amazon, Alphabet, Microsoft, Oracle i Meta—usmjerit će kombinovani kapitalni izdatak od 1,2 biliona (hiljadu milijardi) američkih dolara u infrastrukturu za vještačku inteligenciju (AI) do 2027. godine. Ovaj iznos ne samo da premašuje konsenzus Wall Streeta od 1,1 biliona dolara, već predstavlja i uvećanje od preko 50 posto u odnosu na projekciju od približno 800 milijardi dolara za 2026. godinu.

U izvještaju, koji potpisuje strateg Goldman Sachsa Ryan Hammond, navedeni investicijski ciklus se, u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP), klasificira kao najveći od perioda izgradnje željeznica u 19. stoljeću. Time se naglašava sistemski i transformacijski obim kapitala koji se alocira u jedan tehnološki sektor. Ipak, ista analiza dokumentuje i očekivano usporavanje dinamike rasta, ukazujući na finansijska i logistička ograničenja koja prate ovu ekspanziju.

Hronologija projiciranog rasta i usporavanja

Dokumentacija Goldman Sachsa precizno mapira putanju investicija. Nakon gotovo stopostotnog rasta potrošnje u 2026. godini, prognozira se usporavanje na 54 posto u 2027. godini, nakon čega slijedi nagli pad na 12 posto u 2028. godini. Ova silazna putanja signalizira da, uprkos monumentalnim početnim ulaganjima, tržište dostiže tačku zasićenja ili se suočava sa strukturnim preprekama koje ograničavaju dalji eksponencijalni rast.

Da bi se opravdali ovako visoki kapitalni izdaci, kompanije bi, prema procjenama, trebale ostvarivati godišnji prihod od AI servisa u iznosu od približno 300 milijardi dolara. Podaci o prihodima od usluga u oblaku (cloud services) pokazuju uzlazni trend—sa 25 posto rasta u 2024. na očekivanih 48 posto u drugom kvartalu 2026. godine—što pruža djelomično opravdanje za optimizam investitora.

Raskorak između potrošnje i operativnog novčanog toka

Međutim, analiza ukazuje na ključnu diskrepanciju: trenutni nivo potrošnje već premašuje gotovinu generisanu iz operativnih aktivnosti ovih kompanija. U finansijskom rječniku, to implicira da se infrastrukturna ekspanzija finansira iz drugih izvora, primarno kroz povećanje zaduženosti. Ova činjenica stavlja pod pritisak bilanse stanja navedenih firmi i otvara pitanja o dugoročnoj održivosti ovakvog modela finansiranja.

Osim finansijskih, izvještaj identifikuje i tri ključna infrastrukturna ograničenja koja mogu dodatno usporiti ili zakomplikovati izgradnju AI kapaciteta:

Električna energija: Intenzivna potrošnja energije od strane podatkovnih centara stvara pritisak na postojeće elektroenergetske mreže.

Radna snaga: Nedostatak specijalizovanih inženjera i tehničara za izgradnju i održavanje napredne infrastrukture.

Memorijski čipovi: Zavisnost od lanaca snabdijevanja za ključne komponente, poput memorijskih čipova visokih performansi, predstavlja potencijalno usko grlo.

Širi kontekst: koncentracija resursa i sistemski rizik

Fenomen masovnih ulaganja pet kompanija nije izolovan slučaj, već se uklapa u širi obrazac koncentracije tehnološke i ekonomske moći. Slično kao što su željeznički baroni u 19. stoljeću kontrolisali ključne transportne arterije, današnji tehnološki giganti grade i kontrolišu digitalnu infrastrukturu koja će definisati ekonomiju budućnosti.

Ovaj trend postavlja fundamentalna regulatorna i ekonomska pitanja. Dok se investicije pravdaju tehnološkim napretkom i budućim prihodima, nivo kapitala koji se povlači iz ostatka ekonomije i usmjerava u jedan sektor, pod kontrolom malog broja aktera, stvara rizik od sistemske zavisnosti. U konačnici, analiza Goldman Sachsa ne prikazuje samo finansijsku prognozu, već dokumentuje strukturno preoblikovanje globalne ekonomije gdje su resursi, od kapitala do električne energije, podređeni potrebama izgradnje AI infrastrukture. Pitanje koje ostaje otvoreno nije da li će ove kompanije uspjeti potrošiti projicirani novac, već kakve će posljedice ta potrošnja imati na šire ekonomsko i društveno okruženje.